Papinska Država: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 40: Redak 40:
|vjera = [[katolicizam]]
|vjera = [[katolicizam]]
}}
}}
'''Papinska Država''' ili '''Crkvena Država''' ([[talijanski jezik|tal.]]: ''Stato della Chiesa'') ime je povijesne [[Italija|talijanske]] države koja je postojala od [[756.]] do [[1870.]] kada je došlo do ujedinjenja Italije. Tada je [[Giuseppe Garibaldi]] vojno porazio Papinske Države, srušio papinsku diktaturu i integrirao Papinske Države u [[Kraljevina Italija|Kraljevinu Italiju]]. Grad [[Vatikan]] njezin je minijaturni nasljednik.
'''Papinska Država''' ili '''Crkvena Država''' ([[talijanski jezik|tal.]]: ''Stato della Chiesa'') ime je povijesne države na području [[Apeninski poluotok|Apeninskog poluotoka]] koja je postojala od [[756.]] do [[1870.]] kada je došlo do ujedinjenja Italije. Te je godine [[Giuseppe Garibaldi]] vojno porazio snage Papinske Države, srušio papinsku vlast i integrirao državu u [[Kraljevina Italija|Kraljevinu Italiju]]. Jedini njen današnji ostatak je suverena [[Vatikan|Država Vatikanskog Grada]].


== Povijest ==
== Povijest ==
Redak 46: Redak 46:
=== Rana povijest ===
=== Rana povijest ===


[[Pipin Mali]] je sredinom [[8. stoljeće|8. stoljeća]] osvojio veći dio sjeverne Italije i poklonio prostor bivšeg Ravenskog egzarhata rimokatoličkom [[papa|papi]]. Ovaj akt poznat je kao [[Pipinov poklon]]. [[Karlo Veliki]] je [[781]]. kodificirao i odredio teritorije na kojima papa ima suverenitet. Teritorij je obuhvaćao [[Rim]] i okolicu, ali i [[Ravenna|Ravennu]], [[Pentapolis]] i [[Vojvodstvo Benvent]], [[Toskana|Toskanu]], [[Korzika|Korziku]], [[Lombardija|Lombardiju]] i još neke gradove. Suradnja papinstva i [[Karolinzi|karolinške]] dinastije kulminirala je [[800.]], kada je [[Lav III.]] ovjenčao Karla Velikog za prvog [[Germani|germanskog]] ''cara Rimljana'' (''Augustus Romanorum''). Međutim, u prva tri stoljeća Papinske Države, papa nije imao efektivnu kontrolu nad cijelim teritorijem, niti je bilo jasno je li država neovisna u odnosu na [[Sveto Rimsko Carstvo]].
[[Pipin Mali]] je sredinom [[8. stoljeće|8. stoljeća]] osvojio veći dio sjeverne Italije i dao prostor bivšeg Ravenskog egzarhata [[papa|papi]]. Ovaj akt poznat je kao [[Pipinova darovnica]]. [[Karlo Veliki]] je [[781]]. kodificirao i odredio teritorije na kojima papa ima suverenitet. Teritorij je obuhvaćao [[Rim]] i okolicu, ali i [[Ravenna|Ravennu]], [[Pentapolis]] i [[Vojvodstvo Benevento]], [[Toskana|Toskanu]], [[Korzika|Korziku]], [[Lombardija|Lombardiju]] i još neke gradove. Suradnja papinstva i [[Karolinzi|karolinške]] dinastije kulminirala je [[800.]], kada je [[Lav III.]] okrunio Karla Velikog za prvog [[Germani|germanskog]] ''cara Rimljana'' (''Augustus Romanorum''). Međutim, u prva tri stoljeća Papinske Države, papa nije imao efektivnu kontrolu nad cijelim teritorijem, niti je bilo jasno je li njegova država neovisna u odnosu na [[Sveto Rimsko Carstvo]].


U [[10. stoljeće|10. stoljeću]], car [[Oton I. Veliki|Oton I.]] sklapa ugovor s papom po kojem je Papinskoj Državi potvrđen suverenitet. To je pitanje i dalje ostalo predmet sukoba papinstva i carstva, sve do oko [[1300.]], kada je papina neovisnost postala potpuna.
U [[10. stoljeće|10. stoljeću]], car [[Oton I. Veliki|Oton I.]] sklapa ugovor s papom po kojem je Papinskoj Državi potvrđen suverenitet. To je pitanje i dalje ostalo predmet sukoba papinstva i carstva, sve do oko [[1300.]], kada je papina neovisnost postala potpuna.
Redak 56: Redak 56:
Tijekom [[renesansa|renesanse]], teritorij Papinske Države proširio se, najviše za vrijeme papa [[Aleksandar VI.|Aleksandra VI.]] i [[Julije II.|Julija II.]] Pape su postali jedni od najvažnijih talijanskih [[vladar]]a, pored svoje uloge u [[Crkva|Crkvi]]. U praksi, većinu papinskih posjeda držali su lokalni kneževi. Tek u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] pape uspostavljaju punu vlast nad državom.
Tijekom [[renesansa|renesanse]], teritorij Papinske Države proširio se, najviše za vrijeme papa [[Aleksandar VI.|Aleksandra VI.]] i [[Julije II.|Julija II.]] Pape su postali jedni od najvažnijih talijanskih [[vladar]]a, pored svoje uloge u [[Crkva|Crkvi]]. U praksi, većinu papinskih posjeda držali su lokalni kneževi. Tek u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] pape uspostavljaju punu vlast nad državom.


