Ikavski govor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 31. siječnja 2012. u 00:50

Ikavski govor (ili vlastiti naziv ikavica) jedan je od triju ("četiriju") govora hrvatskog jezika, uz ekavski govor, ijekavski govor te jekavski govor.

Ikavski govor je nazvan po izgovoru jata kao glasa i. Ikavski u raznim inačicama je najčešći tip materinskog govora kod zapadnog novoštokavskog dijalekta te slavonskog šćakavskog dijalekta, koje većinom govore Hrvati. Izvan Hrvatske i BiH ikavica se malim dijelom još nalazi na sjeveru Bačke gdje su zastupljeni bunjevački Hrvati. Osim u hrvatskim govorima sličan se ikavski glas jata još te dijelom u češkom jeziku i najviše u Ukrajini gdje je taj refleks jata danas službeni ukrajinski standard.

Zemljopisni pregled

Ikavskim govorima služe se uglavnom Hrvati i manji dio islamiziranog pučanstva (danas dio Bošnjaka) zapadno od rijeke Bosne i Neretve. Raznoliki ikavski i poluikavski govori su sve do danas više-manje mozaično najrašireniji među Hrvatima (oko polovice hrvatskih govora) a rasprostiru se od zapadne Istre pa sve do hrvatske manjinske zajednice u okolici grada Subotice.

Čakavski ikavski govori obuhvaćaju veći dio zapadne Istre, manje dijelove zapadne Like te u južnočakavskom dijalektu koji se prostire od Zadra do zapadne polovice poluotoka Pelješca. Uz ikavske govore među čakavcima postoje i prijelazni ikavsko-ekavski govori, oni su rašireni u jugozapadnoj Istri oko Pule te u srednječakavskom dijalektu od Josipdola do Duge Rese.

Kajkavski ikavski govori zastupljeni su u dva dijalekta i to u Donjesutlanskom dijalektu na području jugozapadnog Zagorja (oko donjeg toka rijeke Sutla) te u Goranskom dijalektu.

Od štokavskih dijalekata hrvatski ikavski govori obuhvačaju Zapadni dijalekt čija je bliskost sa južnočakavskim dijalektom neraskidiva, ovaj dijalekt se prirodno nadovezuje na južnočakavski te se rasprostire od Krivoga Puta pa kroz veći dio velebitskog primorja i južne te dio zapadne Like, potom obuhvača unutrašnjost Dalmacije (od Ravnih Kotara preko dalmatinske Zagore do Ploča u dolini Neretve).^[1]. Zatim se nastavlja preko zapadne Hercegovine i jugozapadne Bosne sve do srednje Bosne. Sporadično obuhvača i mnoštvo enklava kroz čitavu zapadnu Bosnu to jest područja stare ili Turske Hrvatske (današnje; Cazinska Krajina i Bosanska Krajina), dijelove Bosanske Posavine oko Dervente i Orašja. Potom obuhvača južni dio slavonskog dijalekta (kompletnu slavonsku posavinu koja se proteže na jugu Slavonije), i manje na sjeveru gdje pokriva dio Baranje.

Ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama, zatim dominiraju među Gradiščanskim Hrvatima i među Hrvatima Bunjevcima i Šokcima u Bačkoj.

Ikavica u narječjima

Ikavski izgovor je više ili manje nazočan u sva tri glavna hrvatska narječja. Takvu ikavsku međunarječnu sintezu prvi su htjeli proširiti hrvatski banovi Zrinski i Frankopani.

Zapadna štokavština (koja se dijeli na šćakavsku i štakavsku ikavicu) obuhvaća pretežno Hrvate isključivo u zapadnim djelovima Bosne i Hercegovine. Nadasve je raširena diljem Like, Zagore, dalmatinskog priobalja, srednje i jugozapadne Bosne, Završja, zapadne Hercegovine, donje Posavine, Baranje i na sjeverozapadu Bačke (od Sombora do Subotice).

Ikavska čakavština je najpoznatiji tip primorskih i otočnih ikavaca koji obuhvaća većinu ili 3/4 Hrvata čakavaca. Ikavski ili bar poluikavski (ikavsko-ekavski) glas izgovaraju čakavci jugozapadne Istre, Lošinja, istočnog Kvarnera, Gacke, dalmatinske obale do Cetine i na većini otoka (osim Mljeta).

