Grimorij: razlika između inačica
sadržaj |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
'''Grimorij''', također '''grimoar''', ([[francuski jezik|fr.]] ''grimoire'') ili '''Knjiga sjenki''', je tekstualni priručnik [[magija|magije]]. Ovakvi priručnici poznati su širom [[Europa|Europe]] još od [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. |
'''Grimorij''', također '''grimoar''', ([[francuski jezik|fr.]] ''grimoire'') ili '''Knjiga sjenki''', je tekstualni priručnik [[magija|magije]]. Ovakvi priručnici poznati su širom [[Europa|Europe]] još od [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. |
||
Grimoriji sadrže upute kako napraviti magijske objekte, poput [[talisman]]a, kako izvoditi magične čarolije, prizivati [[anđeo|anđele]] i [[demon]]e, daju njihova imena i karakteristike, nabrajaju čini za ljubav, ozdravljenje, uništenje neprijatelja, bogatstvo, bacanje uroka i slično. Za mnoge takve [[knjiga|knjige]] i rukopise vjerovalo se kako i same imaju magijska svojstva. |
Grimoriji sadrže upute kako napraviti magijske objekte, poput [[talisman]]a i [[magijski krug|magičnog kruga]], kako izvoditi magične čarolije, prizivati [[anđeo|anđele]] i [[demon]]e, daju njihova imena i karakteristike, nabrajaju čini za ljubav, ozdravljenje, uništenje neprijatelja, bogatstvo, bacanje uroka i slično. Za mnoge takve [[knjiga|knjige]] i rukopise vjerovalo se kako i same imaju magijska svojstva. |
||
Većina grimorija su [[apokrifi|apokrifni spisi]] koji su autorstvo atributirali znamenitim povijesnim osobama kako bi djelima dali [[autoritet]] i značaj. |
Većina grimorija su [[apokrifi|apokrifni spisi]] koji su autorstvo atributirali znamenitim povijesnim osobama kako bi djelima dali [[autoritet]] i značaj. |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
Najstariji magijski tekstovi pronađeni su [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima u [[drevni Egipat|Egiptu]] i na glinenim pločicama iz [[Asurbanipal]]ove knjižnice iz [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća pr. Kr.]]<ref>Magija, str. 59.</ref>, te zapisi rituala i prizivanja iz [[sumer]]skog grada [[Uruk]]a, datirani u [[5. stoljeće pr. Kr.|5.]] i [[4. stoljeće pr. Kr.]]<ref>Davies, Owen, str. 8.</ref> |
Najstariji magijski tekstovi pronađeni su [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima u [[drevni Egipat|Egiptu]] i na glinenim pločicama iz [[Asurbanipal]]ove knjižnice iz [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća pr. Kr.]]<ref>Magija, str. 59.</ref>, te zapisi rituala i prizivanja iz [[sumer]]skog grada [[Uruk]]a, datirani u [[5. stoljeće pr. Kr.|5.]] i [[4. stoljeće pr. Kr.]]<ref>Davies, Owen, str. 8.</ref> |
||
Židovi su imali, također, razvijenu okultnu tradiciju. Prema [[Biblija|biblijskoj tradiciji]], autorstvo nad [[okultizam|okultnim]] tekstovima pripisivano je još od antike [[Židovi|židovskim]] patrijarsima i prorocima poput [[Henok]]a (''Knjiga Henokova''), [[Mojsije|Mojsija]] ( ''Knjige Mojsijeve'') i [[Salomon]]a (''Clavicula Salomonis'', ''[[ |
