Bjeloglavi sup

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)
Status zaštite
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Falconiformes
Porodica:	Accipitridae
Rod:	Gyps
Vrsta:	G. fulvus
Dvojno ime
Gyps fulvus (Hablizl, 1783.)
Rasprostranjenost
Tamno zeleno: cjelogodišnja staništa bjeloglavih supova
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta (Aegypiinae).

Izgled

Ptica ima relativno malu glavu koju u letu drži spuštenu prema dolje, vrlo velika krila koja djeluju trokutasto i kratak rep koji izgleda kao odrezan. Krila su mu puno šira a rep kraći nego kod kostoberine (Gypaetus barbatus). Mlade ptice su tamnije od odraslih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu i bjelkast namreškani "okovratnik".

Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 - 2,80 m. Duljina ptice je oko 100 cm , a može doseći masu između 6 i 13 kg.

Način života

Očekivani životni vijek im iznosi 30 do 40 godina, a spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezdi se između siječnja i ožujka, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje 110 do 120 dana. Hrani se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima. Nikada ne napada živi plijen. Bjeloglavi supovi tvore labave kolonije i uobičajeno su vjerni svom stalnom staništu. Često lete u jatima od više jedinki.

Životni prostor

U Europi staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive i na ravnicama. Na otoku Cresu nalazi se Eko-centar Caput Insulae-Beli.

Rasprostranjenost

Bjeloglavi sup živi u Maroku, Alžiru, Španjolskoj (8 100 parova), na Sardiniji, duž istočne obale Jadrana (prije svega na otocima Cresu (oko 250 jedinki), Krku, Prviću, Plavniku i Rabu (manji broj jedinki), u Nacionalnom parku Paklenica je do 1999. živijela manja kolonija, kada su prilikom trovanja vukova otrovane posljednje jedinke. Također žive i u Crnoj Gori. Rasprostranjen je u Grčkoj (450 parova), Turskoj, istočnoj obali Sredozemlja i preko Iraka do Irana, Arapskog poluotoka, Indije i središnje Azije.

Pojedinačne životinje su dolazeći iz Slovenije stigle u Austriju. Tu žive poludivlje i već su se i gnijezdile. U Francuskoj je uspješno provedeno vraćanje u prirodu oko 220 parova. U Švicarskoj je prije kratkog vremena izbrojano 54 jedinki, a čini se da populacija snažno raste. Promatrači ptica su 2006. godine izvijestili da su u Njemačkoj, gdje je vrsta bila izumrla, vidjeli oko 200 jedinki.

Veliki dolazak ovih ptica u područja u kojima ih nije bilo dovodi se u vezu s vjerojatnim nedostatkom hrane u Španjolskoj i južnoj Francuskoj što je uslijedilo zbog smjernica Europske Unije o uklanjanju životinjskih lešina . U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo viđene u Njemačkoj (samo nad M¨nchengladbachom 22 jedinke) i Belgiji (~100 jedinki) .

Više tisuća životinja, prije svega mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Senegala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.

Na hrvatskom otoku Cresu u mjestu Beli osnovan je istoimeni eko-centar "Beli". Njegov je zadatak zaštititi oko 250 bjeloglavih supova koji se nalaze na tom području. Zakonom su zaštićeni.

Galerija

• 
  Bjeloglavi sup, područje glave
• 
  Bjeloglavi sup
• 
  Bjeloglavi sup u letu
• 
  Bjeloglavi sup u letu
• 
  Mlada ptica slijeće
• Ptice u divljini
  Ptice u divljini
• 
  Mladunac u Jeruzalemskom zoološkom vrtu
• 
  U zaštićenom parku životinja Tripsdrill, Njemačka

Literatura

• Josep del Hoyo, Andrew Elliot, Jordi Sargatal: Handbook of the birds of the World. Vol. 2. New World Vultures to Guineafowl. Lynx Edicions, Barcelona 1994, ISBN 84-87334-15-6

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Bjeloglavi sup
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Bjeloglavom supu

• O eko-centru "Beli" (njem.)
• Videomaterijali o bjeloglavom supu (engl.)
• Uvac Special Nature Reserve (engl.)
• Životni ciklus i spol (PDF), Javier Blasco-Zumeta (engl.)
• Flickerov odabir (engl.)
• Javna ustanova Priroda