Na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], Papinska Država obuhvaća većinu središnje Italije: [[Lacij]], [[Umbrija|Umbriju]], [[Marca|Marcu]], Ravennu, [[Ferara|Feraru]], [[Bologna|Bolognu]] i dijelove [[Romanja|Romanje]]. Također je uključivala enklave u južnoj Italiji i okolinu Avignona u Francuskoj.
Na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], Papinska Država obuhvaća većinu središnje Italije: [[Lacij]], [[Umbrija|Umbriju]], [[Marca|Marcu]], Ravennu, [[Ferrara|Ferraru]], [[Bologna|Bolognu]] i dijelove [[Romagna|Romagne]]. Također je uključivala enklave u južnoj Italiji i okolicu Avignona u Francuskoj.


Međutim 1798. general Barthier ulazi u Vatikan, uspostavlja Rimsku Republiku i uzima papu [[Pio VI.|Pia VI.]] u zarobljeništvo, gdje on i umire.
Međutim 1798. general Barthier ulazi u Vatikan, uspostavlja Rimsku Republiku i uzima papu [[Pio VI.|Pija VI.]] u zarobljeništvo, gdje on i umire.


=== Doba revolucija ===
=== Doba revolucija ===


U periodima [[1796.]] - [[1800.]] i [[1808.]] - [[1814.]], francuska revolucionarna vojska pretvara papinske posjede u [[Rimska Republika (18. - 19. stoljeće)|Rimsku Republiku]], a kasnije u dio Francuske.
U razdoblju [[1796.]] - [[1800.]] i [[1808.]] - [[1814.]], francuska revolucionarna vojska pretvara papinske posjede u [[Rimska Republika (18. - 19. stoljeće)|Rimsku Republiku]], a kasnije u dio Francuske.


Talijanski narodni revolucionari su [[1849]]. proglasili Rimsku Republiku, dok je papa [[Pio IX.]] pobjegao iz Rima. Francuske trupe [[Napoleon Bonaparte|Napoleona Bonapartea]] i [[Austrija]] poražavaju revolucionare i vraćaju papu na vlast.
Talijanski narodni revolucionari su [[1849]]. proglasili Rimsku Republiku, dok je papa [[Pio IX.]] pobjegao iz Rima. [[Francuska]] pod predsjednikom [[Napoleon III.|Louisom Napoleonom Bonaparteom]] i [[Austrija]] poražavaju revolucionare i vraćaju papu na vlast.


=== Pad ===
=== Pad ===


Godine [[1860.]], država ujedinitelj Italije - [[Kraljevina Sardinija|Sardinija]], pripaja Bolognu, Feraru, Umbriju, Marcu i Benvent. Ovi teritoriji približno su bili dvije trećine Papinske države. Pod papinskom kontrolom ostala je regija [[Lacij]] u okolini. Tako je pokrenuto rimsko pitanje, tj. pitanje suvereniteta nad Rimom.
Godine [[1860.]], država ujedinitelj Italije - [[Kraljevina Sardinija|Sardinija]], pripaja Bolognu, Ferraru, Umbriju, Marcu i Benevento. Ovi teritoriji približno su bili dvije trećine Papinske države. Pod papinskom kontrolom ostala je regija [[Lacij]] sa središtem u samom gradu [[Rim|Rimu]]. Tako je pokrenuto rimsko pitanje, tj. pitanje suvereniteta nad Rimom.


Papinski suverenitet u Rimu čuvao je francuski garnizon. Povukao se srpnja [[1870.]] zbog izbijanja [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]]. U rujnu, [[Italija]] objavljuje rat Papinskoj Državi, te [[20. rujna]] osvaja Rim. Papa [[Pio IX.]] povukao se iz svoje uobičajene rezidencije u Vatikan, te se proglasio zatočenikom.
Papinski suverenitet u Rimu čuvao je francuski garnizon. Povukao se srpnja [[1870.]] zbog izbijanja [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]]. U rujnu, [[Italija]] objavljuje rat Papinskoj Državi, te [[20. rujna]] osvaja Rim. Papa [[Pio IX.]] povukao se iz svoje uobičajene rezidencije u Vatikan, te se proglasio zatočenikom.


