Srbija

Srbija

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden sa srpskog jezika. (Rasprava) Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Ovo je glavno značenje pojma Srbija. Za druga značenja pogledajte Srbija (razdvojba).

Republika Srbija Република Србија
Grb Zastava Grb
Himna Bože pravde
Položaj Srbije
Glavni grad	Beograd
Službeni jezik	srpski 1)
Državni vrh
- Predsjednik	Slavica Đukić-Dejanović (v.d.) Tomislav Nikolić (izabran)
- Predsjednik Vlade	Mirko Cvetković
Neovisnost	13. srpnja 1878., od 1918. dio višenacionalnih država do 5. lipnja 2006.
Površina	115 . po veličini
- ukupno	77.474 km2
- % vode	0,25 %
Stanovništvo	93. . po veličini
- ukupno (2005.)	7,498.001
- gustoća	106.34/km2
BDP (PKM)	procjena 2008.
- ukupno	81,09 milijardi $ (72.)
- po stanovniku	10,910 $ (75.)
Valuta	srpski dinar (100 para)
Pozivni broj	+381
Vremenska zona	UTC +1 UTC +2 ljeti
Internetski nastavak	.rs 2)
1) Prema Ustavu Srbije od 30. rujna 2006. službeni su srpski jezik i ćirilično pismo, dok su u autonomnoj pokrajini Vojvodini službeni i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i zapadnorusinski jezik; 2) .rs je službeno prihvaćen i dodjeljen Srbiji, a u upotrebi je od ožujka 2008.

Srbija (službeni naziv: Republika Srbija) kontinentalna je država na Balkanu. Površinom spada među zemlje srednje veličine. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu s Makedonijom i Republikom Kosovo. Glavni grad je Beograd.

Sadašnje granice Srbije su uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata stvaranjem Jugoslavije. Republika Srbija je nastala kao samostalna država 2006. nakon što su građani Crne Gore na referendumu odlučili napustiti državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost, što je priznalo 85 zemalja članica OUN, čemu se službeni Beograd protivi.

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Srbije

Zemljovid Srbije

Srbiju čine tri velike geografski cjeline: Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje.

Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).

Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine.

Područja viša od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i grupa viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu.

70% površine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu (Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u dužini od 2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori 203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.

Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši od njih je Midžor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m. Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume. Srbija je bogata i vodama.

Rijeke

Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijela metohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km² (ukupna površina jezera je 253 km ²).

Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.

Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini).

Nacionalni parkovi

Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Srbije

Ime	Proglašen za NP	Površina u ha	Fotografija
Nacionalni park Đerdap	1974.	93.968
Nacionalni park Kopaonik	1981.	11.810
Nacionalni park Tara	1981.	22.000
Nacionalni park Fruška gora	1960.	25.393

• Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici s Rumunjskom. Ukupna površina nacionalnog parka je 63,608 ha, a cijele zaštićene zone 93,968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe Dunav.
• Kopaonik - nalazi se u središnjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglašen je 1981. godine. Obuhvaća površinu od 11,810 ha, a po broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih središta bioraznolikosti endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na Kopaoniku se nalazi najrasprostranjenija šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije.
• Tara - zauzima površinu od 22,000 ha, a nalazi ze na području općina Užice i Bajina Bašta.
• Fruška Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglašena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim tokovima. Pašnjaci i plodno zemljište, te nasadi vinove loze ukrašavaju padine Fruške Gore.

Vegetacija

Zrenjanin

Cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-geografskoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 27% šumskih površina.

Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:

• Nizinski pojas (područje aluvijalne ravni Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.

• Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.

• Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.

• Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niske klekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.

• Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.

Tlo

Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.

Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).

Na pomoravskom području prevladava aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.

Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.

