Inke: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
PhJ (razgovor | doprinosi)
wikilink P'isaq
PhJ (razgovor | doprinosi)
još slike
Redak 1: Redak 1:
{{wp+}}
{{wp+}}
[[Slika:Pisac_Terassen_medium.jpg|thumb|right|[[Terasa|Terase]] pri gradu [[P'isaq]] (Pisac)]]
[[Slika:Pisac_Terassen_medium.jpg|thumb|right|[[Terasa|Terase]] pri gradu Pisac ''([[P'isaq]])'']]
[[Slika:Machu-Picchu.jpg|thumb|right|Stara tvrđava Inka, [[Machu Picchu]]]]
[[Slika:Machu-Picchu.jpg|thumb|right|Stara tvrđava Inka, [[Machu Picchu]] ''(Machu Pikchu)'']]
[[Slika:Quipu.png|thumb|right|[[Khipu]] ''(quipu)'']]
[[Slika:inka_mauern_cuzco.jpg|thumb|Zidovi Inka u gradu [[Cusco]] ''(Qusqu)'', [[Peru]]]]
'''Inka''' ([[Španjolski jezik|špan.]] ''Inca'').- Veliko [[car]]stvo Inka rođeno je u srcu [[Ande|andskih]] Kordiljera. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (''Tawantinsuyu'') 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: [[Chinchaysuyu]], Kuntisuyu (Cuntisuyu ili po reformiranom quechua [[Quntisuyu]]), [[Antisuyu]] i [[Collasuyu]] (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u [[Qullasuyu]]). Samo središte države, Qusqu (danas špan. [[Cusco]]) podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco). Inke nemaju pismo i ne znaju za željezo, ali su zato izvrsni stručnjaci u upravljanju svojim teritorijem i vladanjem nad pobijeđenima. Sredstvo sporazumijevanja bili su konopčići sa čvorovima poznati kao quipu (''khipu'') sa čijim su odgonetavanjem bili osposobljeni jedino [[quipucamayoc]] (''khipukamayuq''). Govorili su [[kečuanski jezik]].
'''Inka''' ([[Španjolski jezik|špan.]] ''Inca'').- Veliko [[car]]stvo Inka rođeno je u srcu [[Ande|andskih]] Kordiljera. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (''Tawantinsuyu'') 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: [[Chinchaysuyu]], Kuntisuyu (Cuntisuyu ili po reformiranom quechua [[Quntisuyu]]), [[Antisuyu]] i [[Collasuyu]] (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u [[Qullasuyu]]). Samo središte države, Qusqu (danas špan. [[Cusco]]) podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco). Inke nemaju pismo i ne znaju za željezo, ali su zato izvrsni stručnjaci u upravljanju svojim teritorijem i vladanjem nad pobijeđenima. Sredstvo sporazumijevanja bili su konopčići sa čvorovima poznati kao quipu (''khipu'') sa čijim su odgonetavanjem bili osposobljeni jedino [[quipucamayoc]] (''khipukamayuq''). Govorili su [[kečuanski jezik]].



Inačica od 31. kolovoza 2006. u 08:42

Terase pri gradu Pisac (P'isaq)
Stara tvrđava Inka, Machu Picchu (Machu Pikchu)
Khipu (quipu)
Zidovi Inka u gradu Cusco (Qusqu), Peru

Inka (špan. Inca).- Veliko carstvo Inka rođeno je u srcu andskih Kordiljera. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (Tawantinsuyu) 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: Chinchaysuyu, Kuntisuyu (Cuntisuyu ili po reformiranom quechua Quntisuyu), Antisuyu i Collasuyu (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u Qullasuyu). Samo središte države, Qusqu (danas špan. Cusco) podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco). Inke nemaju pismo i ne znaju za željezo, ali su zato izvrsni stručnjaci u upravljanju svojim teritorijem i vladanjem nad pobijeđenima. Sredstvo sporazumijevanja bili su konopčići sa čvorovima poznati kao quipu (khipu) sa čijim su odgonetavanjem bili osposobljeni jedino quipucamayoc (khipukamayuq). Govorili su kečuanski jezik.

Pleme Inka

Oko 1200. godine, u dolini Cusco, maleno polunomadsko pleme Quechua nameće svoj zakon susjednim narodima. 200 godina poslije,za vladavine cara Wayna Qhapaq (1423.-1525.), carstvo se prostire na 4,500 km od sjevera do juga. Gotovo 100 plemena podložno je caru (Inki). Dio osvojene zemlje ostaje u vlasništvu seljaka, ali moraju obrađivati i 2. dio zemljišta čiji prinos pripada državi, a i 3. čiji je urod namijenjen bogu sunca imenom Inti. Car je čas pomirljiv,a čas neumoljiv. Događa se da narode koji nisu prijateljski raspoloženi jednostavno protjera tisuće kilometara od njihova kraja. Odsječeni tako od svog rodnog mjesta, prisiljeni su se predati na milost i nemilost Inkama. Car daje izgraditi tisuće kilometara popločenih cesta kako bi njegove odluke doprle do svih predjela carstva. Na njima se smjenjuju brzi glasnici. Na taj način poruka može u 4 dana prijeći 700 kilometara.

Inka car

Na čelu carstva smjenjuje se 13 careva koji nosae titulu 'Inka', po kojima se stoga vrlo često cijeli narod naziva Inkama, a carstvo prelazi s oca na sina. Prema legendi dinastiju je u 13.stoljeću osnovao Manqu Qhapaq. Car, zvan Inka za svoj je narod polubog. Njegov je otac Inti, bog sunca.

Vjerovanja

U širokom prostranstvu Anda inkaški narod vjeruje u božanske moći prirodnih sila poput sunca, planina,rijeka. Kao nagradu za svoje molitve i darove, očekuju od njih zemaljska dobra. Vjeruju i u besmrtnost duša.

Inkaški seljaci u Andama

Život u Andama nije lak, ali seljaci-koji smatraju da svi potječu od istoga pretrka-svakodnevno si međusobno pomažu, posebno pri obradi zemlje. Seljaci sade i obavljaju poljodjelske poslove, dok žene kraj ognjišta pripremaju ručak.


Inkaška djeca

Inke svoju djecu dosta grubo odgajaju, bojeći se da ne budu spremni za naporan i težak seljački andski rad. hr:Inke