Đuro Utješanović: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 32: | Redak 32: | ||
'''Đuro Utješanović''' (ne zna se točno kada je rođen, ali za godinu rođenja uzima [[1940.]]) je [[Hrvatska|hrvatski]] [[glumac]] rođen u [[BiH|Bosni i Hercegovini]]. |
'''Đuro Utješanović''' (ne zna se točno kada je rođen, ali za godinu rođenja uzima [[1940.]]) je [[Hrvatska|hrvatski]] [[glumac]] rođen u [[BiH|Bosni i Hercegovini]]. |
||
Još kao |
Još kao dijete je izgubio oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U [[Kikinda|Kikindi]] je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u [[Split]] gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem [[Ivica Vidović|Ivicom Vidovićem]]. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u [[Sarajevo]] na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u [[Zagreb]]. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u [[Kazalište Gavella|kazalištu Gavella]], a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]], gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u [[Večernja škola|Večernjoj školi]] [[Željko Pervan|Željka Pervana]] gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: [[Hajdučka vremena (1977)|Hajdučka vremena]] (1977.), [[Vlakom prema jugu (1981)|Vlakom prema jugu]] (1981.), [[Krhotine - Kronika jednog nestajanja (1991)|Krhotine]] (1991.), [[Kad mrtvi zapjevaju (1998)|Kad mrtvi zapjevaju]] (1998.). Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji [[HRT|Hrvatske televizij]]e [[Jel' me netko tražio]], a sa sinom [[Drago Utješanović|Dragom]] često nastupa u kazališnim predstavama diljem Hrvatske. |
||
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi [[Socijalistička radnička partija|Socijalističke radničke partije]] u VI. izbornoj jedinici za [[Hrvatski sabor]]. |
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi [[Socijalistička radnička partija|Socijalističke radničke partije]] u VI. izbornoj jedinici za [[Hrvatski sabor]]. |
||
Inačica od 27. kolovoza 2011. u 10:08
| Đuro Utješanović | |
| Rodno ime | Đuro Utješanović |
|---|---|
| Rođenje | 1940., kod Sanskog Mosta selo Kljevci |
| Zanimanje | glumac |
| Važniji filmovi | Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Đuro Utješanović (ne zna se točno kada je rođen, ali za godinu rođenja uzima 1940.) je hrvatski glumac rođen u Bosni i Hercegovini.
Još kao dijete je izgubio oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U Kikindi je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u Split gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem Ivicom Vidovićem. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u Sarajevo na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u Zagreb. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u kazalištu Gavella, a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u Večernjoj školi Željka Pervana gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji Hrvatske televizije Jel' me netko tražio, a sa sinom Dragom često nastupa u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi Socijalističke radničke partije u VI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor.
Izvori
moljac.hr :: Đuro Utješanović, uz dozvolu autora teksta