Najznačajnije planine

• Tara
• Kopaonik
• Zlatibor
• Zlatar
• Fruška gora

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Srbije

Srbija ima prema zadnjem popisu iz 2002. godine 7 498 001 stanovnika i spada u srednje naseljena europske države s prosječnom gustoćom naseljenosti od 111 st/km². U glavnom gradu živi 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). Vojvodina i Planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. Kosmet ima više od 200 st/km^{2, a osim južnog Pomoravlja, ostale subregije imaju manje od 50 st/km2.}

Ukoliko se izuzme razdoblje Drugog svjetskog rata, broj stanovnika Srbije se od početka 20. stoljeća stalno povećavao, najviše na Kosovu i Metohiji. Gotovo čitava Središnja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme bilježi pad broja stanovništva, kao i Banat i središnji dijelovi Bačke. Stanovništvo većih urbanih područja više se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.

Poslije drugog svjetskog rata stanovništvo Srbije u cjelini stari. U zadnja dva desetljeća u Središnjoj Srbiji i Vojvodini smanjuje se broj radno sposobnog stanovništva. U razdoblju od 1961. do 2002. udio mladog stanovništva (0-19 godina) smanjio se s 35% na 22% dok se udio starog stanovništva popeo s 11% na 24%.

Većinsko dvotrećinsko stanovništvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine.

2002. godine izvršen je popis stanovništva na teritoriju Srbije. Utvrđeno je da je bilo 7,498,001 žitelja.

Etnička struktura

Srbija (bez Kosova) 2002.
Srbi			82.86%
Mađari			3.91%
Bošnjaci			1.82%
Romi			1.44%
Jugoslaveni			1.08%
Hrvati			0.94%
Ostali			9.79%

	Ukupno		Uža Srbija		Vojvodina
	Broj	%	Broj	%	Broj	%
UKUPNO	7.498.001	100	5.466.009	100	2.031.992	100
Srbi	6.212.838	82.86	4.891.031	89.48	1.321.807	65.05
Crnogorci	69.049	0.92	33.536	0.61	35.513	1.75
Jugoslaveni	80.721	1.08	30.840	0.56	49.881	2.45
Albanci	61.647	0.82	59.952	1.1	1.695	0.08
Bošnjaci	136.087	1.82	135.670	2.48	417	0.02
Bugari	20.497	0.27	18.839	0.34	1.658	0.08
Bunjevci	20.012	0.27	246	0	19.766	0.97
Nijemci	3.901	0.05	747	0.01	3.154	0.16
Goranci	4.581	0.06	3.975	0.07	606	0.03
Hrvati	70.602	0.94	14.056	0.26	56.546	2.78
Makedonci	25.847	0.35	14.062	0.26	11.785	0.58
Muslimani	19.503	0.26	15.869	0.29	3.634	0.18
Romi	108.193	1.44	79.136	1.45	29.057	1.43
Rumunji	34.576	0.46	4.157	0.08	30.419	1.5
Rusi	2.588	0.03	1.648	0.03	940	0.05
Rusini	15.905	0.21	279	0.01	15.626	0.77
Slovaci	59.021	0.79	2.384	0.04	56.637	2.79
Slovenci	5104	0.07	3.099	0.06	2.005	0.1
Česi	2.211	0.03	563	0.01	1.648	0.08
Ukrajinci	5.354	0.07	719	0.01	4.635	0.23
Mađari	293.299	3.91	3.092	0.06	290.207	14.28
Vlasi	40.054	0.53	39.953	0.73	101	0
Ostali	11.711	0.16	6.400	0.12	5.311	0.26
Neizjašnjeni	107.732	1.44	52.716	0.97	55.016	2.71
Nepoznato	75.483	1.01	51.709	0.95	23.774	1.17

Demografska povijest

• 1991. 9.778.991 st. (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi)
• 1981. 9.313.676 st. (Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi)
• 1971. 8.446.591 st. (Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 %)
• 1961. 7.642.227 st. (Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi)
• 1953. 6.979.154 st. (Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 %)
• 1948. 6.527.966 st. (Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi)

Gospodarstvo

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Srbije

Od Drugog svjetskog rata Srbija se od izrazito agrarne zemlje transformirala u industrijsku zemlju u kojoj su poljoprivreda i rudarstvo zadržali značajnu ulogu. Za vrijeme SFRJ Srbija je bila srednje razvijena zemlja, na razini jugoslovenskog prosjeka, ali s velikim regionalnim razlikama. Tako je najrazvijeniji bio grad Beograd, a najnerazvijeniji Kosmet i općine uz Kosmet i granicu s Crnom Gorom. Srpska ekonomija dodatno je oslabila poslije raspada SFRJ, a dodatno je uništena NATO-vim bombardiranjem 1999. godine.