Židovi su imali, također, razvijenu okultnu tradiciju. Prema [[Biblija|biblijskoj tradiciji]], autorstvo nad [[okultizam|okultnim]] tekstovima pripisivano je još od antike [[Židovi|židovskim]] patrijarsima i prorocima poput [[Henok]]a (''Knjiga Henokova''), [[Mojsije|Mojsija]] ( ''Knjige Mojsijeve'') i [[Salomon]]a (''Clavicula Salomonis'', ''[[Salomonov zavjet]]'' iz [[1. stoljeće|1.]]-[[3. stoljeće|3. stoljeća]] i dr.).<ref>Grimoires, str. 15.</ref> |
||
U vrijeme [[helenizam|helenizma]] utjecaj židovske magije proširio se i na Egipat, gdje se isprepleo s egipatskom magijom. O tome svjedoče [[Grčka|grčko]]-[[egipat]]ski magijski [[papirus]]i pronađeni u 19. stoljeću na području nekadašnjeg helenističkog Egipta.<ref>Davies, Owen, str. 9.-10.</ref> |
U vrijeme [[helenizam|helenizma]] utjecaj židovske magije proširio se i na Egipat, gdje se isprepleo s egipatskom magijom. O tome svjedoče [[Grčka|grčko]]-[[egipat]]ski magijski [[papirus]]i pronađeni u 19. stoljeću na području nekadašnjeg helenističkog Egipta.<ref>Davies, Owen, str. 9.-10.</ref> |
||
Inačica od 6. rujna 2011. u 00:48
.jpg)
Grimorij, također grimoar, (fr. grimoire) ili Knjiga sjenki, je tekstualni priručnik magije. Ovakvi priručnici poznati su širom Europe još od srednjeg vijeka.
Grimoriji sadrže upute kako napraviti magijske objekte, poput talismana i magičnog kruga, kako izvoditi magične čarolije, prizivati anđele i demone, daju njihova imena i karakteristike, nabrajaju čini za ljubav, ozdravljenje, uništenje neprijatelja, bogatstvo, bacanje uroka i slično. Za mnoge takve knjige i rukopise vjerovalo se kako i same imaju magijska svojstva.
Većina grimorija su apokrifni spisi koji su autorstvo atributirali znamenitim povijesnim osobama kako bi djelima dali autoritet i značaj.
Etimologija
Riječ "grimorij" ili "grimoar" vuče podrijetlo od starofrancuske riječi grammaire koja proizlazi od grčkog "grammatikos" u značenju pisana riječ. Taj izraz se počeo rabiti u srednjem vijeku za sve necrkvene knjige, koje su kao takve bile sumnjičene kao knjige magije. S vremenom se izraz lokalizirao isključivo na ona djela koja su doista sadržavala tekstove magije i okultnog.
Povijest
Stari vijek
Najstariji magijski tekstovi pronađeni su arheološkim iskapanjima u Egiptu i na glinenim pločicama iz Asurbanipalove knjižnice iz 7. stoljeća pr. Kr.[1], te zapisi rituala i prizivanja iz sumerskog grada Uruka, datirani u 5. i 4. stoljeće pr. Kr.[2]
Židovi su imali, također, razvijenu okultnu tradiciju. Prema biblijskoj tradiciji, autorstvo nad okultnim tekstovima pripisivano je još od antike židovskim patrijarsima i prorocima poput Henoka (Knjiga Henokova), Mojsija ( Knjige Mojsijeve) i Salomona (Clavicula Salomonis, Salomonov zavjet iz 1.-3. stoljeća i dr.).[3]
U vrijeme helenizma utjecaj židovske magije proširio se i na Egipat, gdje se isprepleo s egipatskom magijom. O tome svjedoče grčko-egipatski magijski papirusi pronađeni u 19. stoljeću na području nekadašnjeg helenističkog Egipta.[4]
Priznavanje kršćanstva kao jedine službene religije u Rimskom Carstvu, potisnulo je stara vjerovanja koja su žigosana kao poganska i neprimjerena za kršćane.
Srednji vijek
Prvi europski grimoriji nastajali su u srednjem vijeku, no u njima se očitava i starija hermetička tradicija, zasnovana na antičkim tradicijama i židovskom misticizmu. Širenje ezoterične misli na europski kontinent započelo je preko Iberijskog poluotoka pojavom arapskih i židovskih magijskih tekstova.
