Statika: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: eu:Estatika
Redak 19: Redak 19:
[[eo:Statiko]]
[[eo:Statiko]]
[[es:Estática (mecánica)]]
[[es:Estática (mecánica)]]
[[eu:Estatika]]
[[fa:استاتیک]]
[[fa:استاتیک]]
[[fi:Statiikka]]
[[fi:Statiikka]]

Inačica od 8. ožujka 2012. u 20:26

Klasična mehanika

drugi Newtonov zakon
povijest klasične mehanike
kronologija klasične mehanike

Statika je dio mehanike koji proučava zakone mirovanja i uvjete ravnoteže.

Postoje tri načina za rješavanje zadataka: grafički, grafo-analitički, i analitički. Najčešće se služimo analitičkim: da bi izračunali sile koje djeluju na mirujuće tijelo, potrebno je napraviti koordinatni sustav, projicirati sve sile na X i Y os, te izračunati moment sile kojom ona djeluje na neku točku (možemo izabrati bilo koju točku). Ukupna sila u x odn. y smjeru mora biti nula, kao i moment oko odabrane točke. Na ovaj način dobijemo sustav od 3 jednadžbe iz kojeg dobijamo nepoznate veličine (tj. nepoznanice - ima ih 3). Ovo vrijedi za tijelo u ravnini. Za tijelo u prostoru dobije se sustav od 6 jednadžbi sa 6 nepoznanica, a to su projekcije rezultante na osi X, Y i Z, te momenti oko osi X, Y i Z, i sve mora biti jednako nuli. Ove jednadžbe još se zovu analitički uvjeti ravnoteže.

Grafički se zadaci rješavaju crtanjem sila kao vektora, tj. usmjerenih dužina u određenom mjerilu. Da bi tijelo bilo u ravnoteži, sustav sila koje djeluju na tijelo mora istovremeno dati zatvoreni poligon sila i verižni poligon. To su grafički uvjeti ravnoteže.