100 srpskih dinara

Srbijansko gospodarstvo bilo je u kolapsu početkom 1990-ih zbog uvedenih sankcija od strane Vijeća sigurnosti UN-a 1992. radi agresije na Hrvatsku i BiH. Veći dio sankcija je ukinut 1996., 2000., 2001. i 2005. kada je u potpunosti normalizirana trgovina sa SAD-om.

Poljoprivreda čini 16,6% nacionalnog BDP-a, industrija 25,5% i uslužne djelatnosti 57,9%. Ukupni BDP-PPP za 2008. je bio oko 79,662 milijarde dolara. Dok je BDP-PPP za 2008. po stanovniku iznosio oko 10,792 dolara. Najveći ratarski kraj je Vojvodina. Uzgaja se pšenica, kukuruz, suncokret i soja, te u manjoj mjeri povrtne kulture. Šumadija je poznata po voćarstvu; Vršac, obronci Fruške gore i Župa po vinogradima. Stočarstvo je razvijeno u Raškoj i u istočnoj Srbiji. Metohija je plodna žitnica. Kosovo je najveće nalazište lignita u Europi. Homoljske planine su nalazište bakra. Sjeverni dio Banata je bogat naftom i zemnim plinom.

Srbija raspolaže sa oko 2.961.000 radno sposobnog stanovništva. Ima stopu nezaposlenosti od 14% (Kosovo i Metohija oko 50%). U poljoprivredi radi oko 30%, industriji 46% i uslužnim djelatnostima 24%. Stopa inflacije je preko 6,5%.

Glavni uvozni partneri Srbije su zemlje Europske unije (Njemačka, Austrija, Italija), SAD, Narodna Republika Kina. Srbija najviše izvozi svoje proizvode u zemlje bivšeg SSSR-a, Republiku Srpsku (BiH) i Makedoniju. Deficit od uvoza je oko 6 milijadi dolara (2005.)

Promet

Cestovni prijevoz najdominantni je oblik putničkog prijevoza. Danas na njega otpada 70% putničkih kilometara. Poslije Drugog svjetskog rata u Srbiji je bilo svega nekoliko stotina kilometara suvremenih cesta, a danas ih ima 30000 km, od čega je 20% magistralnih puteva. Izgrađeni su ili modernizirani mnogi međugradski i međumjesni putevi. Glavni cestovni pravac je paneuropski koridor X koji ide usporedno sa željezničkom magistralom Horgoš-Subotica-Novi Sad-Beograd-Niš, gdje se račva u dva kraka, jedan prema Sofiji, a drugi prema Skopju.

Zračni promet se počeo razvijati između dva svjetska rata. Prva jugoslavenska zračna linija uspostavljena je između Beograda i Zagreba 1928. godine. Značajniju dinamiku ovaj je oblik prometa doživio šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. 1962. izgrađena je beogradska zračna luga «Surčin» (danas Zračna luka Nikola Tesla)., a kasnije i luke u Prištini i Nišu. Udio zračnog prometa vremenom se povećava, ali jedino beogradska zračna luka ima veći značaj s preko 1,5 milijun putnika godišnje.

