Sojuz

Ovo je glavno značenje pojma Sojuz. Za letjelicu s ljudskom posadom pogledajte Sojuz (letjelica).

Raketa Sojuz na lansirnoj platformi.

Raketa Sojuz (ruski: Союз) je potrošno lansirno vozilo korišteno nekada u SSSR i danas u Rusiji.

Dizajner i proizvođač rakete je Raketna Korporacija Korolev smještena u današnjoj Rusiji, u gradu Samari.

Izvedenice ove rakete danas se koristi za lansiranje letjelica s ljudskom posadom tipa Sojuz, teretnih letjelica za svemirske postaje tipa Progress i komercijalnih satelita.

Povijest

Raketa Sojuz je prvi put predstavljena 1966. kao evolucija rakete Vostok, bazirane na R-7 interkontinetalnom balastičkom projektilu. U početku je imala tri stupnja, a kasnijem razvojem nastala je i verzija Molniya s četiri stupnja. Zbog pouzdanosti i ekonomičnosti postala je osnova raketa iz obitelji Sojuz, danas najkorištenijih raketa nosača s više od 1700 lansiranja, što nadmašuje sve današnje i povijesne rakete nosače.

Raketa je lansirana 30 puta, od toga 28 puta uspješno u razdoblju od 1966. do 1975. Korištena je i za lansiranje 19 letjelica Sojuz s kozmonautima u orbitu. U nisku orbitu je mogla ponesti 6.450 kg

Izvedenice

Sojuz-L: Verzija rakete korištena za lansiranje i testiranje Lunij Korablj mjesečevog landera u sklopu Sovjetskog programa za let na Mjesec. Od originalne rakete Sojuz se razlikovala po tome što je imala samo dva stupnja i veći prostor za teret. Raketa je lansirana 3 puta između 1970. i 1971. i sva tri puta su bila uspješna.

Sojuz-M: Raketa je korištena za lansiranje vojnih izviđačkih satelita Zenit. Sama raketa je konstrukcijom bila prijelazni dizajn između Sojuza-L i buduće verzije rakete Sojuz-U. U upotrebi je bila u periodu od 1971. do 1976. kada je obavila 8 uspješnih lansiranja.

Sojuz-U: Najkorištenija verzija rakete, lansirana 745 puta (724 uspješna) u periodu od 1973. do danas, noseći razne terete, od kozmonauta u Sojuzu i opskrbnih brodova Progress do raznih komercijalnih satelita. Raketa koristi unaprijeđene motore u odnosu na originalnu verziju rakete te je u stanju lansirati 6.900 kg u nisku orbitu.

Dijelovi rakete

Na fotografiji je vidljivo spajanje dijelova rakete Sojuz. Prvi i drugi stupanj su već spojeni, a treći stupanj se može vidjeti kao bijeli objekt desno od tijela rakete..

Prvi stupanj

Prvi stupanj sastoji se od četiri jednaka potisnika na tekuće gorivo, omotanih oko jezgre rakete.

Specifikacije jednog od četiri potisnika

• Ukupna masa: 44.5 t.
• Gorivo: 39.2 t
• Masa bez goriva: 3,784 kg
• Promjer: 2.68 m
• Dužina: 19.6 m
• Dužina rada: 118 s
• Motori:
  • Sojuz and Sojuz-U modeli
    • RD-107
      • Potisak: 813 kN
      • Potisak u vakumu: 991 kN
  • Sojuz-ST modeli
    • RD-117 (11D511)
      • Potisak: 838 kN
      • Potisak u vakumu: 1021 kN
  • Sojuz-FG
    • RD-117A (14D22)
      • Potisak: 775 kN

Drugi stupanj

Drugi stupanje je cilindričnog oblika s jednim motorom.

• Ukupna masa: 105.4 t.
• Gorivo: 95.4 t
• Masa bez goriva: 6,875 kg
• Promjer: 2.95 m
• Dužina: 28.0 m
• Dužina rada: 290 s
• Motori:

Specifikacije drugog stupnja

• • Sojuz and Sojuz-U modeli
    • • Potisak: 779 kN
      • Potisak u vakumu: 997 kN
  • Sojuz-ST modeli
    • • Potisak: 811 kN
      • Potisak u vakumu: 1009 kN
  • Sojuz-FG
    • • Potisak: 792 kN
      • Potisak u vakumu: 990 kN

Treći stupanj

Treći stupanj dolazi u dvije verzije, Blok I i Poboljšan Blok I.

• Ukupna masa: 25.2 t.
• Gorivo: 21.4-22.9 t
• Masa bez goriva: 2,355 kg
• Promjer: 2.66 m
• Dužina: 6.7 m
• Dužina rada: 240 s
• Motori:
  • Blok I
    • • RD-0110
      • Potisak: 298 kN
  • Poboljšani Blok I
    • • RD-0124
      • Potisak: 294 kN