Vojni ordinarijat u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Miv2 (razgovor | doprinosi)
57 edits
Redak 35: Redak 35:
Vojni ordinarij ili vojni biskup u Bosni i Hercegovini je, u skladu s [[kanonsko pravo|kanonskim pravom]], punopravni član [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]] i u svemu je izjednačen dijecezanskomu biskupu.
Vojni ordinarij ili vojni biskup u Bosni i Hercegovini je, u skladu s [[kanonsko pravo|kanonskim pravom]], punopravni član [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]] i u svemu je izjednačen dijecezanskomu biskupu.


== Temeljne isprave ==
== Glavne isprave osnutka ==


Temeljne isprave vezane uz osnutak Vojnoga ordinarijata u Bosni i Hercegovini:
Glavne isprave vezane uz osnutak Vojnoga ordinarijata u Bosni i Hercegovini:


* 1. apostolska uredba ([[latinski jezik|lat.]] Constitutio Apostolica) ''Magni aestimamus'' pape Benedikta XVI., br. protokola Državnoga Tajništva 169.353, od 1. veljače 2011., u ''AAS'' 103 (2011), str. 171-172: [http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/apost_constitutions/documents/hf_ben-xvi_apc_20110201_ordinariatus-militaris_lt.html];
* 1. apostolska uredba ([[latinski jezik|lat.]] Constitutio Apostolica) ''Magni aestimamus'' pape Benedikta XVI., br. protokola Državnoga Tajništva 169.353, od 1. veljače 2011., u ''AAS'' 103 (2011), str. 171-172: [http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/apost_constitutions/documents/hf_ben-xvi_apc_20110201_ordinariatus-militaris_lt.html];


* 2. odredba ([[latinski jezik|lat.]] decretum) ''Cum Apostolicam Sedem'' [[Zbor za biskupe|Zbora za biskupe]], br. protokola 87/2011, od 1. veljače 2011., u ''AAS'' 103 (2011), str. 136 – 137.
* 2. odredba ([[latinski jezik|lat.]] decretum) ''Cum Apostolicam Sedem'' [[Zbor za biskupe|Zbora za biskupe]], br. protokola 87/2011, od 1. veljače 2011., u ''AAS'' 103 (2011), str. 136 – 137.


== Temeljni propisi o dušobrižničkoj djelatnost ==

U svojoj dušobrižničkoj djelatnosti Vojni ordinarijat Bosne i Hercegovine ravna se, kao i sve katoličke biskupije diljem svijeta, prema propisima
* 1. kanonskoga prava, poglavito [[''Zakonik kanonskoga prava''|''Zakonika kanonskoga prava'']] <ref> [[''Zakonik kanonskog prava'']] proglašen vlašću [[papa Ivan Pavao II.|pape Ivana Pavla II.]], s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966.; latinski izvornik, s izvorima (''Codex Iuris Canonici'' auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, fontium annotatione auctus), Libreria Editrice Vaticana, 1989. </ref> i [[''Zakonik kanona istočnih Crkava''|''Zakonika kanona istočnih Crkava'']] <ref> [[''Zakonik kanona istočnih Crkava'']] proglašen vlašću [[papa Ivan Pavao II.|pape Ivana Pavla II.]], s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966.; latinski izvornik, s izvorima (''Codex Canonum Ecclesiarum Orientalium'' auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, fontium annotatione auctus), Libreria Editrice Vaticana, 1989.;</ref>

* 2. svojega [[''Statut''|''Statuta'']], i

* 3. odredbama [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]].

''Statut Vojnoga Ordinarijata Bosne i Hercegovine'' odobrio je [[papa]] [[Benedikt XVI.]] dne 27. siječnja 2012., a potvrdio [[Zbor za biskupe]] odlukom br. 620/2011, od 30. siječnja 2012. Sam ''Statut'' ima 26 članaka, razdijeljenih na četiri dijela (''Vojni ordinarijat'', ''Vojni Ordinarij'', ''Prezbiterij Vojnoga ordinarijata'', ''Kurija Vojnoga ordinarijata'') te uvodni dijel i zaključne odredbe. ''Statut'' je stupio na snagu njegovim objavljivanjem u službenomu glasilu [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]].<ref>Usp. ''Katolički tjednik'', 11./33. (2012.), br. 9, 4. ožujka 2012., str. 4.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 20. ožujka 2012. u 16:20

Vojni ordinarijat u Bosni i Hercegovini ustanova Katoličke Crkve, koja je u dogovoru između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine ustrojena za dušobrižništvo vjernika katolika, pripadnika oružanih snaga Bosne i Hercegovine.