Do sredine 1960-ih, željeznički promet imao je vodeću ulogu u putničkom prijevozu, a danas je po važnosti iza cestovnog i zračnog prometa. No unatoč tome, željeznice i danas drže primat u prijevozu robe. Danas Srbija ima 4110 km željezničkih pruga. Pruge su počele s izgradnjom sredinom 19. stoljeća, no budući da se današnji teritorij Srbije tada nalazio u tri države, izgradnja željeznica do Prvog svjetskog rata bila je neusklađena i različita u tehničkom pogledu. Prva pruga izgrađena je u Vojvodini 1856. godine i to za rudarske potrebe, a prva za javni promet 1857. i bila je dio pravca Budimpešta-Temišvar-Oršava. Do 1914. godine u cijeloj Srbiji bilo je 1714 km željezničkih pruga, a između dva rata je izgrađeno još više od 1000 km. Nakon Drugog svjetskog rata velika je pažnja posvećena modernizaciji željeznice.

Gotovo sav riječni promet Srbije odvija se na području Vojvodine. Od 1982 km plovnih puteva, na rijeke otpada 1043 km (od toga na Dunav 588 km, Savu 206 km i Tisu 168 km). Od kanala najveći značaj ima sustav Dunav-Tisa-Dunav.

Jezik

Službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Usporedno s ćirilicom koristi se i latinica, iako ona Ustavom Srbije nije određena kao službeno pismo. U Vojvodini su uz srpski službeni jezici i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski.

Vjera

Srbija (bez Kosova) 2002.
Pravoslavci			84.1%
Katolici			6.24%
Muslimani			4.82%
Protestanti			1.44%

Najveći broj stanovništva Srbije je pravoslavne vjere. Slijede muslimani, rimokatolici i protestanti.

Ustav i zakoni Srbije dozvoljavaju slobodu vjere. Vlada na svim razinama nastoji zaštiti ovo pravo u cjelini. Srbija nema državnu religiju, pa se ni vjerski blagdani ne slave kao državni praznici. No, građanima je dozvoljeno da za svoje velike vjerske praznike uzmu slobodan dan.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Srbije

Do 15. stoljeća

U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu, te u 9. primili kršćanstvo. Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom 750.-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. 1085.-1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.

1168. godine na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država obuhvaćala je područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.

Godine 1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stefan, postaje despot. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.

Pod Osmanskim carstvom

Karađorđe Petrović

Srbija je pala pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i nasilja nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu Srbima nastaniti se u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice ovakvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.

Zbog turske tiranije nad srpskim življem, 1804. godine, u Orašcu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače 1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem.

Nakon turske vladavine

Srbija u granicama poslije Berlinskoga kongresa 1878.

Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Godine 1867. donijet je sultanov ukaz (ferman) o povlačenju turske vojske iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Tih godina nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem agresivnih ratova Srbije sa susjedstvom.

Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.

Balkanski ratovi

Srbija nakon Balkanskih ratova

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj - izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.

Nakon I. svjetskog rata

Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine kasnije probijena je solunska bojišnica. Krajem studenog priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plašila talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenog 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.

Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 9. listopada 1934. u Marseillu od strane Vlade Černozemskog, člana makedonske revolucionarne organizacije VMRO.

U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije, koja je započela Bombardiranjem Beograda 6. travnja 1941. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te pomagači njemačkim okupatorima Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.

Poslijeratna Srbija (SFRJ)

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine zabranjen je povratak u zemlju dinastiji Karađorđevića, a Jugoslavija je proglašena za republiku pod nazivom Demokratska Federativna Jugoslavija. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promijenjen u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Srbija postaje jedna od šest federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavije od 1963. godine država mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a Srbija dobiva naziv u SR Srbija.

Srbija nakon raspada SFRJ

Podrobniji članak o temi: Raspad SFRJ

Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi između Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.

Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama. Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.

U ožujku 2008. Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije, a do sada ga je priznalo 70-ak država i smatra se samostalnom republikom pod međunarodnim nadzorom, dok Republika Srbija još uvijek područje Kosova smatra sastavnim dijelom svog državnog područja.

Uprava

• Oblik vladavine: republika;
• Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.

Predsjednik Republike je Slavica Đukić-Dejanović (v.d.).

Predsjednica Narodne Skupštine: Slavica Đukić-Dejanović.

Predsjednik Vlade je Mirko Cvetković.

