Schmalkaldski savez: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 7. prosinca 2011. u 14:28

Schmalkaldski savez (njemački: Schmalkaldischer Bund) je bio obrambeni savez luteranskih knezova u Svetom Rimskom Carstvu tijekom sredine 16. stoljeća. Iako je izvorno započet zbog vjerskih motiva ubrzo nakon početka protestantske reformacije, na kraju je postao pokret namijenjen zamijeni Svetog Rimskog Carstva kao izvor političke lojalnosti. [1] Iako nije bio prvi savez svoje vrste, za razliku od prethodnih formacija, kao što su liga Torgau, Schmalkaldski savez je imao značajnu vojsku za obranu svojih političkih i vjerskih interesa. Dobio je svoje ime po gradu Schmalkaldenu, u njemačkoj pokrajini Tiringiji.

Počeci i članovi

Savez je službeno je osnovao 27. veljače 1531.^[1] , Filip I., pokrajinski grof Hessena, i Ivan Fridrik I. Izborni knez Saske , dva najjača protestantska vladare tog vremena. ^[2] Nastao je kao obrambeni vjerski savez , s članovima obećavajući obranu jedni drugima ako trebaju na njihovom teritoriju te da ne će biti napadnuti od strane Karla V, cara Svetog Rimskog Carstva.

Savez je ubrzo postao više od teritorijalno-politički pokret, budući da je prekid sa Katoličkom crkvom nudio značajne ekonomske prednosti. U prosincu 1535, savez je primao svakog tko bi se pretplatio na Augsburšku ispovijed te su se stoga Anhalt, Württemberg, Pomorje, kao i slobodni carski gradove Augsburg, Hannover, Frankfurtu na Majni, i Kemptenu pridružili savezu.^[3] Godine 1535 Franjo I. Francuski pridružio se savezu protiv Habsburgovaca, ali se kasnije povukao zbog vjerskih sukoba iznutra. Sulejman Veličanstveni je intervenirao diplomatski u korist približavanja, a poznato je da je poslao barem jedno pismo protestantskim knezovima Njemačke potičući ih na povežu s Franjom I. protiv cara Karla V.

Godine 1538, Schmalkaldski savez se udružio s nedavno reformiranom Danskom. Godine 1539. savez je stekao Brandenburg, koji je bio pod vodstvom Joachima II Hectora.^[4] Godine 1545 savez je stekao savezništvo od izbornog Palatinata, pod nadzorom izbornog kneza Fridrika III.^[5]Godine 1544. Danska i Sveto Rimsko Carstvo su potpisali Sporazum iz Speyera, koji je definirao da će za vrijeme vladavine Kristijana III Danska će održati mirnu vanjsku politiku prema Svetom Rimskom Carstvu.

Djelatnost

Članovi saveza su se dogovorili da će osigurati 10.000 pješaka i 2.000 konjanika ^[6]za svoju međusobnu zaštitu. Oni su rijetko izazivali Karla izravno, ali su oduzeli Crkvi zemlju, prognali biskupa i katoličke knezove, i pomogali širenju luteranizma ucijeloj sjevernoj Njemačkoj. Martin Luther je planira predstaviti savezu Schmalkaldske članke, strožu protestantsku ispovijest, tijekom sastanka godine1537.^[7] Luther je nazočio kritičnim sastancima godine 1537, ali je proveo većinu svog vremena pateći od bubrežnih kamenaca.Vladari i knezovi čak su sastali u domu gdje Luther je bio boravio. Iako je Luther bio zamoljen pripremiti članke vjere koji će postati poznati kao Schmalkaldski članci, oni nisu bili formalno usvojeni u vrijeme sastanka iako su kasnije uključeni u Luteransku Ispovijed, u knjizi Saveza ,iz1580 , na njemačkom jeziku, te u latinskom prijevodu, u službeni latinski izdanje knjige Saveza, izdanja u Leipzigu iz 1584. Za petnaest godina savez bio u mogućnosti postojanja bez oporbe, jer je Karlo bio zauzet u borbi s Francuskom i Osmanskim Carstvom.Osmansko-habsburški ratova su trajala od 1526 do 1571. Godine 1535 Karlo je vodio uspješan pohod kampanju protiv Tunisa. Franjo I. Francuski, u nastojanju da ograniči moć Habsburgovaca, u savezu sa Sulejmanom Veličanstvenim , formiranje francusko-osmanski savez. Talijanski rat u razdoblju od 1535-1538, između Francuske i Svetog Rimskog Carstva, koja je završio 1538 s primirjem iz Nice. Posljednji rat u tom razdoblju Karlo je vodio protiv Francuske, talijanski rat od 1542-1546, koja je završio s neuvjerljivim ishodom i Sporazumom iz Crépyja. ^[5]

