Stolni tenis

Stolni tenis

Stolni tenis je šport u kome se natječu dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stolni tenis.

Dimenzije stola su 2,74 x 1,525 m, stol je visok 76 cm. Dvije polovice stola dijeli mrežica visoka 15,25 cm koja viri (produžava se) s obje strane stola za 15,25 cm.

Po starim pravilima igralo se do 21, a svaki igrač je servirao za redom 5 puta. Danas se igra do 11 bodova, za redom se servira dva puta, pa je igra postala brža i zanimljivija.

Igra se na tri ili četiri dobivena seta, do 11. Razlika mora biti dva boda, dakle 12:10, i tako dok se ne postignu dva boda razlike.

Promjenama pravila je također loptica povećana s 38 na 40 mm i otežana - s 2,5 na 2,7 grama.

Povijest stolnog tenisa

Datoteka:Stolni tenis u 1880 godini.gif

Slika stolnog tenisa iz 1880.godine

• Stolni tenis vuče svoje korijene iz Engleske kao večernja razonoda viktorijanske klase u 1880-im oponašajući veliki tenis u kući. Za igru su upotrebljavali svakodnevne predmete iz kuće. Knjige su nizali kao mrežicu, okrugli čep šampanjca bio je loptica, kutije cigara kao rekete, a kuhinjske bi stolove poslije večere pretvarali u stolove za stolni tenis. Kada je sport postajao sve popularniji počeli su se izrađivati prvi u okvir postavljeni pergamentni reketi. Zbog zvuka udaranja loptice od reket i stol, šport je dobio nadimak Ping-Pong. Prvu celuloidnu lopticu izradio je Englez James Gibb 1901. E. C. Goode 1903. je godine izradio modernu inačicu reketa tako da je gumu pričvrstio na drveni reket. Stolnom tenisu velike raste popularnost od 1901. godine kada se počinju organizirati turniri, a 1902 održava se i neslužbeno svjetsko prvenstvo. Godine 1921. u Engleskoj je osnovana Stolnoteniska udruga (TTA), a 1926. Svjetska stolnoteniska federacija (ITTF). London je 1927. ugostio prvo službeno svjetsko stolnotenisko prvenstvo. U 1950-im počeli su se proizvoditi reketi koji su ispod gume imali sloj spužve koja je omogućila veću rotaciju i veću brzinu loptice, što je dramatično promijenilo igru. Dodatno povećanje rotacije i brzine dolazi uporabom ljepila. Stolni je tenis predstavljen kao olimpijski šport na Olimpijskim igrama 1988. godine.

• ITTF 2000. godine donosi neka pravila kojima bi stolni tenis napravili prihvatljivijim televizijskoj publici. Dimenzije loptica povećane su s 38 mm na 40 mm i na taj su način usporili igru jer veća loptica gubi na brzini zbog većeg otpora zraka. Promijenjen je sustav bodovanja s 21 boda na 11 bodova kako bi se igre brzo mijenjale i tako bile napetije. Zabranjeno je sakrivanje loptice prilikom serviranja kako bi se smanjila prednost servera. Sva pravila pridonose tomu da se igra uspori te se produže izmjene udaraca igrača kako bi se sport učinio zanimljivijim za gledanje.

STOLNI TENIS U HRVATSKOJ

Stolni tenis se je u Hrvatskoj prvi puta igrao davne 1902. godine u Donjem Miholjcu, gdje je u Narodnoj čitaonici postavljen prvi stol za stolni tenis. U svojim počecima to je bila više društvena igra negoli sport. Prvo ime za stolni tenis bilo je ping-pong, zatim sobni tenis, table tennis, tenis na stolu i tek poslije drugog svjetskog rata iz upotrebe su izašla sva ostala imena, a ostao je stolni tenis. Poslije prvog svjetskog rata stolni tenis se igra u Zagrebu, prvo u zgradi na igralištu HŠK Concordije, zatim u HAŠK-u, te drugim mjestima. U Cakovcu je Geza Legenstein u kavani Royal 1925. osnovao prvu stolnotenisku sekciju u Hrvatskoj, 1927. osnovana je u sportskom klubu Cepin prva stolnoteniska sekcija u Zagrebu, zatim niz drugih sekcija i klubova u Zagrebu, od 1928. u Šibeniku, Sisku, Karlovcu, Osijeku te drugim mjestima.

