Putopis: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 24. rujna 2011. u 00:51

Putopis je prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.

Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.

Prvi je hrvatski suvremeni putopis Pogled u Bosnu Matije Mažuranića iz 1842. godine, slijedi ga putopis Stanka Vraza Put u gornje strane iz 1843., te putopis Antuna Nemčića pod nazivom Putositnice iz godine 1844. U XIX. stoljeću putopise će pisati i Adolf Veber Tkalčević: Put na Plitvice (1860.), Listovi o Italiji (1861.), Put u Carigrad (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče. Najznačajnijim putopiscima u hrvatskoj književnosti smatraju se: Matija Mažuranić, Antun Nemčić, Antun Gustav Matoš, Matko Peić i drugi.

Danas se putopisima osobito sustavno bavi Dean Duda, s naglaskom na putopisima romantizma (djelo Priča i putovanje).

Vanjske poveznice [uredi]

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.
-Prvi je hrvatski suvremeni putopis ''Pogled u Bosnu'' [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine, slijedi ga putopis [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] ''Put u gornje strane'' iz [[1843]]., te putopis [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]] pod nazivom ''Putositnice'' iz godine 1844. U XIX. stoljeću putopise će pisati i [[Adolf Veber Tkalčević|Adolf Veber Tkalčević]] (''Put na Plitvice'', ''Listovi o Italiji'', ''Put u Carigrad''), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi osjećaje, subjektive doživljaje s putovanja i vlastita razmišljanja.
+Prvi je hrvatski suvremeni putopis ''Pogled u Bosnu'' [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine, slijedi ga putopis [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] ''Put u gornje strane'' iz [[1843]]., te putopis [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]] pod nazivom ''Putositnice'' iz godine 1844. U XIX. stoljeću putopise će pisati i [[Adolf Veber Tkalčević|Adolf Veber Tkalčević]]: ''Put na Plitvice'' (1860.), ''Listovi o Italiji'' (1861.), ''Put u Carigrad'' (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče.
 Najznačajnijim putopiscima u [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] smatraju se: [[Matija Mažuranić|Matija Mažuranić]], [[Antun Nemčić|Antun Nemčić]], [[Antun Gustav Matoš]], [[Matko Peić]] i drugi.
 Danas se putopisima osobito sustavno bavi [[Dean Duda]], s naglaskom na putopisima romantizma (djelo ''Priča i putovanje'').
+Vanjske poveznice [uredi]
 [[Kategorija:Putopis| ]]