Kiseline: razlika između inačica
m r2.6.4) (robot Dodaje: za:Soemj |
m r2.7.1) (robot Dodaje: te:ఆమ్లం |
||
Redak 96: | Redak 96: | ||
[[sw:Asidi]] |
[[sw:Asidi]] |
||
[[ta:காடி]] |
[[ta:காடி]] |
||
[[te:ఆమ్లం]] |
|||
[[th:กรด]] |
[[th:กรด]] |
||
[[tl:Asido]] |
[[tl:Asido]] |
Inačica od 5. rujna 2011. u 11:00
Kiseline (često predstavljena općom forumulom HA [H+A-]) su kemijski spojevi koji sadrže pH vrijednost nižu od 7.0 kada se rastopi u vodi, što je nalik suvremenoj definiciji Johannesa Nicolausa Brønsteda i Martina Lowryja koji su nezavisno opisali kiselinu kao kemijski spoj koji daje vodikov ion (H+) drugom spoju (koji se naziva bazom). Kiseline se sastoje od vodika i kiselinskog ostatka. Neke od poznatijih primjera jesu octena kiselina (prisutna u octu) i sumporna ili sulfatna kiselina (prisutna u akumulatorima).
Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se oksokiseline. One koje su bez njega zovu se neoksokiseline.
Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže ion vodika, koji potiče kiselost.
Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te nagrizati metale. Opekline na koži uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.
Neutralizacija je reakcija između kiseline i baze, što za produkt ima sol i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.
Postoji nekoliko indikatora kiselosti: lakmus papir, fenoftalein i cikla.