Podrijetlo naziva

Naziv potječe od pridjeva vojni (u značenju: ono što pripada vojniku, vojsci) i imenice ordinarijat (od lat. ordinariatus, u crkvenopravnome značenju: služba ordinarija, to jest služba rimskoga prvosvećenika, dijecezanskoga biskupa i drugih koji, pa i privremeno, stoje na čelu neke mjestne Crkve ili zajednice s njom kanonski izjednačene, kao i svih onih koji u njima imaju opću redovitu izvršnu vlast u skladu s kanonskim propisima)[1]

Osnutak

Vojni ordinarijat u Bosni i Hercegovini utemeljio je papa Benedikt XVI. 1. veljače 2011. apostolskom uredbom Magni aestimamus. Osnovan je u skladu s kanonskim propisima te prema čl. 15. Temeljnoga ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine potpisanu u Sarajevu 19. travnja 2006. i Ugovora između BiH i Svete Stolice o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, potpisana 8. travnja 2010. u Sarajevu, a kao nastavak prije postojeće dušobrižničke skrbi za vjernike katolike, pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Ustroj i mjerodavnost

Kanonsko pravo vojni ordinarijat u svemu izjednačuje s biskupijom i često se umjesto naziva vojni ordinarijat rabi naziv vojna biskupija.

Vojni ordinarijat ima ustroj biskupije. Ta je ustroj, međutim, prilagođen potrebama i posebnim prilikama u kojima vojni ordinarijat djeluje u miru i u ratu.

Pod vojni ordinarijat u dušobrižničkome smislu spadaju svi vjernici katolici, pripadnici oružanih snaga i građansko osoblje na služni u oružanim snagama te članovi njihove obitelji (suprug ili supruga i djeca), odnosno oni koji s njima stalno stanuju.

Vojni ordinarij

Prvim vojnim ordinarijem imenovan je 1. veljače 2011. mons. Tomo Vukšić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije.[2] Za biskupa zaređen u Katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 2. travnja 2011.

Sjedište i Biskupska konferencija BiH

Sjedište Vojnoga ordinarijata Bosne i Hercegovine je u Sarajevu. U sastav sjedišta ulazi i stolnica ili katedrala vojnoga ordinarija ili vojnoga biskupa.

Vojni ordinarij ili vojni biskup u Bosni i Hercegovini je, u skladu s kanonskim pravom, punopravni član Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i u svemu je izjednačen dijecezanskomu biskupu.

Glavne isprave osnutka

Glavne isprave vezane uz osnutak Vojnoga ordinarijata u Bosni i Hercegovini:

  • 1. apostolska uredba (lat. Constitutio Apostolica) Magni aestimamus pape Benedikta XVI., br. protokola Državnoga Tajništva 169.353, od 1. veljače 2011., u AAS 103 (2011), str. 171-172: [2];
  • 2. odredba (lat. decretum) Cum Apostolicam Sedem Zbora za biskupe, br. protokola 87/2011, od 1. veljače 2011., u AAS 103 (2011), str. 136 – 137.


Temeljni propisi o dušobrižničkoj djelatnost

U svojoj dušobrižničkoj djelatnosti Vojni ordinarijat Bosne i Hercegovine ravna se, kao i sve katoličke biskupije diljem svijeta, prema propisima

Statut Vojnoga Ordinarijata Bosne i Hercegovine odobrio je papa Benedikt XVI. dne 27. siječnja 2012., a potvrdio Zbor za biskupe odlukom br. 620/2011, od 30. siječnja 2012. Sam Statut ima 26 članaka, razdijeljenih na četiri dijela (Vojni ordinarijat, Vojni Ordinarij, Prezbiterij Vojnoga ordinarijata, Kurija Vojnoga ordinarijata) te uvodni dijel i zaključne odredbe. Statut je stupio na snagu njegovim objavljivanjem u službenomu glasilu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.[5]

Izvori

  1. ↑ Usp. ''Zakonik kanonskog prava'' proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966.; latinski izvornik, s izvorima (Codex Iuris Canonici auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, fontium annotatione auctus), Libreria Editrice Vaticana, 1989., kanon 134.
  2. ↑ Usp.
    • AAS 103 (2011), p. 139;
    • L'Osservatore Romano, quotidiano, 2 febbraio 2011, str. 1 e 8;
    • Bollettino della Sala Stampa della Santa Sede, N. 65/2011, del 1 febbraio 2011. [1]
  3. ↑ ''Zakonik kanonskog prava'' proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966.; latinski izvornik, s izvorima (Codex Iuris Canonici auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, fontium annotatione auctus), Libreria Editrice Vaticana, 1989.
  4. ↑ ''Zakonik kanona istočnih Crkava'' proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, hrvatsko izdanje: Glas koncila, Zagreb 1966.; latinski izvornik, s izvorima (Codex Canonum Ecclesiarum Orientalium auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, fontium annotatione auctus), Libreria Editrice Vaticana, 1989.;
  5. ↑ Usp. Katolički tjednik, 11./33. (2012.), br. 9, 4. ožujka 2012., str. 4.

Vanjske poveznice

  • Podatci na engleskome (s mogućnošću prijevoda na druge jezike, uključujući i hrvatski) o Vojnome ordinarijatu [3] i o vojnome biskupu [4].

Povezani članci

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vojni_ordinarijat_u_Bosni_i_Hercegovini&oldid=3305897"