Anafora: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: af:Anafoor (stylfiguur) |
m r2.7.2) (robot Dodaje: et:Anafoor |
||
Redak 72: | Redak 72: | ||
[[eo:Anaforo (retoriko)]] |
[[eo:Anaforo (retoriko)]] |
||
[[es:Anáfora (retórica)]] |
[[es:Anáfora (retórica)]] |
||
[[et:Anafoor]] |
|||
[[fr:Anaphore (rhétorique)]] |
[[fr:Anaphore (rhétorique)]] |
||
[[gl:Anáfora]] |
[[gl:Anáfora]] |
Inačica od 11. travnja 2012. u 17:03
Anafora (grč. ἀναφορά, anaphora = nositi natrag) glasovna je figura kojom se ponavljaju riječi na početku dvaju ili više stihova.
Primjeri anafore
- Ivo Andrić, „Jadni nemir”
mi zalud zidamo toranj do neba
mi zalud skidamo Boga sa neba
mi zalud silazimo u srce zemlji
mi zalud gazimo crva pod zemljom
- Tin Ujević, „Svakidašnja jadikovka”
I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga
- Dragutin Domjanić, „Bele rože”
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.
- Antun Gustav Matoš, „Samotna ljubav”
- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli
- Antun Gustav Matoš, „Lakrdijaš”
Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.
- Ivan Bunić Vučić, „Ljubav draga mene stavi”
Jedna i druga mene mami,
Jedna i druga meni omili.
Jedna zlatnijem svojijem prami