Giovanni Pico della Mirandola: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: nn:Giovanni Pico della Mirandola
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
Redak 78: Redak 78:
[[it:Giovanni Pico della Mirandola]]
[[it:Giovanni Pico della Mirandola]]
[[ja:ピコ・デラ・ミランドラ]]
[[ja:ピコ・デラ・ミランドラ]]
[[kk:Джованни Пико делла Мирандола]]
[[ko:조반니 피코 델라 미란돌라]]
[[ko:조반니 피코 델라 미란돌라]]
[[la:Ioannes Picus Mirandula]]
[[la:Ioannes Picus Mirandula]]

Inačica od 22. rujna 2011. u 19:31

Giovanni Pico della Mirandola
Giovanni Pico della Mirandola
Giovanni Pico della Mirandola na slici nepoznatog talijanskog slikara iz 16. stoljeća
Zapadna filozofija
Renesansna filozofija
Rođenje 24. veljače 1463.
(dvorac Mirandola kraj Modene, Italija)
Smrt 17. studenog 1494. (Firenca, Italija)
Škola/tradicija platonizam, novoplatonizam, kabalizam
Glavni interesi metafizika, kozmologija, misticizam, teologija
Poznate ideje definicija idealnog renesansnog umjetnika i intelektualca
Utjecaji Elia del Medigo, Platon, Aristotel, novoplatonisti, Sveti Augustin, Ibn Rušd, Ibn Sina, Majmonid, Pleton, Bessarion, Argiropul, Ficino, Kuzanski, Savonarola
Utjecao na Novalis, Schelling Hegel, Schopenhauer, Carlyle, Heinrich
Portal o životopisima

Giovanni Pico della Mirandola (dvorac Mirandola kraj Modene, 24. veljače 1463. - Firenca, 17. studenog 1494.), talijanski filozof i humanist iz razdoblja renesanse.

Životopis

Pico je bio potomak obitelji sjevernotalijanskih sitnih plemića. Kao mladić studirao je na sveučilištima u Bolonji, Ferrari, Padovi, Paviji i Parizu, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, književnosti, srednjovjekovnoj skolastici i teologiji, grčkom jeziku i grčkoj filozofiji. Kasnije je naučio i hebrejski, arapski i aramejski.[1] Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s Ficinom i postao uglednim članom Firentinske Akademije.

U filozofiji je pod jakim utjecajem Platona, Aristotela, novoplatonizma i kabale. Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.[2] Zbog toga je 1486., u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i teologa različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom De dignitate hominis ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.[3] Međutim, papa Inocent VIII. (1484.-1492.) je zabranio taj skup i izopčio ga iz Crkve. Rehabilitiran je tek pred smrt.

Borio se jednako tako i protiv mističkih astroloških proricanja, ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i magije kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.

Djela

  • O ljudskom dostojanstvu (De dignitate hominis), 1486.
  • O biću i jednom
  • Rasprave protiv proricateljske astrologije (Disputationes adversus astrologiam divinatricem)
  • Filozofski, kabalistički i teološki zaključci
  • Heptaplus

Bilješke

  1. Eliksir i kamen, str. 122.
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.
  3. Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.

Literatura

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Giovanni Pico della Mirandola