Godine [[1929]]. papa [[Pio XI.]] formalno se odriče posjeda Papinske Države i potpisuje [[Lateranski ugovor]] s Italijom, kojim je formirana država Vatikan. Ona je suveren teritorij [[Sveta Stolica|Svete Stolice]], sama po sebi subjekt međunarodnog prava.
Godine [[1929]]. papa [[Pio XI.]] formalno se odriče posjeda bivše Papinske Države i potpisuje [[Lateranski ugovor]] s Italijom, kojim je priznata i formirana država Vatikan. Ona je suveren teritorij [[Sveta Stolica|Svete Stolice]], sama po sebi subjekt međunarodnog prava.
{{Link FA|he}}
{{Link FA|he}}



Inačica od 19. studenoga 2011. u 23:24

Papinska Država

Stati della Chiesa


752. – 1870.
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Papinske Države
Lokacija Papinske Države
Glavni grad Rim
Jezik/ci latinski i talijanski
Religija katolicizam
Vlada Monarhija
Papa
 - 752. Stjepan II.
 - 1846. - 1878. Pio IX.
Povijest
 - uspostavljena 752.
 - Kodifikacija 781.
 - 1. raspad 15. veljače 1798.
 - 2. raspad 20. rujna 1870.
 - Vatikan 11. veljače 1929.

Papinska Država ili Crkvena Država (tal.: Stato della Chiesa) ime je povijesne države na području Apeninskog poluotoka koja je postojala od 756. do 1870. kada je došlo do ujedinjenja Italije. Te je godine Giuseppe Garibaldi vojno porazio snage Papinske Države, srušio papinsku vlast i integrirao državu u Kraljevinu Italiju. Jedini njen današnji ostatak je suverena Država Vatikanskog Grada.

Povijest

Rana povijest

Pipin Mali je sredinom 8. stoljeća osvojio veći dio sjeverne Italije i dao prostor bivšeg Ravenskog egzarhata papi. Ovaj akt poznat je kao Pipinova darovnica. Karlo Veliki je 781. kodificirao i odredio teritorije na kojima papa ima suverenitet. Teritorij je obuhvaćao Rim i okolicu, ali i Ravennu, Pentapolis i Vojvodstvo Benevento, Toskanu, Korziku, Lombardiju i još neke gradove. Suradnja papinstva i karolinške dinastije kulminirala je 800., kada je Lav III. okrunio Karla Velikog za prvog germanskog cara Rimljana (Augustus Romanorum). Međutim, u prva tri stoljeća Papinske Države, papa nije imao efektivnu kontrolu nad cijelim teritorijem, niti je bilo jasno je li njegova država neovisna u odnosu na Sveto Rimsko Carstvo.

U 10. stoljeću, car Oton I. sklapa ugovor s papom po kojem je Papinskoj Državi potvrđen suverenitet. To je pitanje i dalje ostalo predmet sukoba papinstva i carstva, sve do oko 1300., kada je papina neovisnost postala potpuna.

Od 1305. do 1378., papa je stanovao u Avignonu, u južnoj Francuskoj. Papinska Država je tada samo formalno bila pod njegovom kontrolom. Grad Avignon bio je dio Papinske Države i ostao njen posjed sve do Francuske revolucije.

Vrhunac moći

Tijekom renesanse, teritorij Papinske Države proširio se, najviše za vrijeme papa Aleksandra VI. i Julija II. Pape su postali jedni od najvažnijih talijanskih vladara, pored svoje uloge u Crkvi. U praksi, većinu papinskih posjeda držali su lokalni kneževi. Tek u 16. stoljeću pape uspostavljaju punu vlast nad državom.

Na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, u 18. stoljeću, Papinska Država obuhvaća većinu središnje Italije: Lacij, Umbriju, Marcu, Ravennu, Ferraru, Bolognu i dijelove Romagne. Također je uključivala enklave u južnoj Italiji i okolicu Avignona u Francuskoj.

Međutim 1798. general Barthier ulazi u Vatikan, uspostavlja Rimsku Republiku i uzima papu Pija VI. u zarobljeništvo, gdje on i umire.

Doba revolucija

U razdoblju 1796. - 1800. i 1808. - 1814., francuska revolucionarna vojska pretvara papinske posjede u Rimsku Republiku, a kasnije u dio Francuske.

Talijanski narodni revolucionari su 1849. proglasili Rimsku Republiku, dok je papa Pio IX. pobjegao iz Rima. Francuska pod predsjednikom Louisom Napoleonom Bonaparteom i Austrija poražavaju revolucionare i vraćaju papu na vlast.

Pad

Godine 1860., država ujedinitelj Italije - Sardinija, pripaja Bolognu, Ferraru, Umbriju, Marcu i Benevento. Ovi teritoriji približno su bili dvije trećine Papinske države. Pod papinskom kontrolom ostala je regija Lacij sa središtem u samom gradu Rimu. Tako je pokrenuto rimsko pitanje, tj. pitanje suvereniteta nad Rimom.

Papinski suverenitet u Rimu čuvao je francuski garnizon. Povukao se srpnja 1870. zbog izbijanja Francusko-pruskog rata. U rujnu, Italija objavljuje rat Papinskoj Državi, te 20. rujna osvaja Rim. Papa Pio IX. povukao se iz svoje uobičajene rezidencije u Vatikan, te se proglasio zatočenikom.

Godine 1929. papa Pio XI. formalno se odriče posjeda bivše Papinske Države i potpisuje Lateranski ugovor s Italijom, kojim je priznata i formirana država Vatikan. Ona je suveren teritorij Svete Stolice, sama po sebi subjekt međunarodnog prava. Predložak:Link FA