Pjesma Eurovizije: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 53: | Redak 53: | ||
Ako aktivan član želi sudjelovati, on mora ispuniti uvjete iz pravilnika natjecanja, koji se sačinjava za svaku godinu; trenutno (2008), ovo uključuje da je emiter morao prenositi u svojoj zemlji prošlogodišnje izdanje Pjesme Eurovizije, i platiti EUR naknadu za učešće do zadatog roka. |
Ako aktivan član želi sudjelovati, on mora ispuniti uvjete iz pravilnika natjecanja, koji se sačinjava za svaku godinu; trenutno (2008), ovo uključuje da je emiter morao prenositi u svojoj zemlji prošlogodišnje izdanje Pjesme Eurovizije, i platiti EUR naknadu za učešće do zadatog roka. |
||
== Izbor pjesama predstavnica == |
|||
Svaka zemlja šalje po jednu pjesmu koja će je predstavljati date godine; jedini izuzetak bilo je prvo izdanje, [[1956]]. godine, kada su svaku zemlju predstavljale po dvije pjesme. Pravila Pjesme Eurovizije nalažu da pjesma sudionica ne može biti pjesma komercijalno izdavana ili javno izvođena prije određenog datuma u odnosu na datu godinu, čime se osigurava da se na festivalu pojave nove pjesme, ne postojeće uspješne pjesme koje je publika slušala već nekoliko godina. Pjesme ne smiju biti ni obrade niti koristiti motive drugih pjesama. |
|||
==Pobjednici== |
==Pobjednici== |
Inačica od 25. veljače 2012. u 00:44
Pjesma Eurovizije | |
---|---|
Moderni logo je prvi put predstavljen 2004. u Istanbulu da bi se stvorio dosljedan vizualni identitet. Zastava zemlje domaćina se pojavljuje se u srcu. | |
Osnovni podatci | |
Mjesto | Europa |
Vrsta | muzički |
Osnivač(i) | ERU |
Osnutak | 1956. |
Održavanje | 1 godišnje u svibnju |
Stranica | Službena stranica Pjesme Eurovizije |
Pjesma Eurovizije (eng. Eurovision Song Contest, Eurosong; fr. Concours Eurovision de la Chanson), prvi put održana 1956., je godišnji festival zabavne glazbe natjecateljskog karaktera s velikim brojem država obuhvaćenim televizijskim prijenosom, u kojem sudjeluju izvođači iz zemalja čiji su nacionalne televizijske kuće aktivni članovi Europske radiodifuzne unije.
Svaka nacionalna televizija-sudionik natjecanja bira (nacionalnim izborom otvorenog ili zatvorenog tipa, internim odabirom ili drukčije) pjesmu koja se kao predstavnik svoje zemlje izvodi uživo u izravnom televizijskom prijenosu i potom dodjeljuje bodove po njima najboljim pjesmama, čijim se zbrajanjem određuje pobjednik natjecanja.
Ime festivala vezano je za televizijsku distributivnu mrežu Eurovizija (naziv pod kojim se danas najčešće podrazumijeva sama Pjesma Eurovizije) Europske radiodifuzne unije koja pokriva potencijalnih milijardu gledatelja. Danas se putem radija i televizije, osim u Europi, ovaj program prenosi i širom svijeta, te direktnim videotokom putem Interneta. Europska radiodifuzna unija je organizacija potpuno odvojena od Europske unije.
Od 2003. svake se godine po uzoru na Pjesmu Eurovizije također i održava Dječja pjesma Eurovizije, a njezin prvi pobjednik bio je Dino Jelusić.
Počeci
Europska unija za radiodifuziju osmislila je Pjesmu Eurovizije na prijedlog Marcela Bezençona sa sastanka u Monaku 1955. godine, po uzoru na uspješni pilot-projekt, sada čuveni Muzički festival u Sanremu. Bio je to još jedan mali pokušaj u nizu takvih, u istom razdoblju kad je osnovana i sama Europska zajednica za ugljen i čelik, da se poslijeratna (zapadna) Europa napokon okrene razumijevanju i suradnji. U ovim ranim danima televizije, spajanje brojnih zemalja u široku međunarodnu mrežu je viđeno i kao vrlo ambiciozan tehnološki pokus: satelitska televizija nije postojala, a mreža Eurovizije se sastojala od zemaljske mikrovalne mreže.
