Julije Bajamonti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 11. ožujka 2012. u 18:32

Julije Bajamonti (tal. Giulio Bajamonti) (Split, 4. kolovoza 1744. - Split, 12. prosinca 1800.), hrvatski liječnik, književnik, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist.

Životopis

Obitelj i obrazovanje

Julije Bajamonti rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine.^[1] Studirao je medicinu u Padovi, a po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu. Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovođa u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu.^[2] Bio je prijatelj Ruđera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku.

Intelektualni rad

Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja (volterijanac), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi, bio izložen kritikama šireg građanstva Splita.^[3] Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću.^[4] Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije.

Nacionalni identitet

U vrijeme pada Mletačke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske države, a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra. Andrijom Dorotićem, najznačajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik, narodne običaje i predaju.

Zanimljivosti

Julije Bajamonti je bio Fortisov prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika Dalmacije.^[5]

Djela

Povijesni zapisi grada Splita (objavljeni 1975.)
Bajamonti, Giulio. 1786. Storia della peste que regnò in Dalmazia negli anni 1783-1784. Vincenzio Formaleoni. Venezia. Pristupljeno 11. ožujka 2012.
O moralu
O čovjeku
O gradskoj gluposti
O nacionalnom ponosu
Se al medico disconvenga la poesia e la musica, in: Nuovo giornale enciclopedico d’Italia (Venezia: Luglio, 1796.), 93-120 (hrvatski prijevod Liječnik i glazba, u: Julije Bajamonti, Zapisi o gradu Splitu (Split, 1975.), 309-321
Muzički rječnik (Ms., ca. 1788)
Bajamonti, Giulio. 1789. Elogio del Padre Ruggiero Giuseppe Boscovich. Ragusa Nepoznati parametar |total_pages= zanemaren (pomoć)

Skladbe

Passio nella domenica delle Palme za četveroglasni zbor i gudački orkestar (1768. Split)
La traslazione di San Doimo, Componimento drammatico ossia oratorio (Bajamonti) za sopran, zbor i orkestar (1770. Split)
Passio del Venerdi Santo a četveroglasni zbor i gudački orkestar (1782. Split)
Requiem per le solenni essequie decretate dal Senato di Ragusa a suffragio dell’anima dell’imortale ab. Boschovich (1787. Dubrovnik)
54 moteta, među kojima Coelo tonante za bariton in gudački kvartetr
17 misa: 4 za dva glasa (G, G, B, c), 11 za tri glasa (3 G, 2 F, 2 B, Es, a, c), 2 za četiri glasa (A, B)
8 Tantum ergo
2 Stabat Mater
3 Te Deum
Magnificat
simfonija u C duru za 2 violine, violu, fagot, 2 oboe i 2 roga
allegro za flautu solo
sonata u C Duru za orgulje (1776.)
sonata u F Duru za orgulje
sonata u B Duru za orgulje
5 gudačkih kvarteta
Salve Regina, za sopran solo, dvije violine, violoncello i basso continuo.

Bilješke

↑ Kečkemet, D., AnteBajamonti i Split, str. 31.
↑ Opća enciklopedija, sv. I.
↑ Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.
↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.
↑ Fortis, A, Put po Dalmaciji, str. 173.

Literatura

Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji, Split, 2004. ISBN 953-214-123-5
Kečkemet, Duško, Ante Bajamonti i Split, Split, 2007. ISBN 978-953-7088-44-6
Kečkemet, Duško, Prošlost Splita, Split, 2002. ISBN 953-214-006-9
Opća enciklopedija, sv. I., Zagreb, 1977.
Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II., Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-00-7

[1] Kečkemet, D., AnteBajamonti i Split, str. 31.

[2] Opća enciklopedija, sv. I.

[3] Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.

[4] Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.

[5] Fortis, A, Put po Dalmaciji, str. 173.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Redak 38: / Redak 38: @@
 *''Se al medico disconvenga la poesia e la musica'', in: Nuovo giornale enciclopedico d’Italia (Venezia: Luglio, 1796.), 93-120 (hrvatski prijevod ''Liječnik i glazba'', u: Julije Bajamonti, ''Zapisi o gradu Splitu'' (Split, 1975.), 309-321
 *Muzički rječnik (Ms., ca. 1788)
+* {{cite book
+|first1 = Giulio
+|last1 = Bajamonti
+|title = Elogio del Padre Ruggiero Giuseppe Boscovich
+|publisher =
+|location = Ragusa
+|date = 1789
+|total_pages = 40
+}}
 == Skladbe ==