Guató: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Guato language.png|mini|Guato u susjedne skupine]]
'''Guató''' je ribarski indijanski [[narod]] s granice [[Bolivija|Bolivije]] i [[brazil]]ske države [[Mato Grosso do Sul]], u [[močvara|močvarnom]] području poznatom kao [[Pantanal]], na gornjoj [[Paraguay]]i. –Guató opstanak ovisi o [[riba|ribi]], pa su u stalnom kontaktu s vodom i neprekidno u pokretu u svojim 'dugout' kanuima.
'''Guató''' /<small>značenje imena nije razjašnjeno a kroz povijest se javljalo u mnogim sličnim oblicima: guataes, guatás, guathós, guatos, guatòs, goatos, guattos i guatues (Oliveira 1996). Schmidt /1901) bilježi naziv maguaato, u značenju neke vrste močvarne ptice. Prema drugoj verzniji dolazi od guarani riječi guatá, glagol koji znači 'hodati', 'lutati', 'putovati', u kojemu se vidi obrazac visokog stupnja njihove prostorne mobilnosti u kanuima.</small>/ ribarski indijanski [[narod]] s granice [[Bolivija|Bolivije]] i [[brazil]]ske države [[Mato Grosso do Sul]], u [[močvara|močvarnom]] području poznatom kao [[Pantanal]], na gornjoj [[Paraguay]]i. Guató opstanak ovisi o [[riba|ribi]], pa su u stalnom kontaktu s vodom i neprekidno u pokretu u svojim 'dugout' kanuima. Zbog ovakvog način života kod njih se javljaju veoma razvijene [[ruka|ruke]] i [[torzo]] ali i kratke krive [[noga|noge]] i [[ravna stopala]].

Zbog ovakvog način života kod njih se javljaju veoma razvijene [[ruka|ruke]] i [[torzo]] ali i kratke krive [[noga|noge]] i [[ravna stopala]].


Osim ribolovom do hrane dolaze i sakupljanjem divlje [[riža|riže]] ([[Oryza sativa]]), voća drveta [[yatubá]], divljih [[banana]]; lovom na [[kajman]]e, čije repove također jedu, a danas imaju i nešto [[svinja]], [[kokoš]]i i posađenog [[kukuruz]]a, [[grah]]a i [[manioka|manioke]].
Osim ribolovom do hrane dolaze i sakupljanjem divlje [[riža|riže]] ([[Oryza sativa]]), voća drveta [[yatubá]], divljih [[banana]]; lovom na [[kajman]]e, čije repove također jedu, a danas imaju i nešto [[svinja]], [[kokoš]]i i posađenog [[kukuruz]]a, [[grah]]a i [[manioka|manioke]].


Pleme (oko 500) danas živi uglavnom na otoku [[Insua]] (poznat i kao Morraria da Insua), dva puta su proglašavani izumrlima ali su se iznova pojavljivali.
Pleme (oko 500) danas živi uglavnom na otoku [[Insua]] (poznat i kao Morraria da Insua), dva puta su proglašavani izumrlima ali su se iznova pojavljivali. 2004. godine [[Joel Pizzini]] snimio je o njima 105-minutni film “[[500 Almas]]” '500 duša'. Godine 2008. ima svega 5 govornika u naselju Corumbá<ref>[http://pib.socioambiental.org/en/povo/guato/1972 Guató: Language]</ref>.
== Izvori ==

{{izvori}}
2004. godine [[Joel Pizzini]] snimio je o njima 105-minutni film “[[500 Almas]]” '500 duša'

== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==



Inačica od 22. siječnja 2012. u 21:00

Guato u susjedne skupine

Guató /značenje imena nije razjašnjeno a kroz povijest se javljalo u mnogim sličnim oblicima: guataes, guatás, guathós, guatos, guatòs, goatos, guattos i guatues (Oliveira 1996). Schmidt /1901) bilježi naziv maguaato, u značenju neke vrste močvarne ptice. Prema drugoj verzniji dolazi od guarani riječi guatá, glagol koji znači 'hodati', 'lutati', 'putovati', u kojemu se vidi obrazac visokog stupnja njihove prostorne mobilnosti u kanuima./ ribarski indijanski narod s granice Bolivije i brazilske države Mato Grosso do Sul, u močvarnom području poznatom kao Pantanal, na gornjoj Paraguayi. Guató opstanak ovisi o ribi, pa su u stalnom kontaktu s vodom i neprekidno u pokretu u svojim 'dugout' kanuima. Zbog ovakvog način života kod njih se javljaju veoma razvijene ruke i torzo ali i kratke krive noge i ravna stopala.

Osim ribolovom do hrane dolaze i sakupljanjem divlje riže (Oryza sativa), voća drveta yatubá, divljih banana; lovom na kajmane, čije repove također jedu, a danas imaju i nešto svinja, kokoši i posađenog kukuruza, graha i manioke.

Pleme (oko 500) danas živi uglavnom na otoku Insua (poznat i kao Morraria da Insua), dva puta su proglašavani izumrlima ali su se iznova pojavljivali. 2004. godine Joel Pizzini snimio je o njima 105-minutni film “500 Almas” '500 duša'. Godine 2008. ima svega 5 govornika u naselju Corumbá[1].

Izvori

Vanjske poveznice