Schmalkaldski ratovi

On 24 April 1547, the imperial forces gathered by Charles and Pope Paul III routed the League's forces at the Battle of Mühlberg, capturing many leaders, including, most notably, Johann Frederick the Magnanimous and Philip of Hesse, and forcing residents of thirty different cities to reconvert.[11] This battle effectively won the war for Charles; only two cities continued to resist. Many of the princes and key reformers, such as Martin Bucer, fled to England, where they directly influenced the English Reformation. Nakon što je Karlo sklopio mir s Franjom, usmjerio se na suzbijanje protestantskog otpora unutar svoga carstva. Od 1546 do 1547, u onom što je poznato kao Schmalkaldski rat, Karlo i njegovi saveznici su se sa savezom oko teritorija Ernestine Albertine u Saskoj. Iako su vojne snage saveza bile vjerojatno nadmoćne, njezini čelnici su bili nesposobni i nisu se mogli dogovoriti o bilo kojem planu borbe. ^[8] Dana 24. travnja 1547, carske snage okupljene od strane Karla i pape Pavla III preusmjerili su snage saveza u bitku kod Mühlberg, uhvativši mnoge vođe, uključujući, od kojih su najpoznatiji, Ivan Fridrik velikodušni i Filip od Hessena, te prisiljavajući stanovnike trideset različitih gradova na preobraćenje ^[9] Ovaom bitko Karlo je učinkovito pobijedio u ratu. Samo dva grada i dalje da su se i dalje nastavili odupirati. Mnogi od knezova i ključnih reformatora, kao što su Martin Buceru, pobjegli su u Englesku, gdje su izravno utjecali na englesku reformaciju.

Posljedice

Godine 1548 Karlo je pobjednički prisiio Schmalkaldski savez na pristanak na uvjete naznačene u Augsburškim Privremenim. Međutim, 1550s, protestantizam se previše čvrsto učvrstio u srednjoj Europi da bio ugušio silom.Male protestantske pobjede iz 1552 prisilile su Karla, umornog od tri desetljeća rata, na potpisivanje mira iz Passaua, koji dodjeljuje neki slobode protestantima i uništio Karlu sve nade u vjersko jedinstvo unutar carstva. Tri godine kasnije, mirom u Augsburgu odobren luteranizam službeni status u okviru Svetog Rimskog Carstva i dopustilo knezovima odabrati službenu religija u okviru područja koje nadziru .

Izvori

↑ http://en.wikisource.org/wiki/Catholic_Encyclopedia_%281913%29/Smalkaldic_League
↑ Kagan. The Western Heritage, p. 360
↑ Acton, et al. The Cambridge Modern History, str. 233.
↑ Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 119.
↑ ^a ^b Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. pp. 120–121.
↑ Wilde, Robert.The Schmalkaldic League, Part 1: Introduction and Creation
↑ Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 121.
↑ Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. str. 127.
↑ Merriman, John. A History of Modern Europe, Volume One, str. 110.

