Jovo Kapičić

Jovo Kapičić, na crnogor. ćiril. Јово Капичић, nadimkom Kapa, (1919.), crnogorski vojni, policijski i diplomatski dužnosnik iz doba Druge Jugoslavije, učesnik NOB-a, narodni heroj.

Rođen je u talijanskom gradu Gaeti, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon neuspjele Božićne pobune 1919. godine.

Kapićićev otac Milo, profesor teologije, također se oružano suprotstavio srpskoj okupaciji Kraljevine Crne Gore, te izbjegao u Gaetu, a nakon amnestije, te povratka u domovinu, bio je aktivist opozicione Crnogorske stranke.

Jovo Kapičić, pak, priključio se SKOJ-u još kao gimnazijalac na Cetinju a od 1936. je član ilegalne KPJ.

Koncem 1930-ih je studirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gdje je rukovoditelj tamošnje partijske organizacije.

Srpnja 1941. godine, kao član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje, jedan od organizatora ustanka crnogorskoga naroda protv talijanske okupacije.

Izabran za političkog komesara Lovćenskog bataljona, kojeg su popunjavali Crnogorci, a koji je koncem 1941. (kao 1. crnogorski bataljon) postao udarna psenica Titove 1. proleterske brigade.

Kapičić je, kao politički komesar 2. dalmatinske brigade bio heroj bitaka na Neretvi i na Sutjesci.

Od 1945. Kapičić je prvi general UDBA, te je s te dužnosti organizorao spektakularno uhićenje četničkog ratnog zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića.

Jedno vrijeme bio je crnogorski ministar unutarnjih poslova, te je u tom svojstvu organizirao poduhvat neuspjelog uhićenja Krsta Popovića.

Potom je Kapičić pomoćnik ministra unutarnjih poslova FNRJ Aleksandra Rankovića, kasnije jugoslavenski ambasador u Mađarskoj i Švedskoj i na kraju pomoćnik sekretara za informisanje u Vladi SFRJ.

Penzionisan u prvoj polovici 1960-ih.

Kasnih 1980-ih Kapićić je žestoki kritičar Miloševićeve velikosrpske politike.

Potpisnik Apela intelektualaca protiv opsade i bombardiranja Duborvnika u drugoj polovici 1991.

Bio agilni zagovornik obnove crnogorske nezavisnosti.

Živi u Beogradu.