Jakov Kopilović: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Jakov Kopilović''' ([[Subotica]], [[9. srpnja]] [[1918]]. - [[18. studenog]] [[1996.]]) je [[Hrvati|hrvatski]] [[književnost|književnik]] iz [[Bačka|Bačke]], [[Vojvodina|Vojvodina]]. U rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje, nakon čega, uz rad, pohađa studij slavistike na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, gdje diplomira 1954. Poslije II. svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti, a jedno vrijeme je i pročelnik Gradske knjižnice. Nakon udara na hrvatske proljećaše je u mirovini. Pjesništvom se počeo baviti kao suradnik časopisa ''Klasje naših ravni'', godišnjaka ''Danica'' i drugih hrvatskih publikacija. Kako zapaža [[Milovan Miković]]: «Kopilović je izraziti i istančani lirik, koji poticaje svojemu pjesništvu nalazi u bačkoj nizini, njezinim prividno smirenim izazovima i ljepoti pejzaža, što je prošaran salašima, sred kojih se nalazi Subotica, drevna bunjevačkohrvatska metropola, a pjesnik njome opčaran posvećuje joj mnoge stihove. Dodajmo ovome, u jednom razdoblju svoga života pjesnik je uvjerena kako sve: ''Čega se taknem postaje pjesma''(''U hramu stiha''), stoga cijelim svojim pjesničkim bićem pojavnost svijeta kojim je okružen pokušava pretočiti u stih.» Svojim djelima uvršten je Jakov Kopilović u antologiju poezije [[Bunjevci|bunjevačkih]] Hrvata [[1971.]], sastavljača Geze Kikića, u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. |
'''Jakov Kopilović''' ([[Subotica]], [[9. srpnja]] [[1918]]. - [[18. studenog]] [[1996.]]) je [[Hrvati|hrvatski]] [[književnost|književnik]] iz [[Bačka|Bačke]], [[Vojvodina|Vojvodina]]. U rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje, nakon čega, uz rad, pohađa studij [[slavistika|slavistike]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Hrvatskom sveučilištu]] u Zagrebu, gdje diplomira 1954. Poslije II. svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti, a jedno vrijeme je i pročelnik Gradske knjižnice. Nakon udara na [[hrvatsko proljeće|hrvatske proljećaše]] je u mirovini. [[poezija|Pjesništvom]] se počeo baviti kao suradnik časopisa ''[[Klasje naših ravni|Klasja naših ravni]]'', godišnjaka ''[[Subotička Danica|Danica]]'' i drugih hrvatskih publikacija. Kako zapaža [[Milovan Miković]]: «Kopilović je izraziti i istančani lirik, koji poticaje svojemu pjesništvu nalazi u bačkoj nizini, njezinim prividno smirenim izazovima i ljepoti pejzaža, što je prošaran salašima, sred kojih se nalazi Subotica, drevna [[Bunjevci|bunjevačkohrvatska]] metropola, a pjesnik njome opčaran posvećuje joj mnoge stihove. Dodajmo ovome, u jednom razdoblju svoga života pjesnik je uvjerena kako sve: ''Čega se taknem postaje pjesma''(''U hramu stiha''), stoga cijelim svojim pjesničkim bićem pojavnost svijeta kojim je okružen pokušava pretočiti u stih.» Svojim djelima uvršten je Jakov Kopilović u antologiju poezije [[Bunjevci|bunjevačkih]] Hrvata [[1971.]], sastavljača [[Geza Kikić|Geze Kikića]], u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
Redak 18: | Redak 18: | ||
Pojedina djela Jakova Kopilovića na mađarski je jezik preveo njegov dugogodišnji prijatelj glazbenik, skladatelj, pedagog, pjesnik i prevoditelj [[Matija Molcer]]. |
Pojedina djela Jakova Kopilovića na [[mađarski jezik|mađarski]] je jezik preveo njegov dugogodišnji prijatelj glazbenik, skladatelj, pedagog, pjesnik i prevoditelj [[Matija Molcer]]. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Redak 25: | Redak 25: | ||
* [[Juraj Lončarević]], ''Šokački i bunjevački književni portreti'', Zagreb, 1969., 107.-117. |
* [[Juraj Lončarević]], ''Šokački i bunjevački književni portreti'', Zagreb, 1969., 107.-117. |
||
* [[Ante Sekulić]], ''Književnost bačkih Hrvata'', Zagreb, 1970., 73. 123-125, 126, 127. |
* [[Ante Sekulić]], ''Književnost bačkih Hrvata'', Zagreb, 1970., 73. 123-125, 126, 127. |