Na prvom natjecanju, održanom u švicarskom Luganu 24. svibnja 1956, sudjelovale su Francuska, SR Njemačka, Italija, Nizozemska, Luksemburg, Belgija i domaćin Švicarska. Svaka zemlja je poslala dvije pjesme, tako da je ukupno bilo 14 pjesama. Ovo je bio jedini izbor na kom su zemlje imale više od jedne pjesme; od 1957. državama sudionicama je dozvoljeno da šalju samo jednu pjesmu. Naredne godine, priključile su se i Velika Britanija, Danska i Austrija, koje su s prvog festivala diskvalificirane zbog zakašnjelih prijava. Broj zemalja sudionica od tada raste; na Pjesmi Eurovizije 2008. u Beogradu je sudjelovao rekordan broj od 43 zemlje, a 2011. je taj rekord izjednačen. Festival je u početku bio poznat kao Eurovision Grand Prix (fr. „Velika nagrada Eurovizije”), prema imenu Le Grand-Prix Eurovision de la Chanson Européenne koje je korišćeno u frankofonim zemljama, dok nije zamijenjeno sadašnjim Concours („natjecanje”). Mreža Eurovizije se koristi i za međunarodne prenose brojnih informativnih i sportskih programa, kao i drugih specijaliziranih programa koje organizira EUR. Pjesma Eurovizije je daleko najpoznatija među njima, zbog čega je odavno postala sinonim sa imenom „Eurovizija”.
Pregled formata
Format Pjesme Eurovizije se razvijao tijekom vremena, ali su osnovne postavke uvijek bile slične. Zemlje sudionice, odnosno emiteri članovi EUR, biraju pjesme predstavnice na natjecanju, koje se u auditoriju u gradu domaćinu izvode uživo u televizijskom programu koji se putem eurovizijske mreže neposredno prenosi istovremeno u svim zemljama. Mjesto održavanja takmičenja bili su, ranije, televizijski studiji, kazališne ili koncertne dvorane ili, u novije vrijeme, velike arene, ali uvijek uz prisustvo festivalske publike. Pjesme Eurovizije održavaju se po pravilu na lascivno opremljenim i osvijetljenim grandioznim pozornicama, koje se danas postavljaju tjednima pred natjecanje, i čiji se izgled ponekad opisuje izrazom all balls out („sve na sunce”). Nakon kraće uvodne sekvence, program otvara jedan ili više poznatih voditelja iz zemlje domaćina, obično dama i gospodin, koji gledateljima žele dobrodošlicu na zvaničnim jezicima festivala, engleskom i francuskom. Tradicionalno je cijeli program vođen naizmjence na oba jezika, mada se danas mahom koristi samo engleski.
Zatim se prelazi na izvođenje uživo pjesama sudionica. Izvođenju svake pjesme prethodi kratka „razglednica”: dok bi se u ranijim izdanjima svakom razglednicom bi se predstavila zemlja čija će pjesma biti izvedena, u novijoj praksi se u „razglednici” predstavlja zemlja domaćin, kao vrsta reklame za turističko odredište. Poslije svih pjesama, slijedi podsjećanje publike kratkim isječcima na sva izvođenja, nakon čega se ostavlja interval za glasovanje u kojem svaka zemlja odlučuje kojim će pjesmama iz drugih zemalja dodijeliti svoje bodove. Način dodjeljivanja glasova se mijenjao vremenom između glasovanja stručnih žirija i glasovanja gledatelja; počevši od 2009, bodovi svake zemlje se dodjeljuju kombiniranjem, u odnosu 50:50, glasova nacionalnih stručnih žirija, i glasova koje daje publika teleglasanjem, odnosno okretanjem posebnih brojeva telefona za svoju omiljenu pjesmu ili slanjem SMS poruka. U pauzi od izvođenja svih pjesama i rekapitulacije isječaka do objavljivanja rezultata glasovanja izvodi se poseban nastup, koji priprema zemlja domaćin po svom izboru. Nerijetko će ova čast biti ponuđena pobjedniku prošlogodišnjeg natjecanja (koji je, dakle, donio pobjedu zemlji domaćinu), ali su u pauzi predstavljane sve zamislive vrste zabavnog programa, uključujući nastupe grupa poput The Womblesa (1974), zdepastih kudravih životinjica - likova iz istoimene BBC-jeve dječje serije, ili irske svjetski poznate trupe step plesača Riverdance (1994), kojima je to bilo prvo međunarodno predstavljanje.
Nakon stanke, zemlje redom u izravnim uključenjima saopštavaju svoje glasove, čijim zbrajanjem se dobiva pobjednik natjecanja, čijim repriznim izvođenjem završava prijenos. Pobjednik dobiva, prije svega, sam prestiž pobjede, kojeg obično prati i trofej, dok se pobjednička zemlja poziva da bude domaćin natjecanja naredne godine.
Prepoznatljiva uvodna melodija, kojom svake godine počinju prenosi Pjesme Eurovizije i Bečkog novogodišnjeg koncerta, je ritornel tema Kazališta remek-djela, iz preludijum a orkestraciji Te deuma Marc-Antoinea Charpentiera.
