Tomislav Neralić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Debitirao je još kao student Muzičke akademije 1939. u Zagrebu kao Redovnik u [[Don Carlos]]u. U svojemu se drugom angažmanu u Zagrebu od 1948. do 1955. razvio u snažnu glazbenoscensku osobnost. Nastup 1953. na premijeri [[Ukleti Holandez|Ukletog Holandeza]] odredio je njegovu budućnost kao jednog od najistaknutijih vagnerijanskih pjevača svojega vremena. Holandez ga je 1955. odveo u berlinski angažman i u svijet, uključujući [milansku [[Scala|Scalu]], u kojoj ga je pjevao s [[Birgit Nilsson]]. Zahvaljujući svojemu [[Bas (glas)|Bas]]-[[bariton]]skom glasu velika opsega i golema volumena uz vrhunsku muzikalnost, blistavu memoriju, izvrsnu pjevačku tehniku i impresivan scenski izraz gradio je jednako uvjerljivo dramatske i komične likove. Među njima ističu se [[Wagner]]ov [[Hans Sachs]], kojega je tumačio i na antologijskoj zagrebačkoj premijeri Majstora pjevača 1969. godine, i [[Verdi]]jev [[Falstaff]]. U Zagrebu su nezaboravni i njegovi Jago u [[Otello|Otellu]], Scarpia u [[Tosca|Tosci]], [[Mozart]]ov Don Juan (opera se tada izvodila na hrvatskom), [[Niko Marinović]] na praizvedbi Brkanovićeva Ekvinocija 1950, u Rijeci barun Ochs u Kavaliru s ružom, na [[Splitsko ljeto|Splitskome ljetu]] Don Basilio u [[Seviljski brijač|Seviljskom brijaču]] i Mefistofele u [[Faust]]u, u Bečkoj državnoj operi u kojoj je bio angažiran od 1943. do 1947. Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle u [[Hoffmannove priče|Hoffmannovim pričama]], u Berlinu i u svijetu kojim je prokrstario, Holandez i Wotan u [[Prsten Nibelunga|Prstenu Nibelunga]]. Njegov posljednji intendant u Berlinu [[Götz Friedrich]] smatrao ga je pjevačem s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerovatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom čija se riječ poštuje. |
Debitirao je još kao student Muzičke akademije 1939. u Zagrebu kao Redovnik u [[Don Carlos]]u. U svojemu se drugom angažmanu u Zagrebu od 1948. do 1955. razvio u snažnu glazbenoscensku osobnost. Nastup 1953. na premijeri [[Ukleti Holandez|Ukletog Holandeza]] odredio je njegovu budućnost kao jednog od najistaknutijih vagnerijanskih pjevača svojega vremena. Holandez ga je 1955. odveo u berlinski angažman i u svijet, uključujući [milansku [[Scala|Scalu]], u kojoj ga je pjevao s [[Birgit Nilsson]]. Zahvaljujući svojemu [[Bas (glas)|Bas]]-[[bariton]]skom glasu velika opsega i golema volumena uz vrhunsku muzikalnost, blistavu memoriju, izvrsnu pjevačku tehniku i impresivan scenski izraz gradio je jednako uvjerljivo dramatske i komične likove. Među njima ističu se [[Wagner]]ov [[Hans Sachs]], kojega je tumačio i na antologijskoj zagrebačkoj premijeri Majstora pjevača 1969. godine, i [[Verdi]]jev [[Falstaff]]. U Zagrebu su nezaboravni i njegovi Jago u [[Otello|Otellu]], Scarpia u [[Tosca|Tosci]], [[Mozart]]ov Don Juan (opera se tada izvodila na hrvatskom), [[Niko Marinović]] na praizvedbi Brkanovićeva Ekvinocija 1950, u Rijeci barun Ochs u Kavaliru s ružom, na [[Splitsko ljeto|Splitskome ljetu]] Don Basilio u [[Seviljski brijač|Seviljskom brijaču]] i Mefistofele u [[Faust]]u, u Bečkoj državnoj operi u kojoj je bio angažiran od 1943. do 1947. Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle u [[Hoffmannove priče|Hoffmannovim pričama]], u Berlinu i u svijetu kojim je prokrstario, Holandez i Wotan u [[Prsten Nibelunga|Prstenu Nibelunga]]. Njegov posljednji intendant u Berlinu [[Götz Friedrich]] smatrao ga je pjevačem s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerovatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom čija se riječ poštuje. |
||
Njegov unuk je rukometni trener [[Nenad Kljajić]], zlatni rukometni reprezentativac. |
|||
{{Dobitnici Porina za životno djelo}} |
{{Dobitnici Porina za životno djelo}} |
||
Inačica od 7. studenoga 2011. u 14:19
Tomislav Neralić (Karlovac, 9. prosinca 1917.), hrvatski operni pjevač.
Tomislav Neralić je šezdesetogodišnju karijeru s oko četiri tisuće nastupa u više od 150 opernih uloga i pedesetak koncertnih djela dijelio između Zagreba i Berlina, u čijoj je Njemačkoj (ranije Gradskoj) operi u angažmanu proveo četrdeset godina i dobio naslov komornog pjevača.
Debitirao je još kao student Muzičke akademije 1939. u Zagrebu kao Redovnik u Don Carlosu. U svojemu se drugom angažmanu u Zagrebu od 1948. do 1955. razvio u snažnu glazbenoscensku osobnost. Nastup 1953. na premijeri Ukletog Holandeza odredio je njegovu budućnost kao jednog od najistaknutijih vagnerijanskih pjevača svojega vremena. Holandez ga je 1955. odveo u berlinski angažman i u svijet, uključujući [milansku Scalu, u kojoj ga je pjevao s Birgit Nilsson. Zahvaljujući svojemu Bas-baritonskom glasu velika opsega i golema volumena uz vrhunsku muzikalnost, blistavu memoriju, izvrsnu pjevačku tehniku i impresivan scenski izraz gradio je jednako uvjerljivo dramatske i komične likove. Među njima ističu se Wagnerov Hans Sachs, kojega je tumačio i na antologijskoj zagrebačkoj premijeri Majstora pjevača 1969. godine, i Verdijev Falstaff. U Zagrebu su nezaboravni i njegovi Jago u Otellu, Scarpia u Tosci, Mozartov Don Juan (opera se tada izvodila na hrvatskom), Niko Marinović na praizvedbi Brkanovićeva Ekvinocija 1950, u Rijeci barun Ochs u Kavaliru s ružom, na Splitskome ljetu Don Basilio u Seviljskom brijaču i Mefistofele u Faustu, u Bečkoj državnoj operi u kojoj je bio angažiran od 1943. do 1947. Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle u Hoffmannovim pričama, u Berlinu i u svijetu kojim je prokrstario, Holandez i Wotan u Prstenu Nibelunga. Njegov posljednji intendant u Berlinu Götz Friedrich smatrao ga je pjevačem s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerovatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom čija se riječ poštuje.
Njegov unuk je rukometni trener Nenad Kljajić, zlatni rukometni reprezentativac.