Jovo Kapičić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Uklanja: sr:Jovo Kapičić
Nema sažetka uređivanja
Redak 19: Redak 19:
Jedno vrijeme bio je crnogorski ministar unutarnjih poslova, te je u tom svojstvu organizirao poduhvat neuspjelog uhićenja [[Krsto Popović|Krsta Popovića]].
Jedno vrijeme bio je crnogorski ministar unutarnjih poslova, te je u tom svojstvu organizirao poduhvat neuspjelog uhićenja [[Krsto Popović|Krsta Popovića]].


Potom je Kapičić pomoćnik ministra unutarnjih poslova [[FNRJ]] [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]], kasnije jugoslavenski ambasador u [[Mađarska|Mađarskoj]] i [[Švedska|Švedskoj]] i na kraju pomoćnik sekretara za informisanje u Vladi [[SFRJ]].
Potom je Kapičić pomoćnik ministra unutarnjih poslova [[FNRJ]] [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]]. Tijekom napetosti oko [[Informbiro|Informbiroa]] akter je masovnih uhićenja [[Staljin|staljinističkih]] simpatizera [[SSSR]]-a iz redova najviših jogoslavenskih državnih i partijskih dužnosnika.

Od sredine [[1950-ih]] je Kapičić jugoslavenski [[ambasador]] u [[Mađarska|Mađarskoj]], potom u [[Švedska|Švedskoj]] i na kraju pomoćnik sekretara za informisanje u Vladi [[SFRJ]].


Penzionisan u prvoj polovici [[1960-ih]].
Penzionisan u prvoj polovici [[1960-ih]].

Inačica od 21. siječnja 2012. u 12:05

Jovo Kapičić, na crnogor. ćiril. Јово Капичић, nadimkom Kapa, (1919.), crnogorski vojni, policijski i diplomatski dužnosnik iz doba Druge Jugoslavije, učesnik NOB-a, narodni heroj.

Rođen je u talijanskom gradu Gaeti, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon neuspjele Božićne pobune 1919. godine.

Kapićićev otac Milo, profesor teologije, također se oružano suprotstavio srpskoj okupaciji Kraljevine Crne Gore, te izbjegao u Gaetu, a nakon amnestije, te povratka u domovinu, bio je aktivist opozicione Crnogorske stranke.

Jovo Kapičić, pak, priključio se SKOJ-u još kao gimnazijalac na Cetinju a od 1936. je član ilegalne KPJ.

Koncem 1930-ih je studirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gdje je rukovoditelj tamošnje partijske organizacije.

Srpnja 1941. godine, kao član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje, jedan od organizatora ustanka crnogorskoga naroda protv talijanske okupacije.

Izabran za političkog komesara Lovćenskog bataljona, kojeg su popunjavali Crnogorci, a koji je koncem 1941. (kao 1. crnogorski bataljon) postao udarna pesnica 1. proleterske brigade i Titove vojske u cjelini.

Kapičić je kasnije, kao politički komesar 2. dalmatinske brigade, heroj bitaka na Neretvi i na Sutjesci.

Od 1945. Kapičić je prvi general UDBA, te je s te dužnosti početkom 1946. u planinskim zabitima kod Višegrada organizirao spektakularno uhićenje četničkog ratnog zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića.

Jedno vrijeme bio je crnogorski ministar unutarnjih poslova, te je u tom svojstvu organizirao poduhvat neuspjelog uhićenja Krsta Popovića.

Potom je Kapičić pomoćnik ministra unutarnjih poslova FNRJ Aleksandra Rankovića. Tijekom napetosti oko Informbiroa akter je masovnih uhićenja staljinističkih simpatizera SSSR-a iz redova najviših jogoslavenskih državnih i partijskih dužnosnika.

Od sredine 1950-ih je Kapičić jugoslavenski ambasador u Mađarskoj, potom u Švedskoj i na kraju pomoćnik sekretara za informisanje u Vladi SFRJ.

Penzionisan u prvoj polovici 1960-ih.

Kasnih 1980-ih Kapićić je žestoki kritičar Miloševićeve velikosrpske politike.

Potpisnik Apela intelektualaca protiv opsade i bombardiranja Duborvnika u drugoj polovici 1991.

Bio agilni zagovornik obnove crnogorske nezavisnosti.

Živi u Beogradu.