Anton Lipošćak: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 41: Redak 41:
=== Nakon Prvog svjetskog rata ===
=== Nakon Prvog svjetskog rata ===
Htio se naseliti u Hrvatskoj, ali vlasti novoformirane [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] internirale su ga u [[Srijemska Mitrovica|Mitrovici]] kao vojnika neprijateljske vojske.<ref name="valka">[http://en.valka.cz/viewtopic.php/t/63932/title/Liposcak-Anton valka.cz, Anton Lipošćak]</ref> Bio je optužen za organiziranje ilegalnog monarhističkog pokreta, no na suđenju je oslobođen.<ref name="valka"/> Nakon puštanja iz logora, Lipošćak je bio na položaju predsjednika Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Nakon toga se preselio u [[Beč]], gdje je i umro u lipnju [[1924.]] u dobi od 61 godine.
Htio se naseliti u Hrvatskoj, ali vlasti novoformirane [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] internirale su ga u [[Srijemska Mitrovica|Mitrovici]] kao vojnika neprijateljske vojske.<ref name="valka">[http://en.valka.cz/viewtopic.php/t/63932/title/Liposcak-Anton valka.cz, Anton Lipošćak]</ref> Bio je optužen za organiziranje ilegalnog monarhističkog pokreta, no na suđenju je oslobođen.<ref name="valka"/> Nakon puštanja iz logora, Lipošćak je bio na položaju predsjednika Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Nakon toga se preselio u [[Beč]], gdje je i umro u lipnju [[1924.]] u dobi od 61 godine.

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.stkpula.hr/hpm/p0167002.htm Red željezne krune generala Lipošćaka]


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 2. veljače 2012. u 19:29

Anton Lipošćak
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 9. travnja 1863.
Mjesto rođenja Székely-Udvarhely, Mađarska
Datum smrti 24. lipnja 1924.
Mjesto smrti Beč, Austrija
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1883.-1918. Austro-Ugarska
Čin general pješaštva
Ratovi Prvi svjetski rat
Vojska austro-ugarska vojska
Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo
Rod vojske pješaštvo
Jedinice 53. pješačka pukovnija
58. pješačka pukovnija
Zapovijedao 72. pješačka pukovnija
2. pješačka divizija
42. domobranska pješačka divizija
IX Korpus

Anton Lipošćak (Székely-Udvarhely, Mađarska, 9. travnja 1863. - Beč, 24. lipnja 1924.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske i posljednji glavni vojni guverner austrijske okupacijske zone u Poljskoj.

Životopis

Vojna karijera

Anton Lipošćak je rođen kao sin gradonačelnika u Székely-Udvarhelyju 1863. Školovao se na Militär-Oberrealschule u Mährisch-Weißkirchenu, a 1880. upisao je Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Diplomirao je 1883. i dodijeljen je kao poručnik 53. pješačkoj pukovniji. Bio je u istom godištu s poznatim generalima iz Prvog svjetskog rata, kao što su Klaudius Czibulka, Alfred Krauss i Kasimir Freiherr von Lütgendorf. Nakon promaknuća u čin natporučnika i završetka ratne škole, dodijeljen je zapovjedništvu 58. pješačke pukovnije. U svibnju 1892. postao je satnik prvog razreda glavnog stožera. Nakon raznih zadataka promaknut je u pukovnika te je postao načelnik glavnog stožera XV korpusa od lipnja 1905. do listopada 1909., a nakon toga časnik glavnog stožera General-inspektorata postrojbi u Sarajevu. 1905. promaknut je u čin pukovnika. U ožujku 1909. dodijeljen mu je viteški križ Reda Leopolda, vrlo visoko i neuobičajeno odličje za pukovnika. Na toj dužnosti je promaknut u čin general-majora 1910.

Kao general-major bio je zapovjednik 72. pješačke brigade od siječnja 1911. do svibnja 1913. Njegovo zdravstveno stanje natjeralo ga je tada na povlačenje iz službe i višemjesečni dopust prije no što se vratio na dužnost kao zapovjednik 2. pješačke divizije (X korpus) krajem listopada 1913.

Prvi svjetski rat

U svibnju 1914. promaknut je u čin podmaršala te je primio Red željezne krune 2. razreda s ratnim obilježjem (ogrlica reda željezne krune s ratnim obilježjem). Isprva je upućen na rusku bojišnicu, gsje se istakao u borbama za Lublin i Bansku Bistricu. U listopadu 1914. je primio Željezni križ drugog razreda od Njemačke. Zapovijedao je divizijom do siječnja 1915., kad ga je zdravstveno stanje nagnalo na napuštanje zapovjedništva.

Vratio se na dužnost u Galiciji i Bukovini u ožujku 1917. kao zapovjednik 42. domobranske pješačke divizije. Prilikom formiranja vojne operativne grupe "Lipošćak", 19. kolovoza 1917. promaknut je u čin generala pješaštva. Njegova grupa zadržala je naziv "Gruppe Lipošćak" do listopada 1917. kad je preustrojena u IX korpus. General Lipošćak vodio je korpus do veljače 1918. kad je postao Militär-General-Gouverneur - glavni vojni guverner Poljske. Za vrijeme obavljanja te dužnosti bio je cijenjen od strane Poljaka.[1] Njegova zasluga je očuvanje dvorca u Piotrkowu od devastacije austro-ugarskih vojnika. Ostao je na ovom položaju (u međuvremenu primivši Red željezne krune 1. stupnja s ratnim obilježjem) do kraja rata. Podnio je ostavku s mjesta guvernera u Lublinu 2. studenoga.

Nakon Prvog svjetskog rata

Htio se naseliti u Hrvatskoj, ali vlasti novoformirane Kraljevine SHS internirale su ga u Mitrovici kao vojnika neprijateljske vojske.[2] Bio je optužen za organiziranje ilegalnog monarhističkog pokreta, no na suđenju je oslobođen.[2] Nakon puštanja iz logora, Lipošćak je bio na položaju predsjednika Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Nakon toga se preselio u Beč, gdje je i umro u lipnju 1924. u dobi od 61 godine.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. Maria Lubomirska, Pamiętnik..., str.626, 15. travnja 1918.:
    Wikicitati »Rada Regencyjna bardzo serdecznie przyjmowała przed dwoma dniami Lipošćaka, generalnego gubernatora lubelskiego który najlepsze uczynił wrażenie. Stanowczo jest odpowiedniejszym zwierzchnikiem od Szeptyckiego, który do groźnych rozmiarów rozwielmożnił lewicę - żołnierz, bynajmniej nie polityk. Jego brat Andrzej Szeptycki , metropolita lwowski, w tych czasach oburzył Polaków swym rusińskim polakożerstwem. Chciał osadzić biskupa unickiego na Chełmszczyźnie - Lipošćak kandydata z Lublina wygonił. (...) Lipošćak ma męski wygląd pod lat pięćdziesiąt, nienawidzi Niemców, za to oczy mu się śmieją do niewiast«
    (Pamiętnik..., str. 626., 15. travnja 1918.)
  2. a b valka.cz, Anton Lipošćak

Literatura