Nikola Mandić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Josinj (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 2: Redak 2:


== Životopis ==
== Životopis ==
Gimnaziju završio u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Doktorirao pravo u [[Beč]]u 1894. Radi kao sudbeni pristav, a zatim kao odvjetnik u Sarajevu. Godine 1907. suutemenitelj i predsjednik političke stranke [[Hrvatska narodna zajednica]] u BiH. Izabran u [[Bosansko-hercegovački zemaljski sabor]] 1910., godine 1911. njegov predsjednik. Godine 1914. zamjenik zemaljskog poglavara.
Gimnaziju završio u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Doktorirao pravo u [[Beč]]u 1894. Radi kao sudbeni pristav, a zatim kao odvjetnik u Sarajevu. Godine 1907. suutemenitelj i predsjednik političke stranke [[Hrvatska narodna zajednica]] u BiH. Izabran u [[Bosanski sabor|Bosanskohercegovački zemaljski sabor]] 1910., godine 1911. njegov predsjednik. Godine 1914. zamjenik zemaljskog poglavara.


Godine 1920. izabran za narodnog zastupnika u [[Konstituanta|Konstituanti]] (Ustavotvornoj skupšini) [[Prva Jugoslavija|Prve Jugoslavije]] na listi [[Hrvatska pučka stranka (1919.)|Hrvatske pučke stranke]].
Godine 1920. izabran za narodnog zastupnika u [[Konstituanta|Konstituanti]] (Ustavotvornoj skupšini) [[Prva Jugoslavija|Prve Jugoslavije]] na listi [[Hrvatska pučka stranka (1919.)|Hrvatske pučke stranke]].

Inačica od 8. prosinca 2011. u 12:08

Nikola Mandić (Travnik, 20. siječnja 1869Zagreb, 7. lipnja 1945), hrvatski političar.

Životopis

Gimnaziju završio u Sarajevu. Doktorirao pravo u Beču 1894. Radi kao sudbeni pristav, a zatim kao odvjetnik u Sarajevu. Godine 1907. suutemenitelj i predsjednik političke stranke Hrvatska narodna zajednica u BiH. Izabran u Bosanskohercegovački zemaljski sabor 1910., godine 1911. njegov predsjednik. Godine 1914. zamjenik zemaljskog poglavara.

Godine 1920. izabran za narodnog zastupnika u Konstituanti (Ustavotvornoj skupšini) Prve Jugoslavije na listi Hrvatske pučke stranke.

U prve dvije godine postojanja NDH nije se politički angažirao. Onda ga je 2. rujna 1943. poglavnik Ante Pavelić imenovao za predsjednika vlade. Na tom položaju ostaje do kraja. U svibnju 1945. u Austriji ga sa grupom drugih visokih dužnosnika NDH zarobljavaju Britanci, te ih ubrzo izručuju vlastima komunističke Jugoslavije. U jednom danu je osuđen na smrt i obješen.