Stranke u Srbiji:

• Demokratska stranka
• Demokratska stranka Srbije
• Demohrišćanska stranka Srbije
• G17+
• Jedinstvena Srbija
• Liberalno-demokratska Partija
• Liga socijaldemokrata Vojvodine
• Nova Srbija
• Socijalistička partija Srbije
• Srpska napredna stranka
• Srpska radikalna stranka
• Srpski pokret obnove.

Manjinske stranke u Srbiji:

• Demokratski savez vojvođanskih Hrvata
• Koalicija Albanaca Preševske doline
• Sandžačka Demokratska Partija
• Savez vojvođanskih Mađara
• Romska partija
• Unija Roma Srbije

Upravna podjela države

Upravna podjela.

U sastavu Srbije nalazi se jedna autonomna pokrajina - Vojvodina. Srbija bez te pokrajine naziva se "Središnja" ili "Uža Srbija". Uz ovakvu podjelu, postoji podjela na 29 okruga plus grad Beograd. Vojvodina ima 7 okruga, te Uža Srbija 17.

AP Vojvodina:

• Sjevernobački okrug
• Srednjobanatski okrug
• Sjevernobanatski okrug
• Južnobanatski okrug
• Zapadnobački okrug
• Južnobački okrug
• Srijemski okrug

Središnja Srbija:

• Mačvanski okrug
• Kolubarski okrug
• Podunavski okrug
• Braničevski okrug
• Šumadijski okrug
• Pomoravski okrug
• Borski okrug
• Zaječarski okrug
• Zlatiborski okrug
• Moravički okrug
• Raški okrug
• Rasinski okrug
• Nišavski okrug
• Toplički okrug
• Pirotski okrug
• Jablanički okrug
• Pčinjski okrug

Svaki okruzi sastoje se od nekoliko općina koji su podijeljeni na mjesne zajednice. Pri formiranju okruga, područja na jugozapadu Srbije sa većinskim bošnjačkim stanovništvom nisu izdvojena u poseban okrug, već si podijeljena između Zlatiborskog i Raškog okruga što je izazvalo veliko nezadovoljstvo bošnjačke strane.

Neke političke stranke u Srbiji predlažu da Srbija bude podijeljena u 5 regija:

• Vojvodina
• Šumadija
• Podunavlje
• Podrinje
• Beograd

Gradovi

Pogled s Kalemegdana na Novi Beograd

Iako Srbija ima mnogo naseljenih mjesta preko 20,000 stanovnika, službeno ima samo 3 grada i Grad Beograd. To su gradovi:

• Beograd - 1.119.642 sa predgrađem 1.576.124
• Novi Sad - 191.405 sa predgrađem 299.294
• Niš - 173.724 sa predgrađem 250.518
• Kragujevac - 146.373 sa predgrađem 175.802

U siječnju 2007. godine, uredbom Vlade Srbije, 23 općine u Srbiji su dobile status grada. Pored Beograda, Novog Sada, Niša i Kragujevca, status grada su dobili: Vranje, Zrenjanin, Jagodina, Kraljevo, Leskovac, Loznica, Kruševac, Pančevo, Požarevac, Smederevo, Srijemska Mitrovica, Subotica, Užice, Zaječar, Čačak, Sombor, Valjevo, Novi Pazar i Šabac.

Rd. br.	Grad	Populacija	Rd. br	Grad	Populacija	Beograd Novi Sad
1	Beograd	1.119.642	10	Kruševac	57.347
2	Novi Sad	191.405	11	Valjevo	61.035
3	Niš	173.724	12	Kraljevo	57.411
4	Kragujevac	146.373	13	Vranje	55.052
5	Subotica	99.981	14	Šabac	55.163
6	Zrenjanin	79.773	15	Užice	54.717
7	Leskovac	63.185	16	Novi Pazar	54.604
8	Pančevo	77.087	17	Sombor	51.471
9	Čačak	73.217	18	Požarevac	41.736
2002. godina

Kultura

Podrobniji članak o temi: Kultura Srbije

Na području Srbije postoje ostatci kulturne zaostavštine još iz prapovijesti. Najpoznatija neolitska kultura na tlu Srbije je kultura Lepenskog vira. U Srbiji su se nalazili raskošni carski gradovi i palače u doba poznog Rimskog carstva i ranog Bizanta, čiji se ostatci mogu vidjeti u Sirmiumu, Gamzigradu i Caričinom gradu (Justiniana Prima).