1926. održano je međunarodno prvenstvo Opatije, 1929. veliko Otvoreno prvenstvo Zagreba. Hrvatski stolnotenisači sudjelovali su na prvenstvima Jugoslavije, Elizabeta Legenstein je 1929. osvojila naslov prvakinje na turniru u Murskoj Soboti, koje neki smatraju prvim službenim prvenstvom Jugoslavije, dok drugi smatraju da je to bio turnir održan vec 1928. u Somboru. Reprezentacija Jugoslavije nastupila je 1929. prvi put na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. U sastavu muške momčadi bio je i Geza Legenstein iz Čakovca dok ženska ekipa nije nastupila a u pojedinačnom je igrala Elizabeta Legenstein iz Čakovca. U Somboru je 1928. osnovan Jugoslavenski ping-pong savez, koji je 1930. preseljen u Zagreb, gdje je na skupštini dobio novo ime - Jugoslavenski table tennis savez.

U Zagrebu je 1934. Stjepan Huić objavio prvu stolnotenisku publikaciju - "Tenis na stolu". Tada 18-godišnjak, Žarko Dolinar je na prvenstvu Jugoslavije 1939. osvojio svoj prvi naslov prvaka Jugoslavije, a iste je godine na prvenstvu svijeta u Kairu s reprezentacijom Jugoslavije osvojio srebrnu medalju a u pojedinačnom natjecanju brončanu medalju. U Zagrebu je 1939. osnovan Hrvatski table-tennis savez u koji je bilo učlanjeno 13 klubova. Za vrijeme drugog svjetskog rata od 1941. do 1944. svake je godine održavano prvenstvo Hrvatske, a reprezentacija Hrvatske odigrala je nekoliko međunarodnih reprezentativnih utakmica.

Stolni tenis poslije II. svjetskog rata

Odmah po završetku II. svjetskog rata u Hrvatskoj se nastavlja stolnoteniska aktivnost u Zagrebu, Osijeku, Sisku, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Varaždinu, Vukovaru i drugim mjestima. U okviru I. Fizkulturnog Sleta Hrvatske od 15. do 19. kolovoza 1945. u Zagrebu je održano prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu na kojem je sudjelovalo više od 200 igrača i igračica! Prvaci su postali kod žena Vera Žabcic, kod muških Žarko Dolinar. U tom vremenu već su se održavali međusobni susreti izme7u stolnoteniskih momčadi, održan je troboj Zagreb-Subotica-Beograd, momčad Mladosti gostovala je u Vojvodini i dr. Prvi međunarodni susret poslije II. svjetskog rata održan je u Radničkom domu u Zagrebu pred rasprodanim gledalištem 24. listopada 1945. godine. Susrele su se reprezentacije gradova Zagreba i Praga. Zagreb je nastupio u sastavu Žarko Dolinar, Otmar Kosi i Zdenko Uzorinac, a Prag u sastavu Andreadis, Tereba, Šlar. Pobjeda je sa 5:0 pripala igračima Praga. U Zagrebu je 8. prosinca 1945. u okviru Zemaljskog fizkulturnog odbora Hrvatske osnovan Odbor za stolni tenis, prvi predsjednik bio je dr. Egon Zahradka. Vec početkom 1946. održano je prvenstvo Zagreba, a odmah zatim i drugo poslijeratno prvenstvo Hrvatske na kojem je Dolinar obranio naslov prvaka dok je Blanka Pečnik na pobjedničkom postolju zamijenila Veru Žabčić. Prvih poslijeratnih godina stolni tenis se bori s nestašicom rekvizita, poteškoće su s uvozom zbog nedostatka deviza. U Hrvatskoj 1949. godine već ima registriranih 46 stolnoteniskih sekcija i 1.026 igrača i igračica, a igra se sve više i u školama i poduzećima. Te 1949. godine u Opatiji se održava i Prvo međunarodno prvenstvo tadašnje države.

