Kaloča: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: ko:컬로처
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: zh:考洛喬
Redak 99: Redak 99:
[[sr:Калоча]]
[[sr:Калоча]]
[[sv:Kalocsa]]
[[sv:Kalocsa]]
[[zh:考洛喬]]

Inačica od 12. svibnja 2012. u 17:12

Nadbiskupska palača u Kalači

Kaloča ili Kalača (mađ. Kalocsa, nje. Kollotschau, srp. Kalača, slovački: Koloca) je grad u Mađarskoj.

Zemljopisne osobine

Površine je 53,18 km četvornih. Nalazi se na 46°32' sjeverne zemljopisne širine i 18°59'8" istočne zemljopisne dužine, nekoliko kilometara istočno od Dunava, u regiji Južni Alföld.

Nekoliko kilometara zapadno od Kaloče nalazi se Voktov, prema istoku je Negyvenszállás, 10 km prema sjeveroistoku je Kmara, a 10 km prema sjeverozapadu je Vusad. Pet kilometara južno je Baćino.


Upravna organizacija

Nalazi se u Bačko-kiškunskoj županiji. Upravno je sjedište Kalačkog kotara. Poštanski broj je 6300.

U Kaloči se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj koju su Hrvati utemeljili nakon inicijative 2006. godine.

Povijest

Grad je poznat kao sjedište Kaločko-bačke biskupije koja je u međuvremenu podignuta na razinu nadbiskupije, a nosi ime Kaločko-kečkemetska nadbiskupija. Rečenu biskupiju je osnovao sveti Stjepan.

Ovaj barokni provincijski gradić u Panonskoj nizini star je koliko je stara i sama država Mađarska. Ugarski kralj Arpad se nakon svojih osvajačkih pohoda skrasio ovdje.

Uskoro je ugarski kralj Stjepan I. uspostavio ostrogonsku i kalačku nadbiskupiju.

Prvi nadbiskup u Kaloči je bio sveti Astrik, koji je donio kralju Stjepanu krunu od Pape. U prvom desetljeću 11. stoljeća izgrađena je prva crkva.

U srednjovjekovnoj Ugarskoj nalazimo generale među nadbiskupima. Tako je, primjerice, nadbiskup Ugrin Csák (nadbiskup od 1219. do 1241.) bio vođom vojske u bitci kod Mohija protiv Tatara 11. travnja 1241..

Drugi poznati general bio je Pál Tomori (nadbiskup od 1523.-1526.) koji je vodio ugarsku vojsku protiv Turaka. Poginuo je u mohačkoj bitci.

Turci su zauzeli Kaloču 15. kolovoza 1529.. Stanovništvo se razbježalo i nitko nije obrađivao zemlju i nadbiskupijski status je izgubio svoj značaj.

Godine 1602. kalvinistički hajduci spalili su Kaloču.

Nakon 148 godina vladanja Kaločom, Turci su 13. listopada 1686. spalili kaločki dvorac i povukli svoju posadu iz njega. Unatoč turskom povlačenju, mir nije došao u ovaj kraj zbog ustanka protiv Habsburga kojeg je predvodio sedmogradski vladar Franjo Rakoci II..

Kaločki su nadbiskupi svim silama nastojali povećati brojku stanovnika na području svoje nadležnosti i u svojim su nastojanjima imali zapažen uspjeh. Kardinal Imre Csáki (1710.-1732.) je vratio Kaloču i susjedne krajeve površine 23 tisuće hektara, mahom močvare, vrtove, vinograde.


Stanovništvo

U Kaloči živi 18.297 stanovnika (2001.). Pored nacionalne zajednice Mađara, u Kaloči žive i Slovaci, Nijemci, Rumunji, Hrvati i Srbi. Hrvatska zajednica je nekad bila brojnija u ovom gradu, ali je asimilatorska politika vlasti pridonijela znatnom smanjenju njihovog broja [1]. Štoviše, u razdoblju od 16. do 18. stoljeća je bila hrvatskim naseljem. Današnji Hrvati su uglavnom doseljenici iz obližnjih sela Dušnoka i Baćina te još nekih sela iz Bačke [2]. Postoje utemeljene pretpostavke da su se sačuvali izvorni kaločki Hrvati, sudeći prema dijelu mjesnih Mađara kod kojih se može razaznati hrvatsko prezime. Prema povijesnim dokumentima, za vrijeme i nakon oslobođenja od turske vlasti Hrvati su se u ove krajeve prvo naselili u Kaloču, a potom u Dušnok i Baćin [2].

Kultura

U Kaloči se mjesni Hrvati redovito okupljaju kako bi proslavili Hrvatski dan i spomen-dan Ivana Antunovića, a manifestacija na hrvatskom jeziku je i Dan paprike. Dan paprike i Hrvatski dan se održavaju u organizaciji hrvatske državne samouprave [3].

Poznate osobe

Srednje škole i studije u Kaloči su pohađali hrvatski književnici, kulturni i politički radnici Miroljub Ante Evetović, Ivan Petreš Čudomil, Pajo Kujundžić, Grgur Cserháti, Ivan Palić, Franjo Pijuković, Blaško Rajić, Lajčo Budanović te slikar Marko Horvacki.

Ivan Antunović, biskup i preporoditelj podunavskih Hrvata, živio je i službovao u Kaloči sve do smrti, a drugi preporoditelj Hrvata u Podunavlju, fra Fabijan Peštalić, boravio je u ovom gradu kad je polagao za učitelja.

U Kaloči se 1636. rodio crkveni i kulturni djelatnik, hrvatski književnik odnosno prvi pisac Hrvata u Bačkoj, fra Mihovil Radnić.

U Kaloči je kao nadbiskup stolovao Adam Patačić, autor rječnika Dictionarium latino−illyricum et germanicum.

Pavao Sučić (1767.-1834.) je bio župnikom u Kaloči prije nego je postao stolnogradskim biskupom.

Izvori

  1. Hrvatski glasnik br. 28/2008. Pečuško predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca
  2. a b Hrvatski glasnik br.16/2006. Intervju: Kaločki Hrvati pripremaju se za izbore
  3. Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku

Vanjske poveznice