Ikavski govor: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 27: Redak 27:
* Z. Vince: ''Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti''. Matica Hrvatska, Zagreb 1998.
* Z. Vince: ''Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti''. Matica Hrvatska, Zagreb 1998.
* S. Budimir, A.Ž. Lovrić: ''Ikavska šćakavica'' (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.
* S. Budimir, A.Ž. Lovrić: ''Ikavska šćakavica'' (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.

== Bilješke ==
{{izvori}}


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==

Inačica od 16. studenoga 2011. u 17:02

Ikavski govor (ili vlastiti naziv ikavica) jedan je od triju ("četiriju") govora hrvatskog jezika, uz ekavski govor, ijekavski govor te jekavski govor.

Ikavski govor je nazvan po izgovoru jata kao glasa i. Ikavski u raznim inačicama je najčešći tip materinskog govora kod zapadnog novoštokavskog dijalekta te slavonskog šćakavskog dijalekta, koje većinom govore Hrvati. Izvan Hrvatske i BiH ikavica se malim dijelom još nalazi na sjeveru Bačke gdje su zastupljeni bunjevački Hrvati. Osim u hrvatskim govorima sličan se ikavski glas jata još te dijelom u češkom jeziku i najviše u Ukrajini gdje je taj refleks jata danas službeni ukrajinski standard.

Zemljopisni pregled

Kao jasan jezični trag najvećeg prostranstva srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva, raznoliki ikavski (ili bar poluikavski) govori su sve do danas više-manje mozaično rašireni od Trsta pa do Subotice. Veći dio Istre, istočnog Kvarnera, Like, Bela Krajina[nedostaje izvor], dio Žumberka, zapadnog Zagorja (Sutla), veći dio Dalmacije (na jug do Opuzena)[1], zapadne Hercegovine, Završja/Tropolja, srednje i zapadne Bosne, Bosanske Posavine, južne i istočne Slavonije, na sjeveru Bačke (među Hrvatima Bunjevcima),u podunavlju Bačke Hrvati Šokci te na područjima tzv. Turske Hrvatske (Cazinska Krajina i Bosanska Krajina), a ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama. Najveća cjelovita prostranstva dominantnih hrvatskih ikavaca pružaju se na jugozapadu od Savudrije pa sve do Neretve i na sjeveroistoku od Gradiške pa do Subotice, također ikavica je dominantna među Hrvatima od Cazinske krajine preko Banjalučke regije sve do srednje Bosne (rijeka Bosna).

Ikavicom se je nekad govorilo i u Trebinju, Nevesinju i Ljubinju, trag česa se danas vidi u toponimima na -šć, a do 16. i 17. st., stanovništvo Popovog polja je uglavnom govorilo ikavicom.[1]

Neistražen je slučaj današnjih Srba iz sela Azbukovice, među kojima se sačuvao ikavski govor. Pretpostavlja se da su neki stanovnici u prošlosti doselili iz jugozapadne Hrvatske. [1], a fenomen je i ikavski odraz jata među crnogorskim muslimanima u Podgorici i Tuzima (o čemu postoje četiri teorije: autohtona pojava, utjecaj bh. ikavskih muslimana, "iz hira" da bi bili i jezično drukčiji od pravoslavnih susjeda, blizina albanskog jezika)[2] te kod pravoslavnih Crnogoraca u Vraci kod Skadra.[3]

Ikavica u narječjima

Ikavski izgovor je više ili manje nazočan u sva tri glavna hrvatska narječja. Takvu ikavsku međunarječnu sintezu prvi su htjeli proširiti hrvatski banovi Zrinski i Frankopani.

  • Zapadna štokavština (koja se dijeli na šćakavsku i štakavsku ikavicu) obuhvaća pretežno Hrvate isključivo u zapadnim djelovima Bosne i Hercegovine. Nadasve je raširena diljem Like, Zagore, dalmatinskog priobalja, srednje i jugozapadne Bosne, Završja, zapadne Hercegovine, donje Posavine, Baranje i na sjeverozapadu Bačke (od Sombora do Subotice).
  • Ikavska čakavština je najpoznatiji tip primorskih i otočnih ikavaca koji obuhvaća većinu ili 3/4 Hrvata čakavaca. Ikavski ili bar poluikavski (ikavsko-ekavski) glas izgovaraju čakavci jugozapadne Istre, Lošinja, istočnog Kvarnera, Gacke, dalmatinske obale do Cetine i na većini otoka (osim Mljeta).
  • Ikavska kajkavština je dosad najmanje proučeni tip ikavaca, a obuhvaća 1/4 Hrvata kajkavaca koji uz kaj izgovaraju ikavski glas. U Hrvatskoj još slično govore kajkavski ikavci sjeverne Istre (Mlun, Slum, Brul itd.), pa u Gorskom Kotaru Fužine, Lokve, Ogulin i Hreljin, u Pokuplju Severin na Kupi, Ribnik, Ozalj i Pribić, u Turopolju Horvati i Zdenčina, u jugozapadnom Zagorju Zaprešić, Brdovec i Marija Gorica, uz dolnji tok rijeke Sutle itd. Zanimljivo je iz ranijih stoljeća da su kajkavski ikavci dijelom živjeli i na jugozapadu Zagreba, gdje je zapisano više starih ikavizama, npr. "Plac pod črišnju" odakle nastaje sadašnja Trešnjevka. Kajkavska ikavica se u inozemstvu još govori u selima srednjeg Gradišća i manje na jugozapadu Slovačke gdje su se naselile izbjeglice pred Turcima iz naše Kostajnice. Pretpostavlja se da je ova kajkavština nastala doseljavanjem ikavskih govornika iz Pokuplja.

Literatura

  • Š. Starčević: Ričoslovlje. Glasnik dalmatinski 34-57, Zadar 1850.
  • N. Mihanović: Jezik na području Poljica. Poljički zbornik 2, Matica Hrvatska, Zagreb 1971.
  • M. Okuka: Fonološki i morfološki sistem govora Rame (disertacija). Radovi filozofskog fakulteta, Sarajevo 1979.
  • Z. Vince: Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Matica Hrvatska, Zagreb 1998.
  • S. Budimir, A.Ž. Lovrić: Ikavska šćakavica (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.

Bilješke

  1. a b c Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.
  2. (crnogorski) [hrcak.srce.hr/file/76185 Croatica et slavica iadertina, Zadar, 2009.] Adnan Čirgić: "Zamjena jata" u staropodgoričkome govoru
  3. (crnogorski) Almanah br.27-28/2004. Adnan Čirgić: Karakteristike govora podgoričkih muslimana (na osnovu starih rukopisa)

Vanjske poveznice

  • Glas Dalmacije Zadar: Profesor Lisac o govorima Dalmatinske zagore, 6. ožujka 2009.
Nedovršeni članak Ikavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.