Osnivanje Stolnoteniskog saveza Hrvatske

U Zagrebu je 5. travnja 1950. osnovan Stolnoteniski Savez Hrvatske (STSH), u kojem se okupilo 77 stolnoteniskih sekcija sa 1327 igrača. Za prvog predsjednika izabran je dr. Boris Dolinar, za prvog tajnika Eugen Kirschenheiter. Iste godine u Zagrebu počinje djelovati Stolnoteniska organizacija sindikalnih aktiva grada Zagreba (SOSAGZ), koja od tada do danas okuplja u redovnim natjecanjima veliki broj momčadi i natjecatelja rekreativaca.

Osnivačka skupština Hrvatskog Stolnoteniskog saveza 1991. godine

Datoteka:Zoran Primorac at World Championships 2007.jpg

Zoran Primorac

Stvaranjem samostalne hrvatske države počinje proces stvaranja novih nacionalnih sportskih saveza, borbe za međunarodno priznanje i za pravo nastupanja pod hrvatskom zastavom na svim najvećim svjetskim natjecanjima. Osnivačka skupština Hrvatskog Stolnoteniskog saveza održana je u Zagrebu 9. ožujka 1991. godine. Za prvog predsjednika izabran je Ivo-Goran Munivrana iz Splita, za tajnika Zvonimir Franjčec iz Zagreba a za poslovnog tajnika Žarko Ratković iz Zagreba. U Izvršni odbor HSTS su pored Munivrane izabrani Mirko Abramović, Ante Buco, Reno Marolt, Spasoje Matijević, Ljubinko Skakić, Mladen Solar. Od 10. rujna 1991. HSTS je član Hrvatskog Olimpijskog odbora. Tada započinje i borba za međunarodno priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Zoran Primorac, jedan od najboljih europskih igrača stekao je pravo nastupa na turniru Europa Top 12 za 1991. godinu, ali kako HSTS još nije bio priznat kao samostalni član ITTF-a to je Primorac trebao nastupiti pod jugoslavenskom zastavom, što je odbio. Nakon pregovora između predstavnika HSTS Hudetza i vodstva ETTU postignut je kompromis. U znak solidarnosti svi najbolji europski igrači nastupili su u dresovima bez nacionalnih oznaka, tako da je Primorac mogao nastupiti s dresom bez jugoslavenskog grba i zastave. To se ponovilo i na Međunarodnom prvenstvu Mađarske, s tom razlikom da je tamo Primorcu dozvoljeno da nastupi u neutralnoj opremi, dok su ostali nastupali u nacionalnim dresovima.

REZULTATI OD NEZAVISNOSTI RH

HSTS - od 1992. osvojeno je na europskim i svjetskim prvenstvima 2 zlatne, 5 srebrnih i 11 brončanih medalja kao i dva Svjetska kupa. U juniorskim i kadetskim disciplinama na prvenstvima Europe od 1992. osvojeno je 15 zlatnih, 9 srebrnih i 15 brončanih medalja. Momčad STK Večernjeg lista osvojila je Kup prvaka Europe 2001, od 2001 igra u Ligi prvaka Europe, ženska ekipa Aquaestila iz Duge Rese plasirala se je u polufinale Kupa prvakinja Europe. Ženska reprezentacija Hrvatske pet puta zaredom od 1999 osvajala je treća mjesta u Europskoj Superligi.

VIŠE O HRVATSKOM STOLNOTENISKOM SAVEZU NA http://www.hsts.hr/Hrvatski-stolnoteniski-savez/povijest-saveza.html