Bjelovjeska šuma: razlika između inačica
m karta u infokutiji |
|||
Redak 7: | Redak 7: | ||
|ugroženost = ne |
|ugroženost = ne |
||
|poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/33 |
|poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/33 |
||
|država = {{ZD |
|država = {{ZD+X/P|POLJ}} {{ZD+X/B|BJE}} |
||
<br> |
|||
<center>{{Lokacijska karta|Bjelorusija|width=200|float=center |
|||
|caption=|mark=Maailmanperintökohde 772b tunnusosa.svg|marksize=10 |
|||
|label=Bjelovjeska šuma|position=right |
|||
|lat_deg=52|lat_min=40|lat_sec=|lat_dir=N |
|||
|lon_deg=23|lon_min=50|lon_sec=|lon_dir=E |
|||
}}<small>Lokacija Bjelovjeske šume u Bjelorusiji</small></center> |
|||
}} |
}} |
||
'''Bjelovjeska šuma''' ([[poljski]]: ''Puszcza Białowieska'', [[bjeloruski]]: ''Белавежская пушча'') je [[šuma|šumovito]] područje koje označava granicu između [[Poljska|Poljske]] i [[Bjelorusija|Bjelorusije]], oko 40 km sjeverno od grada [[Brest]]a (BE). To je jedno od posljednjih ostataka nekad dominirajuće [[prašuma|prašume]] koja se protezala cijelom europskom nizinom, od obale [[Atlanski ocean|Atlanskog oceana]] do [[Ural]]a u [[Rusija|Rusiji]] i od [[Baltik]]a do [[Crno more|Crnog mora]]. |
'''Bjelovjeska šuma''' ([[poljski]]: ''Puszcza Białowieska'', [[bjeloruski]]: ''Белавежская пушча'') je [[šuma|šumovito]] područje koje označava granicu između [[Poljska|Poljske]] i [[Bjelorusija|Bjelorusije]], oko 40 km sjeverno od grada [[Brest]]a (BE). To je jedno od posljednjih ostataka nekad dominirajuće [[prašuma|prašume]] koja se protezala cijelom europskom nizinom, od obale [[Atlanski ocean|Atlanskog oceana]] do [[Ural]]a u [[Rusija|Rusiji]] i od [[Baltik]]a do [[Crno more|Crnog mora]]. |
Inačica od 24. veljače 2012. u 12:07
Šuma Białowieża/Belavezhskaya | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Poljska Bjelorusija
|
Godina uvrštenja | 1979. (3. zasjedanje) prošireno 1992. |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | vii |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO |
Bjelovjeska šuma (poljski: Puszcza Białowieska, bjeloruski: Белавежская пушча) je šumovito područje koje označava granicu između Poljske i Bjelorusije, oko 40 km sjeverno od grada Bresta (BE). To je jedno od posljednjih ostataka nekad dominirajuće prašume koja se protezala cijelom europskom nizinom, od obale Atlanskog oceana do Urala u Rusiji i od Baltika do Crnog mora. Ovaj prirodni rezervat biosfere, tj. područje (voblast) Bresta (distrikti Kamianiec i Pruzhany u Bjelorusiji) i područje Hrodna (distrikt Svilach), te područje Białowieża, 62 km jugoistočno od grada Białystoka u podlaskom vojvodstvu u Poljskoj, je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog iznimno bogate biosfere koja uključuje rijetke životinje poput vuka, lasice, kune, ali i 800 primjeraka europskog bizona koji je ponovno naseljen nakon što je izumruo u Europi[1].
Nacionalni park Bjelovjeska šuma
Bjeloruski dio (nacionalni park Belavežskaja pušća)
Bjeloruski dio nacionalnog parka ima površinu od 1771 km² (središnja zona 157 km², međuzona od 714 km² i prijelazno područje od 900 km²), od čega je 876 km² UNESCO-va svjetska baština. Sjedište mu je u Kamieniukiju gdje se nalaze laboratoriji i zoološki vrt gdje su bizoni ponovno uvedeni u park 1929. godine. Tu se nekad autohtone životinje, kao što su: konik (polu-divlji konj), divlja svinja, obični jelen i dr., mogu vidjeti u prirodnom okolišu. Tu se također nalazi i mali muzej, restoran, brzogriz i hotel. Hotel je iz sovjetskog doba i danas u jadnom stanju, zbog čega mali broj stranih turista posjećuje ovu atrakciju.
Poljski dio (Białowieski Park Narodowy)
Poljski dio nacionalnog parka ima veličinu oko 100 km² i u njemu se nalazi Bjelovjesko jezero, kompleks zgrada koje su izgradili ruski carevi, posljednji privatni vlasnici šume (od 1888. do 1917. godine). Kompleks se sastoji od hotela, restorana i parkinga, u blizini sela Białowieża koje se nalazi u samom središtu šume. Odavde se organiziraju obilasci za posjetitelje u kočijama ili pješke. Oko 200,000 posjetitelja posjeti ovaj dio parka svake godine.
-
Bjelovjeska šuma u magli -
Bizon u bijegu -
Bizon u Bjelovjeskoj šumi -
Kraljevski hrast -
Hrast Jagelovića iz 15. stoljeća koje je palo 1974. godine
Izvori
Vanjske poveznice
|
|