Gusle: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 30: Redak 30:


=== Povijest instrumenta ===
=== Povijest instrumenta ===
[[Datoteka:Guslar v.jpg|mini|desno|300px|Slika Vlahe Bukovca na kojoj se vidi guslar.]]


Naziv "gusle" dolazi od staroslavenske riječi "gosl" što znači "žica".
Naziv "gusle" dolazi od staroslavenske riječi "gosl" što znači "žica".

Inačica od 23. prosinca 2011. u 18:58

Gusle koje je izradio Marko Jukić u Zelovu kod Sinja. U Muzeju grada Šibenika se nalaze od 1947. godine
Vrat gusli je bogato izrezbaren, s plastično oblikovanim završetkom vrata u obliku jahača na konju
Gusle iz Dalmacije, nalaze se u Muzeju grada Šibenika od 1948. godine

Gusle su narodno glazbalo južnog Balkana, s dinarskog prostora, po naravi kordofono glazbalo s jednom ili dvije strune i gudalom. Podrijetlo gusala još nije pouzdano utvrđeno. Dvije teorije posebno se nameću: slavenska i ilirska. Slavenska teorija (kojoj se priklanja i najveći hrvatski muzikolog Franjo Kuhač) smatra da su Južni Slaveni tijekom seobe naroda donijeli gusle sa sobom na Balkan. Međutim, po ilirskoj teoriji gusle su ilirsko glazbalo kojeg Južni Slaveni primaju od Ilira.


Zvuk se dobiva povlačenjem gudala preko nategnutih struna. Izrađuju se od javorovog, orahovog ili jasenovog drva i to iz cjepanice od jedne četvrtine stabla, koja se izdubi. Tako da su gusle zapravo izrađene iz samo jednog komada drveta.

Svirač gusala naziva se guslar iako je stariji, izvorniji i nekad rasprostranjeniji naziv bio guslač.

Gusle su jedan od stožernih čimbenika hrvatske kulture i nacionalnog bića. One su izvorište životne radosti, vedrine, poštenih osjećaja i pjesništva. Uz njih se stoljećima rađalo, živjelo, pjevalo, guslilo, naposljetku i umiralo. Gusle su znak prkosa tuđincu, u većini slučajeva Turčinu, i njegovoj kulturi. Gusle su najviše obilježile 13 stoljeća hrvatske povijesti i slobodno se može reći da su očuvale hrvatski nacionalni identitet.

Građa instrumenta

Dijelovi gusala:

  1. varljača – zvučno tijelo – izdubljeno drvo preko kojega je nategnuta janjeća, zečja ili jareća koža na kojoj je na sredini napravljena perforacija radi zvučnosti glazbala.
  2. držak se sastoji od «vrata» i «glave». «Glava» je sam vrh gusala i obično je vrlo bogato ukrašena, može biti izrezbaren lik čovjeka, konja, kozoroga, ptice itd., dok je «vrat» dio za koji guslar drži gusle, dok drugom rukom gudalom prelazi preko nategnutih struna.
  3. strune su napravljene od dlaka iz konjskog repa.
  4. oputa – dio za koji je struna pričvršćena pri dnu gusala.
  5. kočić – nalazi se između «glave» i «drška» i na njega se namata struna.
  6. konj ili konjić – komadić drveta koji odvaja strunu od zvučnog dijela. Nalazi se između «opute» i perforacije, a može biti do «tri prsta» visine.
  7. lučac – gudalo napravljeno od prirodno zakrivljene grane i strune od konjske dlake.

Tipovi gusala:

  1. Hercegovački tip - visoko postavljene žice
  2. Dubrovački tip - nisko postavljene i duže žice

Povijest instrumenta

Slika Vlahe Bukovca na kojoj se vidi guslar.

Naziv "gusle" dolazi od staroslavenske riječi "gosl" što znači "žica".

Prva bilješka o guslama među Južnim Slavenima dolazi od Bizantinaca, iz prve polovice VII. stoljeća, kada su uhvaćena "dva špijuna koja kod sebe nisu imali oružje, već samo drvena glazbala".

Gusle u Hrvatskoj

Gusle su u Hrvatskoj rasprostranjene u dinarskom kulturnom području, i to najviše u dalmatinskom i primorskom zaleđu (od zaleđa Dubrovnika, doline Neretve, po Dalmatinskoj Zagori, Ravnim Kotarima, Hrvatskom Primorju, te Lici, Krbavi, Kordunu, sve do zaleđa Senja, a značajna mjesta su i otoci Korčula i Hvar), iako se danas tamo vrlo rijetko može čuti svirka na guslama, jer živućih guslača je vrlo malo, a na nekim područjima ih više i nema. Danas je najviše guslača u području dalmatinske zagore i Like.

Posebna zanimlivost i jedinstvena pojava na hrvatskom etničkom prostoru su bile gusle "s dvi strune" kod ličkih Bunjevaca. Nažalost, tamo gdje je nekad guslaštvo (guslarstvo) bilo najviše razvijeno kao u srednjoj Dalmaciji (kako po vrsnoći svirke i ljepoti napjeva, tako i po ljepoti i tekstualnoj sadržajnosti samih pjesama- npr. Asanaginica iz Imotske krajine ili pak cijela pjesmarica "Razgovor ugodni naroda Slovinskog" od fra A. Kačića Miošića - prema mišljenju slovenskog etnomuzikologa M. Murka), guslačka tradicija je sada na samom izumiranju i postoji opasnost da uskoro potpuno nestane.

Jedan od poznatijih guslača u Hrvatskoj je Božo Domnjak Bojan (1844-1922) (Folklorist Stjepan Grčić / Ivan Mimica; Knjiga Ivana Mimice Stjepan Grčić the Folklorist) iz Potravlja u Cetinskoj krajini.

Literatura: Ivan Mimica, Epske pjesme Bože Domnjaka Bojana

Gusle u Bosni i Hercegovini

Najpoznatiji je Željko Šimić

Gusle u ostalim zemljama

Gusle su srpsko i crnogorsko nacionalno glazbalo. Uz njih su pjevane epske pjesme. Najpoznatiji pjevač u Srbiji je bio Filip Višnjić.


Vanjske poveznice

  • Hrvatski guslar Glasilo časnih guslara hrvatske viteško-deseteračke republike (Imota Dinaroid)