Mihajlo Krešimir II.: razlika između inačica
m Bot: zamjena Balkans950.png s Central_and_Eastern_Europe_around_950_AD.png |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 56: | Redak 56: | ||
Nakon uspješnog kraljevanja [[Trpimir II.|Trpimira II.]] i [[Krešimir I.|Krešimira I.]], godine [[945]]. kraljem postaje [[Miroslav]] najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban [[Pribina, hrvatski ban|Pribina]] izaziva unutarnje sukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'' navodi suvremenik ovih događanja, [[Konstantin VII. Porfirogenet]], [[Hrvatska]] je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci [[Brač]], [[Hvar]] i [[Vis]] opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci [[Bizant|Bizantu]]. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i [[Bosna (država)|Bosna]], malena zemlja oko izvora [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] koja se zajedno s [[Duklja|Dukljom]] pridružila zajednici pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, [[Časlav Klonomirović|Časlavom Klonimirovićem]]. |
Nakon uspješnog kraljevanja [[Trpimir II.|Trpimira II.]] i [[Krešimir I.|Krešimira I.]], godine [[945]]. kraljem postaje [[Miroslav]] najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban [[Pribina, hrvatski ban|Pribina]] izaziva unutarnje sukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'' navodi suvremenik ovih događanja, [[Konstantin VII. Porfirogenet]], [[Hrvatska]] je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci [[Brač]], [[Hvar]] i [[Vis]] opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci [[Bizant|Bizantu]]. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i [[Bosna (država)|Bosna]], malena zemlja oko izvora [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] koja se zajedno s [[Duklja|Dukljom]] pridružila zajednici pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, [[Časlav Klonomirović|Časlavom Klonimirovićem]]. |
||
Na hrvatsko prijestolje godine 949. dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. U ''[[Ljetopis popa Dukljanina|Ljetopisu Popa Dukljanina]]'' navodi se kako je hrvatski kralj Krešimir opustošio bosanske župe [[Uskoplje]], Luku i Plevu, te zauzima cijelu Bosnu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne [[Mađarska|ugarskom]] kralju. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i [[Arapi|arapskih]] gusara kod talijanskoga poluotoka [[Monte Gargano]] 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu"<ref>[[Rudolf Horvat]], ''Povijest Hrvatske I.'', Zagreb, 1924.</ref>. |
Na hrvatsko prijestolje godine 949. dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. U ''[[Ljetopis popa Dukljanina|Ljetopisu Popa Dukljanina]]'' navodi se kako je hrvatski kralj Krešimir opustošio bosanske župe [[Uskoplje]], Luku i Plevu, te zauzima cijelu Bosnu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne [[Mađarska|ugarskom]] kralju. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i [[Arapi|arapskih]] gusara kod talijanskoga poluotoka [[Monte Gargano]] 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu"<ref>[[Rudolf Horvat]], ''Povijest Hrvatske I.'', Zagreb, 1924.</ref>. [[Kategorija:Domaslava]] bi možda mogla biti njegova majka. |
||
Da je ban Pribina zadržao znatnu moć za njegove vladavine vidi se po darovnici kralja Mihajla Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u tri županije: [[Gacka]], [[Lika]] i [[Krbava]]<ref>Konstantin VII. Porfirogenet; »De administrando imperio«, caput 30.</ref>. |
Da je ban Pribina zadržao znatnu moć za njegove vladavine vidi se po darovnici kralja Mihajla Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u tri županije: [[Gacka]], [[Lika]] i [[Krbava]]<ref>Konstantin VII. Porfirogenet; »De administrando imperio«, caput 30.</ref>. |
||
Inačica od 21. veljače 2012. u 15:51
| Mihajlo Krešimir II. | |
|---|---|
| |
| Hrvatsko kraljevstvo u jugoistočnoj Europi oko 950. god. | |
| Kralj Hrvatske | |
| Vladavina | 949. - 969. |
| Prethodnik | Miroslav |
| Nasljednik | Stjepan Držislav |
| Supruga | Jelena Slavna |
| Djeca | Stjepan Držislav |
| Dinastija | Trpimirovići |
| Otac | Krešimir I. |
| Smrt | oko 969. |
| Pokop | Crkva sv. Stjepana na Otoku |
Mihajlo Krešimir II., hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića, vladao je od 949. - 969. godine. Donekle je obnovio hrvatsku moć i održavao je dobre odnose s dalmatinskim gradovima, posebno sa Zadrom. Krešimirova žena Jelena Slavna dala je sagraditi u Solinu dvije crkve. Crkva sv. Stjepana na Otoku služila je kao grobnica kraljeva, a crkva Blažene Djevice Marije u Solinu kao krunidbena bazilika.
Vladavina
Nakon uspješnog kraljevanja Trpimira II. i Krešimira I., godine 945. kraljem postaje Miroslav najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban Pribina izaziva unutarnje sukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu O upravljanju carstvom navodi suvremenik ovih događanja, Konstantin VII. Porfirogenet, Hrvatska je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci Brač, Hvar i Vis opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci Bizantu. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i Bosna, malena zemlja oko izvora rijeke Bosne koja se zajedno s Dukljom pridružila zajednici pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, Časlavom Klonimirovićem.
Na hrvatsko prijestolje godine 949. dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. U Ljetopisu Popa Dukljanina navodi se kako je hrvatski kralj Krešimir opustošio bosanske župe Uskoplje, Luku i Plevu, te zauzima cijelu Bosnu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne ugarskom kralju. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i arapskih gusara kod talijanskoga poluotoka Monte Gargano 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu"[1]. bi možda mogla biti njegova majka.
Da je ban Pribina zadržao znatnu moć za njegove vladavine vidi se po darovnici kralja Mihajla Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u tri županije: Gacka, Lika i Krbava[2].
Krešimir II. umro je oko 969. god., a naslijedio ga je njegov sin Stjepan Držislav.
Povijesni dokumenti
U vrijeme dok je Hrvatsko Kraljevstvo imalo vladare narodne krvi postojale su povelje i kronike koje nisu sačuvane do danas, a u povijesnoj ih se znanosti zove Gesta regum chroatorum. Među njima se ističe ona koja se bavila baš ovim kraljem, Gesta Cresimiri maioris.[3]
Izvori
- ↑ Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I., Zagreb, 1924.
- ↑ Konstantin VII. Porfirogenet; »De administrando imperio«, caput 30.
- ↑ Hrvatski leksikon, A-G, članak Gesta regum Chroatorum, Zagreb, 1996., str. 381.
Ostali projekti
 | Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava |
| Prethodnik: | Krešimir II. (949. - 969.) | Nasljednik: |
| Miroslav (945. - 949.) | Stjepan Držislav (969. - 997.) |
| ||||||||