Ivan Belostenec: razlika između inačica

Pomoć

Izvor: Wikipedija

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 15. svibnja 2012. u 16:12

Ivan Belostenec (Joannis Bellosztenecz; Varaždin, 1593. ili 1594. - Lepoglava, 10. veljače 1675.) hrvatski je jezikoslovac i leksikograf.

Godine 1616. stupio je u Pavlinski red. Filozofiju studirao u Beču, bogoslovlje u Rimu. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca, vizitator u Istri, provincijal pavlinske provincije.

Pisao je pjesme i propovijedi (Deset propovijedi o euharistiji, 1672). Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani rječnik Gazophylacium, seu latino-illyiricorum (latinsko-hrvatski) onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov Gazophylacium illyrico-latinum). Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat (ě - e sa kvačicom ili takozvano rogato e). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike ozaljskoga književno-jezičnoga kruga. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740.).

Vanjska poveznica

Ivan Belostenec

v • u Barokni književnici: 16., 17. i 18. stoljeće

Hrvatski barokni književnici	Ivan Gundulić - Ivan Bunić Vučić - Ignjat Đurđević - Stijepan Đurđević - Junije Palmotić - Fran Krsto Frankopan - Petar Zrinski - Katarina Zrinski - Ivan Belostenec - Pavao Ritter Vitezović - Juraj Habdelić - Matija Divković - Bartol Kašić - Petar Kanavelić

Ostali barokni književnici	Luis de Góngora y Argote - Giambattista Marino - Pedro Calderón de la Barca - Torquato Tasso - Lope de Vega

<< Renesansa Prosvjetiteljstvo, Klasicizam >>

v • r • u Hrvatska književnost

Renesansa	Džore Držić – Šiško Menčetić – Dominko Zlatarić – Hanibal Lucić – Dinko Ranjina – Mikša Pelegrinović – Mavro Vetranović – Nikola Nalješković – Marko Marulić – Juraj Šižgorić – Petar Hektorović – Marin Držić – Brne Karnarutić – Petar Zoranić – Jerolim Vidulić – Marin Kaboga – Nikola Dimitrović

Barok	Ivan Gundulić – Ivan Bunić Vučić – Ignjat Đurđević – Stijepan Đurđević – Junije Palmotić – Fran Krsto Frankopan – Petar Zrinski – Katarina Zrinski – Ivan Belostenec – Pavao Ritter Vitezović – Juraj Habdelić – Matija Divković – Bartol Kašić – Petar Kanavelić – Antun Kanižlić – Katarina Patačić

Prosvjetiteljstvo	Matija Antun Reljković – Andrija Kačić Miošić – Filip Grabovac – Matija Petar Katančić – Tituš Brezovački – Vlaho Stulli

Romantizam	Dimitrija Demeter – Ljudevit Gaj – Ivan Mažuranić – Matija Mažuranić – Petar Preradović – Pavao Štoos – Stanko Vraz

Realizam	August Šenoa – Eugen Kumičić – Ante Kovačić – Ksaver Šandor Gjalski – Vjenceslav Novak – Josip Kozarac – Silvije Strahimir Kranjčević – Musa Ćazim Ćatić

Modernizam i postmodernizam	Ivo Vojnović – Antun Gustav Matoš – Vladimir Vidrić – Dragutin Domjanić – Milan Begović – Vladimir Nazor – Janko Polić Kamov – Fran Galović – Vladimir Čerina – Tin Ujević – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivan Goran Kovačić – Marija Jurić Zagorka – Sida Košutić – Ivo Andrić – Vladan Desnica – Dragutin Tadijanović – Mak Dizdar – Ranko Marinković – Tomislav Ladan – Ivan Aralica – Miro Gavran

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_Belostenec&oldid=3378744"

Kategorije:

@@ Redak 4: / Redak 4: @@
 '''Ivan Belostenec''' (Joannis Bellosztenecz; [[Varaždin]], [[1593]]. ili [[1594]]. - [[Lepoglava]], [[10. veljače]] [[1675]].) hrvatski je jezikoslovac i leksikograf.
-Godine [[1616]]. stupio je u [[pavlini|Pavlinski red]]. [[Filozofija|Filozofiju]] studirao u [[Beč]]u, bogoslovlje u [[Rim]]u. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod [[Čakovec|Čakovca]], vizitator u [[Istra|Istri]], provincijal pavlinske provincije.
+Godine [[1616]]. stupio je u [[pavlini|Pavlinski red]]. [[Filozofija|Filozofiju]] studirao u [[Beč]]u, bogoslovlje u [[Rim]]u. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i [[Pavlinski samostan Sveta Jelena|Svetoj Jeleni]] kod [[Čakovec|Čakovca]], vizitator u [[Istra|Istri]], provincijal pavlinske provincije.
 Pisao je pjesme i propovijedi (''Deset propovijedi o euharistiji'', [[1672]]). Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani rječnik ''Gazophylacium, seu latino-illyiricorum (latinsko-hrvatski) onomatum aerarium'' (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov ''Gazophylacium illyrico-latinum''). Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat ('''ě''' - '''e''' sa kvačicom ili takozvano rogato '''e'''). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj ([[kajkavsko]]-[[čakavsko]]-[[štokavsko]]j) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike [[ozaljski književno-jezični krug|ozaljskoga]] književno-jezičnoga kruga. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini [[Jerolim Orlović]] i [[Andrija Mužar]] (objavljen je u [[Zagreb]]u [[1740.]]).