Supetarski kartular: razlika između inačica
sadržaj |
sumpetarski kartular |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''' |
'''Sumpetarski kartular''' ili '''Kartular Sv. Petra u Selu''' je kopijalna knjiga u obliku [[kronika|kronike]] s početka [[12. stoljeće|12. stoljeća]]. Premda kartular uglavnom nabraja popise samostanske imovine stećene kupovinom i darovštinama, u njemu se nalazi i nekoliko važnih [[historiografija|historiografskih]] podataka. |
||
==Rukopis== |
==Rukopis== |
||
Sumpetarski kartular pisan je karolinškom [[minuskula|minuskulom]], osim zadnjeg lista koji je pisan [[beneventana|beneventanom]]. Čuva se u riznici [[Split|splitske]] katedrale.<ref>Stipišić, Jakov, ''Pomoćne povijesne znanosti'', Zagreb 1972, str. 165.</ref> |
|||
Značaj ovog kartulara je u tome što se sačuvao u originalu. Sastoji se od male knjižice od dva kvaterniona, svaki po osam folija pergamene veličine 26.7x17.6 cm s trideset ispisanih stranica, prtetežno ispisanih karolinom, a nešto malo i beneventanom i goticom. Upisi su većinom bez datuma, a upisani se kreću 108.-1187. godine.<ref>Zelić-Bučan, Benedikta, str. 186.</ref> |
Značaj ovog kartulara je u tome što se sačuvao u originalu. Sastoji se od male knjižice od dva kvaterniona, svaki po osam folija pergamene veličine 26.7x17.6 cm s trideset ispisanih stranica, prtetežno ispisanih karolinom, a nešto malo i beneventanom i goticom. Upisi su većinom bez datuma, a upisani se kreću 108.-1187. godine.<ref>Zelić-Bučan, Benedikta, str. 186.</ref> |
||
Inačica od 18. studenoga 2011. u 22:48
Sumpetarski kartular ili Kartular Sv. Petra u Selu je kopijalna knjiga u obliku kronike s početka 12. stoljeća. Premda kartular uglavnom nabraja popise samostanske imovine stećene kupovinom i darovštinama, u njemu se nalazi i nekoliko važnih historiografskih podataka.
Rukopis
Sumpetarski kartular pisan je karolinškom minuskulom, osim zadnjeg lista koji je pisan beneventanom. Čuva se u riznici splitske katedrale.[1]
Značaj ovog kartulara je u tome što se sačuvao u originalu. Sastoji se od male knjižice od dva kvaterniona, svaki po osam folija pergamene veličine 26.7x17.6 cm s trideset ispisanih stranica, prtetežno ispisanih karolinom, a nešto malo i beneventanom i goticom. Upisi su većinom bez datuma, a upisani se kreću 108.-1187. godine.[2]
Sadržaj
U svojoj osnovi, kartular je kronika benediktinskog samostana koji je u Poljicama oko 1089. osnovao Petar Crni. U kartularu je sačuvano nekoliko isprava iz vremena kralja Zvonimira koje svjedoče da se njegova vlast protezala nad dalmatinskim gradovima.[3] Zapisan je i niz važnih informacija o gospodarskim odnosima u Hrvatskoj na prijelazu iz ranoga u razvijeni srednji vijek, npr. o načinima kupnje zemlje, trgovini ljudima i slično.[4]
Pripis kartularu koji se nalazi na zadnjem listu donosi vijest o sedam banova na području Hrvatske: slavonski, hrvatski, požešski, podravski, albanski i srijemski. Njih je biralo šest od dvanaest hrvatskih plemena: Kačići, Kukari, Snačići, Čudomirići, Mogorovići i Šubići. Preostala polovica plemena birala je župane. Nastavak teksta koji je mjestimično oštećen i nečitljiv donosi popis hrvatskih banova de genere Croatorum od Svetopelega do Zvonimira.
Kartular ima bogati onomastički materijal. Osim niza osobnih imena hrvatskog, romanskog, kršćanskog i rimskog prodrijetla, zapisan je i niz nadimaka, npr. Platichlebi (imperativni kompzitum plati + hleb), Tilsta cossa (tusta, tj. debela kosa), Urascana (Vraškonja, izvedenica od vrag) i tako dalje.[5]
Bilješke
- ↑ Stipišić, Jakov, Pomoćne povijesne znanosti, Zagreb 1972, str. 165.
- ↑ Zelić-Bučan, Benedikta, str. 186.
- ↑ Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, str. 54.
- ↑ Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, str. 198.
- ↑ Novak, Viktor i Petar Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952, str. 259.
Izdanje
- Novak, Viktor i Petar Skok. Supetarski kartular. Zagreb: JAZU, 1952. Prikaz