Vanjske poveznice

http://www.historicum.net/themen/reformation/glossar/s#SchmalkaldischerBund

[1] ttp://en.wikisource.org/wiki/Catholic_Encyclopedia_%281913%29/Smalkaldic_League

[2] Kagan. The Western Heritage, p. 360

[3] Acton, et al. The Cambridge Modern History, str. 233.

[4] Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 119.

[smith-121-5] Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. pp. 120–121.

[6] Wilde, Robert.The Schmalkaldic League, Part 1: Introduction and Creation

[Smith-121-7] Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 121.

[8] Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. str. 127.

[9] Merriman, John. A History of Modern Europe, Volume One, str. 110.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:Schmallkalden.jpg|mini|200px|poster saveza]]
-Schmalkaldski savez ([[njemački]]: Schmalkaldischer Bund) je bio obrambeni savez [[Luterani|luteranskih]]  knezova u Svetom Rimskom Carstvu tijekom sredine 16. stoljeća. Iako je izvorno započet zbog vjerskih motiva ubrzo nakon početka protestantske reformacije, na kraju je postao pokret namijenjen zamijeni Svetog Rimskog Carstva kao izvor političke lojalnosti. [1] Iako nije bio prvi savez svoje vrste, za razliku od prethodnih formacija, kao što su liga Torgau, Schmalkaldski savez je  imao značajnu vojsku za obranu svojih političkih i vjerskih interesa. Dobio je  svoje ime po gradu Schmalkaldenu, u njemačkoj pokrajini [[Tiringija|Tiringiji]].
+'''Schmalkaldski savez''' ([[njemački]]: Schmalkaldischer Bund) je bio obrambeni savez [[Luterani|luteranskih]]  knezova u Svetom Rimskom Carstvu tijekom sredine 16. stoljeća. Iako je izvorno započet zbog vjerskih motiva ubrzo nakon početka protestantske reformacije, na kraju je postao pokret namijenjen zamijeni Svetog Rimskog Carstva kao izvor političke lojalnosti. [1] Iako nije bio prvi savez svoje vrste, za razliku od prethodnih formacija, kao što su liga Torgau, Schmalkaldski savez je  imao značajnu vojsku za obranu svojih političkih i vjerskih interesa. Dobio je  svoje ime po gradu Schmalkaldenu, u njemačkoj pokrajini [[Tiringija|Tiringiji]].
 ==Počeci i članovi==
 [[Datoteka:Wartburg-Philipp.von.Hessen.JPG|mini|200px|Filip, zemaljski grof od [[Hessen]]a]]
 Savez je  službeno je osnovao [[27. veljače]] [[1531.]]<ref> http://en.wikisource.org/wiki/Catholic_Encyclopedia_%281913%29/Smalkaldic_League</ref> , Filip I., pokrajinski grof Hessena, i Ivan Fridrik  I. Izborni knez Saske , dva najjača protestantska vladare tog vremena. <ref>Kagan. The Western Heritage, p. 360 </ref>  Nastao je kao obrambeni  vjerski savez , s članovima obećavajući obranu jedni drugima ako trebaju na njihovom teritoriju te da ne će biti napadnuti od strane Karla V, cara Svetog Rimskog Carstva.
-[[Johann-Friedrich-1578.jpg|mini|200px|Ivan Frederik, saski izborni knez Saske]]
+[[Datoteka:Johann-Friedrich-1578.jpg|mini|200px|Ivan Frederik, saski izborni knez Saske]]
-Savez je  ubrzo postao više od teritorijalno-politički pokret, budući da je prekid sa Katoličkom crkvom nudio značajne ekonomske prednosti. U prosincu, 1535, savez je primao svakog  tko bi se pretplatio na ''Augsburšku ispovijed''  te su se stoga Anhalt, Württemberg, Pomorje, kao i slobodni carski gradove  Augsburg, Hannover, Frankfurtu na Majni, i Kemptenu pridružili savezu.<ref> Acton, et al. The Cambridge Modern History, str. 233. </ref>
