Pravaštvo u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 15. prosinca 2011. u 16:08

Austrougarske državne vlasti nisu držale poželjnim organiziranje starčevićanske stranke pod pravaškim imenom u anektiranoj Bosni i Hercegovini. Stoga je skupina domoljubnih intelektualaca utemeljila Hrvatsku narodnu zajednicu, koja je imala ulogu etablirati pravaštvo u Bosni i Hercegovini. HNZ su podupirali franjevci, seljački stalež te nisko obrtništvo. Stranku je predvodio dr. Nikola Mandić, a od ostalih odličnika se ističu dr. Ivo Pilar, Savfet-beg Bašagić, književnik Hamid Ekrem Sahinović i Jozo Sunarić.

Hrvatska katolička udruga, odnosno Hrvatska katolička zajednica bila je druga politička stranka s pravaškim usmjerenjem koja je početkom 20. stoljeća djelovala u Bosni i Hercegovini, tada u sastavu Austro-Ugarske. Vođa joj je bio rimokatolički nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler, a okupljala je pretežno hrvatsko stanovništvo. Bila je bliska Čistoj stranci prava i Hrvatskoj kršćansko-socijalnoj stranci prava u Banskoj Hrvatskoj, a naročito Čistoj stranci prava u Dalmaciji te se je zalagala za ujedinjenje BiH s Hrvatskom, u sastavu Austro-Ugarske. Glavna odrednica njezina djelovanja bio je politički katolicizam.

To je bio jedan od glavnih razloga zašto su se Pilar i njegovi pristaše odvojili od suradnje s Katoličkom udrugom, iako su ranije blisko surađivali s nadbiskupom Stadlerom i njegovom strankom. Drugi je razlog bio inzistiranje na ujedinjenju BiH s Hrvatskom, što je izazvalo otpor muslimanskih i srpskih političara. Budući da su zajedno su bile dio Svepravaške organizacije (1911. – 1913.), kasnije su, u vrijeme I. svjetskog rata, opet surađivali.

Na izborima za Bosanski sabor 1910. godine Hrvatska katolička udruga osvojila je znatno manje mandata od Hrvatske narodne zajednice.

Također pogledajte

Literatura

Gross, Mirjana: Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret, Zagreb, 2000.

Rohaček, Goran: Hrvatsko pravaštvo na prijelazu tisućljeća, Čakovec, 2009.

Cipek, Tihomir – Matković Stjepan: Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842.–1914., Zagreb, 2006.

Šidak, Jaroslav – Karaman, Igor: Povijest hrvatskog naroda 1860.–1914., Zagreb, 1986.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-Austrougarske državne vlasti nisu držale poželjnim organiziranje [[Ante Starčević|starčevićanske]] stranke pod [[pravaštvo|pravaškim]] imenom u anektiranoj Bosni i Hercegovini. Stoga je skupina domoljubnih intelektualaca utemeljila [[Hrvatska narodna zajednica|Hrvatsku narodnu zajednicu]], koja je imala ulogu etablirati pravaštvo u Bosni i Hercegovini. HNZ su podupirali franjevci, seljački stalež te nisko obrtništvo. Stranku je predvodio dr. [[Nikola Mandić]], a od ostalih odličnika se ističu dr. [[Ivo Pilar]], [[Savfet-beg Bašagić]], književnik [[Hamid Ekrem Sahinović]] i [[Jozo Sunarić]].
+Austrougarske državne vlasti nisu držale poželjnim organiziranje [[Ante Starčević|starčevićanske]] stranke pod [[pravaštvo|pravaškim]] imenom u anektiranoj Bosni i Hercegovini. Stoga je skupina domoljubnih intelektualaca utemeljila '''[[Hrvatska narodna zajednica|Hrvatsku narodnu zajednicu]]''', koja je imala ulogu etablirati pravaštvo u Bosni i Hercegovini. HNZ su podupirali franjevci, seljački stalež te nisko obrtništvo. Stranku je predvodio dr. [[Nikola Mandić]], a od ostalih odličnika se ističu dr. [[Ivo Pilar]], [[Savfet-beg Bašagić]], književnik [[Hamid Ekrem Sahinović]] i [[Jozo Sunarić]].
-'''Hrvatska katolička udruga''', odnosno '''Hrvatska katolička zajednica''' bila je druga politička stranka s pravaškim usmjerenjem koja je početkom 20. stoljeća djelovala u Bosni i Hercegovini, tada u sastavu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Vođa joj je bio rimokatolički nadbiskup vrhbosanski dr. [[Josip Stadler]], a okupljala je pretežno [[Hrvati u Bosni i Hercegovini|hrvatsko]] stanovništvo. Bila je bliska [[Čista stranka prava|Čistoj stranci prava]] i [[Hrvatska kršćansko-socijalna stranka prava|Hrvatskoj kršćansko-socijalnoj stranci prava]] u Banskoj Hrvatskoj, a naročito [[Čista stranka prava (Dalmacija) |Čistoj stranci prava]] u Dalmaciji te se je zalagala za ujedinjenje BiH s Hrvatskom, u sastavu Austro-Ugarske. Glavna odrednica njezina djelovanja bio je [[politički katolicizam]].
+'''[[Hrvatska katolička udruga]]''', odnosno '''Hrvatska katolička zajednica''' bila je druga politička stranka s pravaškim usmjerenjem koja je početkom 20. stoljeća djelovala u Bosni i Hercegovini, tada u sastavu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Vođa joj je bio rimokatolički nadbiskup vrhbosanski dr. [[Josip Stadler]], a okupljala je pretežno [[Hrvati u Bosni i Hercegovini|hrvatsko]] stanovništvo. Bila je bliska [[Čista stranka prava|Čistoj stranci prava]] i [[Hrvatska kršćansko-socijalna stranka prava|Hrvatskoj kršćansko-socijalnoj stranci prava]] u Banskoj Hrvatskoj, a naročito [[Čista stranka prava (Dalmacija) |Čistoj stranci prava]] u Dalmaciji te se je zalagala za ujedinjenje BiH s Hrvatskom, u sastavu Austro-Ugarske. Glavna odrednica njezina djelovanja bio je [[politički katolicizam]].
 To je bio jedan od glavnih razloga zašto su se Pilar i njegovi pristaše odvojili od suradnje s Katoličkom udrugom, iako su ranije blisko surađivali s nadbiskupom Stadlerom i njegovom strankom. Drugi je razlog bio inzistiranje na ujedinjenju BiH s Hrvatskom, što je izazvalo otpor muslimanskih i [[Srbi|srpskih]] političara. Budući da su zajedno su bile dio [[Svepravaška organizacija|Svepravaške organizacije]] ([[1911.]] – [[1913.]]), kasnije su, u vrijeme I. svjetskog rata, opet surađivali.