Ikavska kajkavština je dosad najmanje proučeni tip ikavaca, a obuhvaća 1/4 Hrvata kajkavaca koji uz kaj izgovaraju ikavski glas. U Hrvatskoj još slično govore kajkavski ikavci sjeverne Istre (Mlun, Slum, Brul itd.), pa u Gorskom Kotaru Fužine, Lokve, Ogulin i Hreljin, u Pokuplju Severin na Kupi, Ribnik, Ozalj i Pribić, u Turopolju Horvati i Zdenčina, u jugozapadnom Zagorju Zaprešić, Brdovec i Marija Gorica, uz dolnji tok rijeke Sutle itd. Zanimljivo je iz ranijih stoljeća da su kajkavski ikavci dijelom živjeli i na jugozapadu Zagreba, gdje je zapisano više starih ikavizama, npr. "Plac pod črišnju" odakle nastaje sadašnja Trešnjevka. Kajkavska ikavica se u inozemstvu još govori u selima srednjeg Gradišća i manje na jugozapadu Slovačke gdje su se naselile izbjeglice pred Turcima iz naše Kostajnice. Pretpostavlja se da je ova kajkavština nastala doseljavanjem ikavskih govornika iz Pokuplja.

Literatura

Š. Starčević: Ričoslovlje. Glasnik dalmatinski 34-57, Zadar 1850.
N. Mihanović: Jezik na području Poljica. Poljički zbornik 2, Matica Hrvatska, Zagreb 1971.
M. Okuka: Fonološki i morfološki sistem govora Rame (disertacija). Radovi filozofskog fakulteta, Sarajevo 1979.
Z. Vince: Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Matica Hrvatska, Zagreb 1998.
S. Budimir, A.Ž. Lovrić: Ikavska šćakavica (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.

Bilješke

↑ Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.

Vanjske poveznice

Glas Dalmacije Zadar: Profesor Lisac o govorima Dalmatinske zagore, 6. ožujka 2009.

Nedovršeni članak Ikavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[7._neretvanski_skup-1] Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.

[1]