+Savez je  ubrzo postao više od teritorijalno-politički pokret, budući da je prekid sa Katoličkom crkvom nudio značajne ekonomske prednosti. U prosincu  1535, savez je primao svakog  tko bi se pretplatio na ''Augsburšku ispovijed''  te su se stoga Anhalt, [[Württemberg]], Pomorje, kao i slobodni carski gradove  Augsburg, Hannover, Frankfurtu na Majni, i Kemptenu pridružili savezu.<ref> Acton, et al. The Cambridge Modern History, str. 233. </ref>
 Godine 1535 [[Franjo I., francuski kralj|Franjo I. Francuski]] pridružio se savezu  protiv Habsburgovaca, ali se kasnije povukao zbog vjerskih sukoba iznutra. [[Sulejman Veličanstveni]] je intervenirao diplomatski u korist približavanja, a poznato je da je poslao barem jedno pismo protestantskim knezovima Njemačke potičući ih na povežu s Franjom I. protiv cara Karla V.
-Godine 1538, Schmalkaldski savez se udružio s  nedavno reformiranom Danskom. Godine 1539 savez je stekao  lige Brandenburg, koji je bio pod vodstvom Joachima II Hectora.<ref>Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 119. </ref>  Godine  1545 savez je stekao savezništvo od izbornog Palatinata, pod nadzorom izbornog kneza Fridrika III.<ref name="smith-121">Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. pp. 120–121. </ref>Godine 1544. Danska i Sveto Rimsko Carstvo su potpisali Sporazum iz Speyera, koji je definirao da će za vrijeme vladavine Kristijana III  Danska će održati mirnu vanjsku politiku prema Svetom Rimskom Carstvu.
+Godine 1538, Schmalkaldski savez se udružio s  nedavno reformiranom Danskom. Godine 1539. savez je stekao  Brandenburg, koji je bio pod vodstvom Joachima II Hectora.<ref>Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 119. </ref>  Godine  1545 savez je stekao savezništvo od izbornog Palatinata, pod nadzorom izbornog kneza Fridrika III.<ref name="smith-121">Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. pp. 120–121. </ref>Godine 1544. Danska i Sveto Rimsko Carstvo su potpisali Sporazum iz Speyera, koji je definirao da će za vrijeme vladavine Kristijana III  Danska će održati mirnu vanjsku politiku prema Svetom Rimskom Carstvu.
 ==Djelatnost==
 Članovi saveza su se dogovorili da će osigurati 10.000 pješaka i 2.000 konjanika <ref>Wilde, Robert.[http://europeanhistory.about.com/library/weekly/aa051101a.htm The Schmalkaldic League, Part 1: Introduction and Creation ]</ref>za svoju međusobnu zaštitu. Oni su rijetko izazivali Karla izravno, ali su oduzeli Crkvi zemlju, prognali biskupa i katoličke knezove, i pomogali širenju luteranizma ucijeloj sjevernoj Njemačkoj. Martin Luther je planira predstaviti savezu Schmalkaldske članke, strožu protestantsku ispovijest, tijekom sastanka godine1537.<ref name="Smith-121">Smith, Henry Preserved. The Age of the Reformation. p. 121. </ref> Luther je  nazočio kritičnim sastancima godine 1537, ali je proveo većinu svog vremena pateći od bubrežnih kamenaca.Vladari i knezovi čak su  sastali u domu gdje Luther je bio boravio. Iako je  Luther bio zamoljen  pripremiti članke vjere koji će postati poznati kao Schmalkaldski članci, oni nisu bili formalno usvojeni u vrijeme sastanka iako su kasnije uključeni u Luteransku Ispovijed, u knjizi Saveza ,iz1580 , na njemačkom jeziku, te u latinskom prijevodu, u službeni latinski izdanje knjige Saveza, izdanja  u Leipzigu iz 1584.