Željko Poljak (liječnik): razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m Dr. Željko Poljak premješteno na Željko Poljak (liječnik): bez titule, razdvojba |
(Nema razlike inačica)
| |
Inačica od 6. listopada 2011. u 02:10
Dr. Željko Poljak
Željko Poljak rodio se 9. rujna 1926. u Zagrebu, gdje je studirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom te 1952. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Do mirovine je radio na OEL klinici Šalata u Zagrebu kao specijalist otorinolaringolog. Stupanj doktora znanosti stekao je 1969., habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sveučilišnog profesora izabran je 1976., za člana Hrvatske medicinske akademije 1981., člana Društva hrvatskih književnika 1996., za časnog člana Hrvatskog liječničkog zbora 1997. Objavio je oko 120 znanstvenih i stručnih radova, bio je urednik »Liječničkog vjesnika« »Liječničkih novina« desetka stručnih zbornika i udžbenika, predsjednik Izdavačkog savjeta »Sveučilišnog vjesnika« itd.
Planinarenjem se počeo baviti 1947. u Planinarskoj sekciji FD »Dinamo« u Zagrebu, bio je član PD-a »Zagreb« od osnutka 1948., suosnivač PD-a Sveučilišta »Velebit« 1950., osnivač i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986., osnivač Planinarskog kluba Hrvatskog lječničkog zbora 1995., i Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje, predsjednik FD »Medicinar« predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza (1981- 1983.) i njegovih komisija za GSS, za izdavačku djelatnost i za ekspedicije, a od 1959. do 2000. neprekidno urednik »Hrvatskog planinara« (prije „Naših planina“). Nosilac je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BH-planinarskog saveza, Trofeja za fizičku kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, Trofeja Međunarodnog olimpijskog odbora »Sport and Environment«, počasni član HPS itd.
Plodan je planinarski pisac i teoretičar. Objavio je oko tisuću raznih članaka, putopisa, planinarskih vodiča (Klek, 1959.; Učka, 1967.; Velebit, 1969.; Medvednica, 1970.; Planine Hrvatske, 1974., 1981. i 1986., itd.) i povijesnih djela (Hrvatsko pla¬ninarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987.; Hrvatska planinarska književnost, 1994.). Trasirao je Velebitski planinarski put i hrvatsku planinarsku transverzalu. Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima održao je veči broj predavanja. U studentskim danima bavio se kao član AO PDS-a »Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je proučio sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre, Karpati, Skandinavija, britansko otočje, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mongoliji, Iranu, Sundajskom otočju, Rocky Mountainsu, džunglama Yucatana, polinezijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.).
Pod utjecajem svog učitelja, akademika Branimira Gušića, planinarstvo mu služi kao sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao uporište u borbi za zaštitu prirode. Protivnik je sportskih primjesa u planinarstvu jer natjecanje radi pobjede smatra štetnim s etičkog i medicinskog stajališta. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom nacionalne kulture, a planinarsku književnost sastavnim dijelom nacionalne književnosti. U tom pogledu poznat je po upornom dugogodišnjem nastojanju.