Milna (općina): razlika između inačica
Redak 78: | Redak 78: | ||
== Obrazovanje == |
== Obrazovanje == |
||
* Osnovna škola. |
* Osnovna škola. |
||
* Knjižnica. |
|||
Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić u predjelu zvanome Pantera. Škola je u toj zgradi funkcionirala od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine. Prvu školsku godinu započeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskome jeziku do 1890. godine, premda je u dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski. |
Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić u predjelu zvanome Pantera. Škola je u toj zgradi funkcionirala od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine. Prvu školsku godinu započeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskome jeziku do 1890. godine, premda je u dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski. |
Inačica od 23. rujna 2011. u 01:42
Milna | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska |
Načelnik | Frane Lozić |
Naselja | Bobovišća na moru, Bobovišća, Ložišća, Milna, Podhume |
Površina[1] | 34,9 km2 |
Površina središta | 21,7 km2 |
Koordinate | 43°20′N 16°27′E / 43.33°N 16.45°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
Ukupno | 931 |
– gustoća | 27 st./km2 |
Urbano | 775 |
– gustoća | 43 st./km2 |
Poštanski broj | 21405 |
Milna na zemljovidu Hrvatske |
Milna je općina u Hrvatskoj na otoku Braču.
Općinska naselja
U sastavu je općine 5 naselja (stanje 2006), a to su: Bobovišća, Bobovišća na Moru, Ložišća, Milna i Podhume.
Zemljopis
Milna je najveće naselje na zapadnoj obali otoka Brača. Smještena je u dubokoj uvali koja gleda na Splitska vrata. U Splitskim vratima, ispred milnarske uvale, nalazi se otočić Mrduja oko koje se odvija Mrdujska regata.
Milna je sa Splitom povezana katamaranom, a trajektna luka u Supetru je udaljena oko 20 km.
Stanovništvo
Uprava
Povijest
Naselje se razvilo početkom 17. stoljeća,te je bilo najvažnija luka na Braču do sredine 20. stoljeća, u nju je do ranih 1980-ih pristajao i trajekt.
Gospodarstvo
Milna je prvenstveno turističko mjesto, s dvije marine, nekoliko hotela, poštom, domom zdravlja i velikim brojem vrlo razvedenih uvala. U Milni se nalazi i pogon za preradu ribe, a velik se dio stanovništva bavi uzgajanjem maslina te ribolovom. Milna zbog svog iznimno dobroga položaja (duboki zaljev koji gleda na Splitska vrata) ima velik pomorski potencijal koji i djelomično iskorištava. Na milnarskoj se rivi nalazi nekoliko slastičarnica i trgovina. Premda se mjesto Milna nalazi na zapadnoj strani Brača, mnogobrojne su uvale (Pasikova, Lučice, Maslinova, Osibova...) smještene na jugozapadnome dijelu Brača (najrazvedeniji dio obale otoka) i udaljene su samo 20-ak minuta hoda od izlaza iz mjesta.
Poznate osobe
- Jerolim Blaž Bonačić, biskup, hrvatski književnik
- Frano Bonačić, svećenik-pravnik
- Matko Trebotić, hrv. slikar
- Matko Mijić, hrv. akademski kipar, profesor na Umjetnickoj akademiji u Splitu
- Branko Lentić, režiser
- Tin Ujević, hrv. književnik
- Vlasta Vrandečić Lebarić, hrv. pjesnikinja (iz Ložišća)
- Juraj Bonači, hrv. visoki mornarički časnik
- Frane Scarneo, gradonačelnik 1865.-1882.
Spomenici i znamenitosti
- Župna crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783.
Njezin je glavni projektant i graditelj Trogiranin Ignacije Macanović uz suradnju ostalih bračkih graditelja. Ona je jedna od najljepših baroknih bračkih crkava. Zadivljuje njezin smještaj kao i vanjština bogatoga pročelja uz dvije visoke palme, koje su uz crkvu postale simbolom Milne. Unutrašnjost je crkve katedralnoga karaktera. Tri lađe, sedam mramornih baroknih oltara, bogatstvo svjetla, monumentalnost stupova i lukova - sve proporcionalno i skladno. Na pokrajnjim su oltarima uz sakristiju dvije najvrijednije pale. Prva, "Navještenje Marijino", koja se pripisuje Sebastijanu Ricciju i druga, "Uznesenje Marijino" na čijoj je poleđini pisalo "Paolo Veronese pinxit 1500". Cijela je crkva građena u liku Majke Božje, jer su na pročelju dva njezina kamena kipa, a u crkvi četiri oltara i nekoliko kipova. Uz crkvu je sakristija, ondašnja prvobitna crkvica u Milni sagrađena 1519.g. Proširena je koncem XIX.st. U njoj je danas bogata riznica zlatnih, srebrnih i drvenih liturgijskih predmenta znatne umjetničke vrijednosti. Uz sakristiju je zvonik, stariji od župne crkve, koji je sagradio majstor Trifun Bokanić, dovršitelj gradnje trogirskoga zvonika. U župnoj je crkvi nekoliko vrijednih slika-pala od XVII.-XX.st. Posebnu pozornost zaslužuju i orgulje s 25 registara, koje su 1822.g. napravili braća Callido iz Italije. Temeljito su obnovljene 80-ih godina za vrijeme svećenika don Stjepana Bonačića.
- crkva svetoga Josipa (XIX. stoljeće) (uvala Osibova).
