Andrija III. Mlečanin: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: sh:Andrija III. Mlečanin
m r2.7.1) (robot Dodaje: fa:آندراش سوم
Redak 53: Redak 53:
[[eo:Andreo la 3-a (Hungario)]]
[[eo:Andreo la 3-a (Hungario)]]
[[es:Andrés III de Hungría]]
[[es:Andrés III de Hungría]]
[[fa:آندراش سوم]]
[[fi:Andreas III]]
[[fi:Andreas III]]
[[fr:André III de Hongrie]]
[[fr:André III de Hongrie]]

Inačica od 28. studenoga 2011. u 10:51

Andrija III. Mlečanin

Andrija III. Mlečanin hrvatsko - ugarski kralj, vladao (1290. - 1301.)

Prilike uoči stupanja na vlast

Andrija je bio sin Stjepana Postuma i Mlečanke Tomasine Morosini. Njegov se otac rodio iz trećeg braka kralja Andrije II. s Beatricom od Este-Ferrare. No uoči njegovog rođenja kralj je umro, a nasljednik Bela IV. nije htio priznati svog brata, optužujući Beatricu za bračnu nevjeru. Trudna Beatrica je preobučena u mušku odjeću pobjegla bratu u Italiju, gdje je rodila sina Stjepana.

Stjepan se nakon dugog lutanja naselio u Mlecima i vjenčao Mlečankom Tomasinom Morosini. U ratu protiv Ugarske, Češka je podržavala Stjepana, ali se sklapanjem mira obvezala da će s tim prestati. Ubrzo potom 1271. godine umro je ostavivši udovicu i sina Andriju Mlečanina, na kojeg je prenio svoja prava na položaj hrvatskog hercega. Zbog velikog nezadovoljstva vladavinom kralja Ladislava IV. Kumanca, dio plemstva je ogorčen bezvlađem u državi i kraljevim raskalašanim životom, počeo razmišljati da izabere novog kralja. To je iskoristio Andrija Mlečanin i krenuo po krunu na poziv svojih pristaša, no u Međimurju ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi Albertu I., koji ga je zatočio. Kralj je ubrzo ubijen, pa je Andrija III. pozvan da preuzme vlast.

Vladavina Andrije III. Mlečanina

Andrija III. je bio jedini preostali muški izdanak dinastije Arpadovića. Okrunio se 28. srpnja 1290 u Stolnom Biogradu, no protiv njega su se udružila tri moćna protivnika poričući mu pravo na vlast. Njemački kralj Rudolf I. tvrdio je da je kralj Bela IV. predao Hrvatsku i Ugarsku u leno caru Fridriku II. za provale Tatara, te je te zemlje predao svome sinu vojvodi Albertu I., no zaboravio je da car Fridirik nije ispunio dogovor i pomogao Beli.

Protiv carevih težnji je istupio papa Nikola IV. ističući da su Ugarska i Hrvatska leno Svete Stolice.

Napuljska kraljica Marija, sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, isticala je da je ona jedina zakonita baštinica hrvatsko-ugarske krune, a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju je pristao papa, pa je legat okrunio Karla Martela za kralja.

Međutim na Andrijinoj strani bila je je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. U Hrvatskoj je Karlo Robert imao puno pristaša, pa je Andrija krenuo u rat da ih prislili na pokornost i prešao Dravu. Na povratku sa uspješnog pohoda ga je zarobio neki velikaš i pustio tek nakon što mu je isplatio veliki novčani iznos. Kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija i to uz pomoć velikaške obitelji Babonića. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov herceginje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.

Želeći pridobiti knezove Bribirske napuljski Anžuvinci su im poklonili cijelu Hrvatsku od Gvozda do Neretve. 1293. godine isto je učinio i kralj Andrija, predavši im hrvatsko-dalmatinsku banovinu i bansku čast s pravom nasljedstva. Tako su knezovi Bribirski postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj, a svi plemići na tom području postali njihovi vazali.

Kuga koja je harala Italijom usmrtila je Karla Martela. Novi papa Bonifacije VIII. uzeo je u zaštitu Karlovog sina, Karla Roberta i proglasio ga kraljem. Uz to je u Ugarskoj na upražnjene biskupske stolice imenovao pristaše anžuvinske stranke. Kako kralj Andrija nije imao muških potomaka, namjeravao je nasljednikom proglasiti svog ujaka Albertina Morosinija. Kada se za to doznalo, izbilo je veliko nezadovoljstvo. To je još i više ojačalo pristaše Karla Roberta, pa je mladi Karlo Robert uz pomoć knezova Bribirskih stigao U Hrvatsku. Kralj Andrija počeo se pripremati za rat, ali je iznenada umro. S njim je izumrla dinastija Arpadovića, koja je vladala u Hrvatskoj dva stoljeća.

Kralj Andrija III. Mlečanin je umro 14. siječnja 1301., a nasljedio ga je Karlo I. Robert.

Izvori

Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004.

Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata I dio, Zagreb, 1980.