||
* [[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica |
* [[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1971., 219.-231. |
||
* [[Bela Gabrić]], ''Jakov Kopilović'', Bačko klasje, 47.-48., 15. VIII., 1988., Prilog |
* [[Bela Gabrić]], ''Jakov Kopilović'', [[Bačko klasje]], 47.-48., 15. VIII., 1988., Prilog |
||
* [[Bela Gabrić]], ''Pjesnik Jakov Kopilović'', Crkva u svijetu, lipanj 1990., 169.-181. |
* [[Bela Gabrić]], ''Pjesnik Jakov Kopilović'', [[Crkva u svijetu]], lipanj 1990., 169.-181. |
||
* [[Ante Sekulić]], ''Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću'', Zagreb, 1996. |
* [[Ante Sekulić]], ''Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću'', Zagreb, 1996. |
||
* [[Milovan Miković]], ''Život i smrt u gradu'', Subotica, 1999., 30, 31.-32, 34, 111, 113, 149. |
* [[Milovan Miković]], ''Život i smrt u gradu'', Subotica, 1999., 30, 31.-32, 34, 111, 113, 149. |
||
* [[Milovan Miković]], ''Iznad žita nebo'', Subotica-Zagreb, 2003., 22, 23, 25, 155, 162, 208. |
* [[Milovan Miković]], ''Iznad žita nebo'', Subotica-Zagreb, 2003., 22, 23, 25, 155, 162, 208. |
||
[[Kategorija: Hrvatski |
[[Kategorija: Hrvatski pjesnici iz Vojvodine]] |
Inačica od 15. prosinca 2011. u 23:20
Jakov Kopilović (Subotica, 9. srpnja 1918. - 18. studenog 1996.) je hrvatski književnik iz Bačke, Vojvodina. U rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje, nakon čega, uz rad, pohađa studij slavistike na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, gdje diplomira 1954. Poslije II. svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti, a jedno vrijeme je i pročelnik Gradske knjižnice. Nakon udara na hrvatske proljećaše je u mirovini. Pjesništvom se počeo baviti kao suradnik časopisa Klasja naših ravni, godišnjaka Danica i drugih hrvatskih publikacija. Kako zapaža Milovan Miković: «Kopilović je izraziti i istančani lirik, koji poticaje svojemu pjesništvu nalazi u bačkoj nizini, njezinim prividno smirenim izazovima i ljepoti pejzaža, što je prošaran salašima, sred kojih se nalazi Subotica, drevna bunjevačkohrvatska metropola, a pjesnik njome opčaran posvećuje joj mnoge stihove. Dodajmo ovome, u jednom razdoblju svoga života pjesnik je uvjerena kako sve: Čega se taknem postaje pjesma(U hramu stiha), stoga cijelim svojim pjesničkim bićem pojavnost svijeta kojim je okružen pokušava pretočiti u stih.» Svojim djelima uvršten je Jakov Kopilović u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Djela
- Daleko od zavičaja, Zagreb, 1944.
- Tisuću i jedna noć, Subotica, 1946.
- Soneti, Subotica, 1953.
- U dolu jablan, Subotica, 1964.
- Radosti, Subotica, 1966.
- Mozaik (zajedno sa P. Bačićem, B. Bedeom, M. Molcerom), Subotica, 1967.
- Sjeverna jesen, Subotica, 1967.
- Medaljoni, Subotica, 1967.
- Njiva patnje, Subotica, 1968.
- Žedan đeram, Subotica, 1968.
- Đerdan, Subotica, 1979.
- Cesta pod suncem, Subotica, 1983.
- Moja dužijanca, Subotica, 1994.
Pojedina djela Jakova Kopilovića na mađarski je jezik preveo njegov dugogodišnji prijatelj glazbenik, skladatelj, pedagog, pjesnik i prevoditelj Matija Molcer.
Izvori
- Ivan Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija, Rad 355, Zagreb, 1969., 421.-433.
- Juraj Lončarević, Šokački i bunjevački književni portreti, Zagreb, 1969., 107.-117.
- Ante Sekulić, Književnost bačkih Hrvata, Zagreb, 1970., 73. 123-125, 126, 127.
- Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 219.-231.
- Bela Gabrić, Jakov Kopilović, Bačko klasje, 47.-48., 15. VIII., 1988., Prilog
- Bela Gabrić, Pjesnik Jakov Kopilović, Crkva u svijetu, lipanj 1990., 169.-181.
- Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996.
- Milovan Miković, Život i smrt u gradu, Subotica, 1999., 30, 31.-32, 34, 111, 113, 149.
- Milovan Miković, Iznad žita nebo, Subotica-Zagreb, 2003., 22, 23, 25, 155, 162, 208.