Najpoznatiji grimoriji u razdoblju srednjeg vijeka bili su:
- Picatrix, 12. stoljeće
- Sefer Raziel, 13. stoljeće
- Honorijeva knjiga zakletvi (Liber Juratus), 13. stoljeće
- Mojsijev mač (Harba de-Mosha), 14. stoljeće
- Knjiga svete magije Abra-Melina maga, 1458.
- Heptameron seu Elementa magica, 1496.
Renesansa i barok
Prodorom novoplatonističke ezoterije s Istoka, padom Carigrada 1453., nastaju brojni magijski rukopisi koji autorstvo uglavnom pripisuju kralju Salomonu. U razdoblju djelovanja inkvizicije i lova na vještice, mnogi su grimoriji završili na "Indeksu zabranjenih knjiga" (Index Librorum Prohibitorum).
Najvažniji magijski tekstovi razdoblja renesanse i baroka su:
- Ključ kralja Salomona, 15. stoljeće
- De occulta philosophia libri tres, 1533.
- Arbatel de magia veterum, 1575.
- Grand Albert, 16. stoljeće
- Lemegeton Clavicula Salomonis, 17. stoljeće
Početkom 17. stoljeća pojavljuju se prvi tiskani grimoriji, čime takva literature postaje dostupnija širem krugu obrazovanih ljudi.[5]
18. i 19. stoljeće
Unatoč pojavi prosvjetiteljstva, razvoju znanosti i racionalizma, vjerovanja u magiju i vještičarstvo preživjela su u Europi. U ovom vremenu nastaju i neki novi magijski tekstovi koji većinom imaju pretenziju postaviti vrijeme svog postanka u dalju prošlost kako bi dobili na vjerodostojnosti i auru tajanstvenosti:
- Petit Albert, 18. stoljeće
- Crno pile, 18. stoljeće
- Grimorium Verum, navodno tiskana 1517., no zapravo potjeće iz 18. stoljeća
- Enchiridion Leonis Papae, 1749.
- Šesta i sedma Mojsijeva knjiga, 18. ili 19. stoljeće
- Grimorij pape Honorija (Grimorium Honorii), 18. ili 19. stoljeće
- Magus, autora Francisa Baretta iz 1801.
- Grand Grimoire, navodno izdan 1522., ali vjerojatno nije nastao prije 19. stoljeća
- Knjiga svetog Ciprijana, pretendira na 1510. kao godinu tiskanja, ali prvi spomen je tek iz 1802.[6]
20. stoljeće
U 20. stoljeću je, također zabilježena pojava određenih magijskih priručnika, ali i prva navala brojnih modernih grimorija.
Neki od važnijih knjiga iz ovog razdoblja su:
- Tajni Turielov grimorij
- Necronomicon, grimorij iz novela H. P. Lovecrafta
- Simonov necronomicon, nastao po uzoru na onaj literarni
- Knjiga sjenki, wiccanski grimorij autora Geralda Gardnera
Bilješke
- ↑ Magija, str. 59.
- ↑ Davies, Owen, str. 8.
- ↑ Grimoires, str. 15.
- ↑ Davies, Owen, str. 9.-10.
- ↑ Havens, Nigel, str. 38.
- ↑ Davies, Owen, str. 114.
Literatura
- Davies, Owen, Grimoires, A History of Magic Books, Oxford University Press, New York, 2009. ISBN 978-0-19-920451-9
- Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, Nova Arka, Zagreb, 1996. ISBN 953-6123-31-2
- Knight, Thomas H., Magija, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2001. ISBN 953-6234-91-2
Vanjske poveznice
- Internet Sacred Text Archives: Grimoires (engl.)
- Magical Athenaeum - zbirka magijskih rukopisa i knjiga u PDF formatu (engl.)
.svg){kind=small}