Finalno veče Pjesme Eurovizije se tradicionalno održava u proljetno subotnje veče, sa početkom u 21 čas po srednjoeuropskom ljetnom vremenu. Obično se bira subota u svibnju, mada je bilo i godina da je natjecanje održavano u četvrtak (1956) ili već u ožujku. Velikoj večeri prethodi evrovizijska sedmica proba, konferencija za tisak i druženja. Od 2004, zbog sve većeg broja zemalja koje su željele sudjelovati, uvedeno je i kvalifikacijsko veče, poznato kao polufinale, koje je održavano u četvrtak pred finale (2004, u srijedu pred finale). Sa prelaskom na format dvije polufinalne večeri 2008, one se održavaju u utorak i četvrtak pred finalno veče.
Sudjelovanje zemalja
U natjecanju mogu sudjelovati zemlje čiji su emiteri aktivni članovi (dakle ne i pridruženi članovi) Europske unije za radiodifuziju. Zemlje aktivnih članova moraju pripadati Europskom radiodifuznom prostoru, ili biti članovi Vijeća Europe; Europski radiodifuzni prostor definira Međunarodna unija za telekomunikacije kao:
“ | „Europski radiodifuzni prostor” ograničava na zapadu zapadna granica Regiona 1, na istoku meridijan 40° istočno od Greenwicha, i na jugu paralela na 30°, tako da uključuje zapadni dio SSSR, sjeverni dio Saudijske Arabije, i onaj dio zemalja koje izlaze na Sredozemno more koji leži unutar ovih granica. Dodatno, Irak, Jordan i onaj dio Turske koji leži izvan gornjih granica uključeni su u Europski radiodifuzni prostor. | ” |
— Međunarodna unija za telekomunikacije |
Aktivni članovi EUR su emiteri čiji su programi dostupni (praktično) svoj populaciji zemlje u kojoj im je sjedište, te ispunjavaju dodatne uvjete, poput značajne samostalne produkcije i (ispunjavane) obveze proizvodnje programa za sve dijelove društva, koji ocrtavaju prirodu nacionalnog emitera (u kontrastu sa čisto komercijalnim emiterom).
Na taj način, prostor zemalja koje se mogu prijaviti za sudjelovanje na Pjesmi Eurovizije uključuje i vaneuropske države poput Izrael, Maroko, Tunis, Alžir, Egipat, Libanon, Libija i Jordan. No, od ovih zemalja do sada su sudjelovali jedino Izrael (najveći broj godina od 1973) i Maroko (jednom, 1980), dok je Libanon trebalo da nastupi prvi put 2005, ali se povukao (značajno poslije roka) nakon odbijanja da prenosi nastup izraelskog predstavnika.
Ako aktivan član želi sudjelovati, on mora ispuniti uvjete iz pravilnika natjecanja, koji se sačinjava za svaku godinu; trenutno (2008), ovo uključuje da je emiter morao prenositi u svojoj zemlji prošlogodišnje izdanje Pjesme Eurovizije, i platiti EUR naknadu za učešće do zadatog roka.
Izbor pjesama predstavnica
Svaka zemlja šalje po jednu pjesmu koja će je predstavljati date godine; jedini izuzetak bilo je prvo izdanje, 1956. godine, kada su svaku zemlju predstavljale po dvije pjesme. Pravila Pjesme Eurovizije nalažu da pjesma sudionica ne može biti pjesma komercijalno izdavana ili javno izvođena prije određenog datuma u odnosu na datu godinu, čime se osigurava da se na festivalu pojave nove pjesme, ne postojeće uspješne pjesme koje je publika slušala već nekoliko godina. Pjesme ne smiju biti ni obrade niti koristiti motive drugih pjesama.
Pobjednici
- ↑ Puni rezultati natjecanja nikada nisu objavljeni; poznat je samo pobjednik. No poslije se uspjelo doznati da je navodno 2. bila Njemačka (zato je i održano u Njemačkoj sljedeće godine), a 3. Belgija.
- ↑ Četiri su zemlje imaje jednak broj bodova 1969. i tako zauzele prvo mjesto. Kako nije bilo pravila u slučaju izjednačenog broja bodova, sve su 4 zemlje proglašene pobjednicima.
- ↑ Irska i Francuska su 1990. bili drugoplasirani s jednakim brojem bodova.
- ↑ Švedska je 1991. pobijedila nakon tie-breaka jer je imala jednak broj bodova kao i Francuska.
- ↑ Od 2004., uvedeno je jedno polufinale. Od 2008. bit će ih dva.
- ↑ Od 2008., Eurosong je, zbog velikog broja natjecatelja, uveo dva polufinala.
Povezani članci
Vanjske poveznice
- Službene stranice Pjesme Eurovizije (engl.)
- Pjesma Eurovizije - Povijest (engl.)
- Stranica na kojoj se mogu naručiti glazbeni CD-ovi izvođača koji su dosada nastupali na Pjesmi Eurovizije (engl.)
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pjesma Eurovizije | |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pjesma Eurovizije |
|
|