Okcitanski jezik: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.4) (robot Dodaje: kv:Окситан кыв
m r2.7.1) (robot Mijenja: qu:Uqsitan simi
Redak 134: Redak 134:
[[pnb:اوکیٹان]]
[[pnb:اوکیٹان]]
[[pt:Língua occitana]]
[[pt:Língua occitana]]
[[qu:Occitan simi]]
[[qu:Uqsitan simi]]
[[rm:Lingua occitana]]
[[rm:Lingua occitana]]
[[ro:Limba occitană]]
[[ro:Limba occitană]]

Inačica od 17. prosinca 2011. u 20:02

{{{1}}}. {{{2}}} Okcitanski jezik (provansalski, langue d'oc; ISO 639-3: oci) jedan od okcitanskih jezika, iberoromanski ogranak, koji se govore u departmanima južne Francuske, te u nekim dijelovima Španjolske i Italije, i u Monaku. Postoji 6 dijalekata overnjanski, gaskonjski, langedoški, limuzinski, provansalski i alpski ili alpinski. Uz okcitanski u oksitanske jezike pripadao je i danas izumrli Judeoprovansalski jezik [1], kojim su govorili Židovi. Poznat je kao jezik trubadura, a svoj procvat doživljava u razdoblju od 11. do 13. stoljeća kada se razvija u književni jezik. Nakon toga slijedi razdoblje propasti i odumiranja, ali unatoč svemu, i danas se uspio održati u govoru stanovnika ruralnih područja i visoko obrazovanih ljudi. Najpoznatiji trubadur koji ga je koristio je Viljam IX akvitanski.

Trubaduri su ostavili najveći trag u okcitanskom jeziku, a i danas je očuvano 2500 izvornih pjesama. U velikim gradovima poput Toulousea, Bordeauxa, Marseillea ne može se čuti okcitanski govor, no zbog bogate povijesti on se i danas njeguje.

I danas se njeguje književnost na okcitanskom jeziku, a među poznatijim piscima valja spomenuti Maxa Rouquettea, Roberta Laffonta, Bernarda Mancieta i Jeana Boudoua. Izdaju se i novine među kojima je tjednik La Setmana. Postoji mogućnost dvojezičnog školovanja (okcitanski - francuski) u posebnim školama koje nazivaju calandretas. U nekim gradovima možete naići i na dvojezične nazive ulica.

Dijalekti

Dijalekti jezika oksitanskog

Izvori

Vanjske poveznice

Predložak:Link FA

ak:Occitan