Pravo glasa za žene

Žensko pravo glasa izraz je kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ukoliko ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.

U povijesnom kontekstu taj se izraz odnosi na feministički pokret "Žensko pravo glasa" koji se pojavio u zapadnim industrijskim državama u 19. stoljeću i proširio u 20. stoljeću. Od tih pokreta najpoznatije su bile sufražetkinje, a današnji feministički povjesničari smještaju ga u tzv. feminizam prvog vala.

Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga.

Državljanke Hrvatske su u okviru Jugoslavije dobile pravo glasa 11. kolovoza 1945.

Države gdje ženskog prava glasa nema, ili je ograničeno

• Libanon — Djelomično pravo glasa. Žena može glasovati jedino ako ima dokaz o završenoj osnovnoj školi, dok za muškarce to ograničenje ne važi. Za muškarce je obvezno, ali ne i za žene.
• Saudijska Arabija — Nema prava glasa za žene.
• Ujedinjeni Arapski Emirati
• Vatikan — Nema prava glasa za žene. Jedini izbori su papinske konklave, na kojima sudjeluju isključivo muški kardinali.