- crkva svetoga Ivana krstitelja (XIV. stoljeće)(uvala Osibova).
- crkva svetoga Jere (XIX. stoljeće) (Pantera).
- crkva svetoga Mikule (XIX. stoljeće) (Racić).
- crkva svetoga Martina (na brežuljku povrh Milne).
- crkvica na groblju
- samostan časnih sestara Kćeri Božje ljubavi
Jezik
Govor Milne pripada čakavskome narječju. Riječ o posebnome fenomenu - o tzv. cakavizmu, koji se unatoč mnogim utjecajima sa svih strana još jako dobro čuva. U Milni je od davnih dana njegovan cakavizam, i jedna je od samo triju mjesta na Braču, uz Supetar i Sutivan, koja su gniazda cakawizmu, kako ih je još davnih dana nazvao poljski slavist Malecki. Sutivanski se cakavizam u starijih govornika još djelomično čuva, dok je supetarski gotovo iščezao, tako da Milna sa svojim govorom nedvojbeno zaslužuje posebnu pozornost. U Milni na Braču ča se zamjenjuje s co (ce), i upravo po tome ta izoglosa dobiva svoje ime – cakavizam. Osim upitno-odnosne zamjenice co, nailazimo na sveze: zac (zašto), poc (pošto), uc (u što), nac (na što). Postoje dva tipa cakavizma. Prvi tip zastupa izgovor c/z/s umjesto č/ž/š. Slušat ćemo: covik, cetrdeset; zaba, zuto; maska, sesnajst. U drugome tipu cakavizma zastupljen je izgovor c umjesto č, te glasovi ž i š koji će se izgovarati vrlo meko. U starijih govornika Milne čut ćemo mekše glasove, dakle - drugi tip cakavizma. Makar, obzirom na mladje, starije i govornike srednje dobi, ova će se dva tipa cakavizma u Milni miješati. Navodimo nekoliko primjera:
- Vidi tega tamo covika, on ti je bi naš profešur!
- Na rivu je mejko žen koji cekodu da dojde vapor.
- Na dobro van došlo Novo godišće!
- Ubroli smo ništo smokov, rogoci, višonj, bokun kupusa, tikov i fažolet, ali i dvo kila naranoc.
- Isprpovidala mi je svu štoriju obo našemu selu.
- Bišeš se ćapat libra po ne bi imo slabe ocjene u škulu.
- Va to sa(d) ucinit jer ćemo okasnit poć u crikvu.
- Dažjilo je, a ni imo lumbrelu. Vas je mokar!
- Ulovi je sto kili srdel, ali je ulovi i mejko hubotnic ucer. Poć ćemo hi proda u Split.
Cakavizam je u Milni danas polagano u nestajanju i nekoliko je razloga za to: izumiranje starijih naraštaja, bliski splitski govor koji vrši izniman utjecaj na cakavski sustav, škola, crkva i mediji.
Obrazovanje
- Osnovna škola.
- Knjižnica.
Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić u predjelu zvanome Pantera. Škola je u toj zgradi funkcionirala od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine. Prvu školsku godinu započeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskome jeziku do 1890. godine, premda je u dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski. Važnu ulogu u administrativnome i pedagoškome radu imalo je Mjesno školsko vijeće. Ono je bilo naredbodavac i nadzornik, a ravnajući učitelj imao je skromna ovlaštenja. Predsjednik Mjesnoga školskoga vijeća obično je bio župnik. Dana 15. svibnja godine 1875. car Franjo Josip I. posjetio je Milnu i ispitivao učenike na talijanskome i hrvatskome jeziku. Kada je riječ o školi u Milni u tome vremenu, treba imati na umu da tada postoje dvije škole u dvije zasebne zgrade. To su muška dvorazredna i ženska jednorazredna škola smještena u maloj kućici u predjelu zvanom Žalo. Na mjestu nekadašnje ženske škole sagrađena je godine 1901. nova školska zgrada, i to doprinosima Milnarana crkvovinara, o čemu svjedoči spomen-ploča na pročelju školske zgrade. Godine 1934./35. spajaju se muška i ženska škola u Državnu mješovitu šestorazrednu pučku školu, koja nosi naziv Prestolonasljednik Petar II. Prvim upraviteljem imenovan je Frano Trebotić. Godine 1956./57. Narodni odbor Općine Brač školu je osnovao kao sedmorazrednu osnovnu školu. Godine 1959./60. milnarskoj školipripojeni su viši razredi osnovne škole iz Ložišća, a škola u Ložišću postaje njezina područna škola s nižim odjeljenima. Godine 1965./66. Skupština Općine Brač donijela je Rješenje kojim se utvrđuje da na području Milne, Bobovišća i Ložišća djeluje osnovna škola Milna bez područnih odjeljenja što znači da osim milnarske djece školu pohađaju i učenici putnici iz Ložišća i Bobovišća. Učenici su do 1964. godine pješačili 6 km. Iste godine nabavljen je kamion, a zatim autobus sa 16 sjedala, vlasništvo Poljoprivredne zadruge iz Ložišća. Godine1960./61. škola je dobila ime Romano Marinović. Godine 1992./93. školi se ponovno vraća naziv Osnovna škola Milna.
Kultura
Sport
Betonsko nogometno igralište "Crvana" na kojem se igraju utakmice malog nogometa.
Iz Milne potječu neki poznati igrači i treneri Hajduka: Butorović, Poklepović, Buzolić, Lombardić, Peruzović, Trebotić.