Izborni knezovi: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: be:Курфюрст
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Izborni knezovi''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Kurfürst''; - jednina; ''Kurfürsten'' - množina), bili su članovi izbornog tijela — elektorata, koje je imalo za zadatak birati careve [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Njihove osnovne funkcije i prvi kneževi izbornici bili su određeni Zlatnom bulom koju je izdao [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo IV]] [[1356.]] godine.
'''Izborni knezovi''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Kurfürst''; - jednina; ''Kurfürsten'' - množina), bili su članovi izbornog tijela — elektorata, koje je imalo za zadatak birati careve [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Njihove osnovne funkcije i prvi knezovi izbornici bili su određeni Zlatnom bulom koju je izdao [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo IV]] [[1356.]] godine.


==Opći pregled ==
==Opći pregled ==


Tokom i poslije 15. stoljeća, biranje cara Svetog rimskog carstva je bilo formaliziranje izborne monarhije u ono što je u stvari bila dinastička sukcesija, uglavnom na jednog od Habsburških nadvojvoda koji su ulavnom bili stariji sinovi od preminulih vladara.
Tijekom i poslije 15. stoljeća, carevi Svetog Rimskog Carstva birani su gotovo isključivo između pripadnika dinastije Habsburg, uglavnom jednog od habsburških nadvojvoda koji su obično bili stariji sinovi preminulih vladara, s vremenom pretvorivši formalno izbornu monarhiju u ono što je u stvari bila nasljedna monarhija.


Formalno su uvijek birali Rimskog kralja, koji je okrunjen u Njemačkoj, ali koji je postajao car Svetog Rimskog carstva tek kad bi ga okrunio [[papa]]. Karlo V je bio poslednji okrunjeni car - svi carevi poslije njega su bili izabrani carevi (njem. ''erwählter Römischer Kaiser''; lat. ''electus Romanorum imperator'').
Formalno su uvijek birali kralja Rimljana, koji je krunjen u Njemačkoj, a koji je postajao car Svetog Rimskog carstva tek kad bi ga okrunio [[papa]]. Karlo V je bio posljednji okrunjeni car - svi carevi poslije njega su bili samo izabrani carevi (njem. ''erwählter Römischer Kaiser''; lat. ''electus Romanorum imperator'').


Tijekom velikog dijela povijesti Svetog rimskog carstva (barem do 13. stoljeća) bilo je sedam kneževa izbornika: 3 svećenička te 4 svjetovna .
Tijekom većeg dijela povijesti Svetog rimskog carstva (barem do 13. stoljeća) bilo je sedam kneževa izbornika: 3 duhovna i 4 svjetovna.
Crkveni izbornici su bili
Crkveni izbornici su bili:
*nadbiskup od Mainza
*nadbiskup Mainza
*nadbiskup od Trira
*nadbiskup Triera
*nadbiskup od [[Koeln]]a
*nadbiskup [[Köln|Kölna]]

Svjetovni izbornici su bila 4 velikaša:


Svjetovni izbornici bila su 4 vladara:
*kralj Češke
*kralj Češke
*grof od Palatinata (Pfalza)
*grof palatin Rajnski (knez Falački)
*vojvoda od [[Elektorat Saska|Saske]]
*vojvoda [[Elektorat Saska|Saske]]
*markgrof od Brandenburga (ova tri poslednja su takođe poznati i kao izbornik iz Palatinata, izbornik is Saske i izbornik iz Brandenburga).
*markgrof Brandenburga (ova tri posljednja su također poznati i kao knez-izbornik Falački, izbornik Saski i izbornik Brandenburški).


Drugi izbornici su dodati u 16. stoljeću i uključuju vojvodu od [[Bavarska|Bavarske]] (koji se zvao izbornik iz Bavarske, i zamjenjivao je grofa od Palatinata koji je bio iz iste porodice, ali je privremeno izgubio titulu tokom [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]]), i vojvoda od Brunswicka-Linenburga. U 19. stoljeću dodato je još izbornika koji nikad nisu stigli vršiti dužnost jer je 1806. godine [[Napoleon]] ukinuo ovo zvanje.
Drugi izbornici su dodati u 16. stoljeću i uključuju vojvodu [[Bavarska|Bavarskog]] (koji se zvao izbornik iz Bavarske, i zamjenjivao je falačkog kneza koji je bio iz iste dinastije, ali je privremeno izgubio titulu tijekom [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]]), i vojvoda od Braunschweig-Lüneburga (knez Hanovera). Na početku 19. stoljeća stvoreno je još izbornika koji nikad nisu stigli vršiti dužnost jer je 1806. godine [[Napoleon]] dokinuo njihovu funkciju ukinućem Svetog Rimskog Carstva.


[[Kategorija:Sveto Rimsko Carstvo]]
[[Kategorija:Sveto Rimsko Carstvo]]

Inačica od 25. listopada 2011. u 18:15

Izborni knezovi (njem. Kurfürst; - jednina; Kurfürsten - množina), bili su članovi izbornog tijela — elektorata, koje je imalo za zadatak birati careve Svetog rimskog carstva. Njihove osnovne funkcije i prvi knezovi izbornici bili su određeni Zlatnom bulom koju je izdao Karlo IV 1356. godine.

Opći pregled

Tijekom i poslije 15. stoljeća, carevi Svetog Rimskog Carstva birani su gotovo isključivo između pripadnika dinastije Habsburg, uglavnom jednog od habsburških nadvojvoda koji su obično bili stariji sinovi preminulih vladara, s vremenom pretvorivši formalno izbornu monarhiju u ono što je u stvari bila nasljedna monarhija.

Formalno su uvijek birali kralja Rimljana, koji je krunjen u Njemačkoj, a koji je postajao car Svetog Rimskog carstva tek kad bi ga okrunio papa. Karlo V je bio posljednji okrunjeni car - svi carevi poslije njega su bili samo izabrani carevi (njem. erwählter Römischer Kaiser; lat. electus Romanorum imperator).

Tijekom većeg dijela povijesti Svetog rimskog carstva (barem do 13. stoljeća) bilo je sedam kneževa izbornika: 3 duhovna i 4 svjetovna. Crkveni izbornici su bili:

  • nadbiskup Mainza
  • nadbiskup Triera
  • nadbiskup Kölna

Svjetovni izbornici bila su 4 vladara:

  • kralj Češke
  • grof palatin Rajnski (knez Falački)
  • vojvoda Saske
  • markgrof Brandenburga (ova tri posljednja su također poznati i kao knez-izbornik Falački, izbornik Saski i izbornik Brandenburški).

Drugi izbornici su dodati u 16. stoljeću i uključuju vojvodu Bavarskog (koji se zvao izbornik iz Bavarske, i zamjenjivao je falačkog kneza koji je bio iz iste dinastije, ali je privremeno izgubio titulu tijekom Tridesetogodišnjeg rata), i vojvoda od Braunschweig-Lüneburga (knez Hanovera). Na početku 19. stoljeća stvoreno je još izbornika koji nikad nisu stigli vršiti dužnost jer je 1806. godine Napoleon dokinuo njihovu funkciju ukinućem Svetog Rimskog Carstva.