@@ Redak 5: / Redak 5: @@
 == Zemljopisni pregled ==
+Ikavskim govorima služe se uglavnom Hrvati i manji dio islamiziranog pučanstva (danas dio Bošnjaka) zapadno od rijeke Bosne i Neretve. Raznoliki ikavski i poluikavski govori su sve do danas više-manje mozaično najrašireniji među Hrvatima (oko polovice hrvatskih govora) a rasprostiru se od zapadne Istre pa sve do hrvatske manjinske zajednice u okolici grada Subotice.
-Kao jasan jezični trag najvećeg prostranstva srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva, raznoliki ikavski (ili bar poluikavski) govori su sve do danas više-manje mozaično rašireni od Trsta pa do Subotice. Veći dio [[Istra|Istre]], istočnog [[Kvarner]]a, [[Lika|Like]], [[Bela Krajina]]{{fact}}, dio [[Žumberak|Žumberka]], zapadnog Zagorja ([[Sutla]]), veći dio [[Dalmacija|Dalmacije]] (na jug do [[Opuzen]]a)<ref name="7. neretvanski skup">Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011. </ref>, [[Zapadna Hercegovina|zapadne Hercegovine]], [[Završje|Završja]]/Tropolja, srednje i zapadne [[Bosna|Bosne]], [[Bosanska Posavina|Bosanske Posavine]], južne i istočne [[Slavonija|Slavonije]], na sjeveru [[Bačka|Bačke]] (među Hrvatima [[Bunjevci]]ma),u podunavlju Bačke Hrvati [[Šokci]] te na područjima tzv. [[Turska Hrvatska|Turske Hrvatske]] ([[Cazinska Krajina]] i [[Bosanska Krajina]]), a ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama. Najveća cjelovita prostranstva dominantnih hrvatskih ikavaca pružaju se na jugozapadu od Savudrije pa sve do Neretve i na sjeveroistoku od Gradiške pa do Subotice, također ikavica je dominantna među Hrvatima od Cazinske krajine preko Banjalučke regije sve do srednje Bosne (rijeka Bosna).
+*Čakavski ikavski govori obuhvaćaju veći dio zapadne [[Istra|Istre]], manje dijelove zapadne [[Lika|Like]] te u južnočakavskom dijalektu koji se prostire od Zadra do zapadne polovice poluotoka Pelješca. Uz ikavske govore među čakavcima postoje i prijelazni ikavsko-ekavski govori, oni su rašireni u jugozapadnoj Istri oko Pule te u srednječakavskom dijalektu od Josipdola do Duge Rese.
-Ikavicom se je nekad govorilo i u [[Trebinje|Trebinju]], [[Nevesinje|Nevesinju]] i [[Ljubinje|Ljubinju]], trag česa se danas vidi u toponimima na -šć, a do 16. i 17. st., stanovništvo [[Popovo polje|Popovog polja]] je uglavnom govorilo ikavicom.<ref name="7. neretvanski skup"/>
+*Kajkavski ikavski govori zastupljeni su u dva dijalekta i to u Donjesutlanskom dijalektu na području jugozapadnog Zagorja (oko donjeg toka rijeke [[Sutla]]) te u Goranskom dijalektu.
-Neistražen je slučaj današnjih Srba iz sela [[Azbukovica|Azbukovice]], među kojima se sačuvao ikavski govor. Pretpostavlja se da su neki stanovnici u prošlosti doselili iz jugozapadne Hrvatske. <ref name="7. neretvanski skup"/>, a fenomen je i ikavski odraz jata među crnogorskim muslimanima u [[Podgorica|Podgorici]] i [[Tuzi]]ma (o čemu postoje četiri teorije: autohtona pojava, utjecaj bh. ikavskih muslimana, "iz hira" da bi bili i jezično drukčiji od pravoslavnih susjeda, blizina albanskog jezika)<ref>(crnogorski) [http://hrcak.srce.hr/file/76185 Croatica et slavica iadertina, Zadar, 2009.] Adnan Čirgić: "Zamjena jata" u staropodgoričkome govoru </ref> te kod pravoslavnih Crnogoraca u [[Vraka|Vraci]] kod [[Skadar|Skadra]].<ref>(crnogorski) [http://www.almanah.co.me/Ostale/PDF/casopis/Almanah%2027-28.pdf Almanah br.27-28/2004.] Adnan Čirgić: Karakteristike govora podgoričkih muslimana (na osnovu starih rukopisa) </ref>
+*Od štokavskih dijalekata hrvatski ikavski govori obuhvačaju [[Zapadni dijalekt]] čija je bliskost sa [[južnočakavski dijalekt|južnočakavskim dijalektom]] neraskidiva, ovaj dijalekt se prirodno nadovezuje na južnočakavski te se rasprostire od Krivoga Puta pa kroz veći dio velebitskog primorja i južne te dio zapadne Like, potom obuhvača unutrašnjost [[Dalmacija|Dalmacije]] (od Ravnih Kotara preko dalmatinske Zagore do [[Ploče|Ploča]] u dolini Neretve).<ref name="7. neretvanski skup">Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011. </ref>. Zatim se nastavlja preko [[Zapadna Hercegovina|zapadne Hercegovine]] i jugozapadne Bosne sve do srednje [[Bosna|Bosne]]. Sporadično obuhvača i mnoštvo enklava kroz čitavu zapadnu Bosnu to jest područja stare ili [[Turska Hrvatska|Turske Hrvatske]] (današnje; [[Cazinska Krajina]] i [[Bosanska Krajina]]), dijelove [[Bosanska Posavina|Bosanske Posavine]] oko Dervente i Orašja. Potom obuhvača južni dio [[Slavonski dijalekt|slavonskog dijalekta]] (kompletnu slavonsku posavinu koja se proteže na jugu [[Slavonija|Slavonije]]), i manje na sjeveru gdje pokriva dio Baranje.
+*Ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama, zatim dominiraju među Gradiščanskim Hrvatima i među Hrvatima [[Bunjevci]]ma i [[Šokci]]ma u [[Bačka|Bačkoj]].
 == Ikavica u narječjima ==