Srpski srednjevjekovni spomenici koji su se očuvali do danas uglavnom su crkve i manastiri. Većina ovih spomenika ima freskama ukrašene zidove. Najoriginalniji spomenik srpske srednjevjekovne umjetnosti je manastir Studenica (oko 1190.) Ovaj manastir je bio model za kasnije manastire Mileševa, Sopoćani i Visoki Dečani. Vjerojatno najpoznatija srpska srednjovjekovna freska je prikaz „Mironosnice na grobu“ (ili Bijeli anđeo) iz manastira Mileševa. Ikonoslikarstvo je također dio srpskog srednjovjekovnog kulturnog naslijeđa.

Utjecaj bizantske umjetnosti se pojačao nakon pada Carigrada u ruke križara 1204., kada su mnogi umjetnici pobjegli u Srbiju. Njihov utjecaj je vidljiv u izgradnji crkve Bogorodica Ljeviška, manastiru Staro Nagoričino i manastiru Gračanica.

Manastir Visoki Dečani je sagrađen između 1330. i 1350. godine. Za razliku od drugih srpskih manastira, ovaj je sagrađen u romaničkom stilu pod nadzorom majstora Vite iz Kotora. Na freskama ovog manstira nalaze se 1000 portreta koji opisuju sve najvažnije epizode iz Novog zavjeta. U katedrali se nalaze ikonostas, igumanovo prijestolje i dekorirani sarkofag kralja Stefana III. Dečanskog.

Još jedan stil crkvenog građevinarstva se razvio u Srbiji krajem 14. stoljeća, i to u dolini rijeke Morave. Odlika ovog stila je bila bogata dekoracija unutrašnjih crkvenih zidova. Freske u manastiru Manasija prikazuju religijske scene u kojima sudjeluju ljudi u srpskim srednjevjekovnim odorama.

Za vrijeme turske vladavine, uglavnom, je zamrla umjetnička aktivnost u Srbiji. Neke barokne tendencije vidljive su kod srpskih umjetnika s kraja 18. stoljeća u južnoj Ugarskoj (Teodor Kračun, Jakov Orfelin).

Slikari

Nadežda Petrović: Autoportret, 1907, Narodni muzej, Beograd

Mnogi mladi umjetnici srpske države iz 19. stoljeća su se školovali u inozemstvu, posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i donijeli su sa sobom avangardne stilove. Pored Pariza i Münchena, Beograd je bio u prvoj polovici 20. stoljeća jedan od središta impresionizma. Nadežda Petrović je slikala u stilu fovizma, dok je Sava Šumanović bio pod utjecajem kubizma.

Značajni srpski slikari 20. stoljeća bili su: Milan Konjović, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Vladimir Veličković i Mića Popović.

Srbija je poznata po slikarima naive, kao što su Janko Brašić, Sava Sekulić, Martin Jonaš i Zuzana Halupova. Slovačko selo Kovačica u Vojvodini je središte naivnog slikarstva.

Književnost

Vuk Stefanović Karadžić

Početak srpske pismenosti veže se za aktivnost braće Ćirila i Metoda na Balkanu. Postoje spomenici rane srpske pismenosti iz 11. stoljeća, pisani glagoljicom. Već u 12. stoljeću, pojavljuju se tekstovi pisani ćirilicom. Iz ove epohe je najstarija ćirilična knjiga srpske redakcije, evanđelje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje. Miroslavljevo evanđelje je i najstarija i najljepše ilustrirana srpska knjiga srednjeg vijeka.

Za vrijeme turske vladavine, u Srbiji se razvijala usmena lirska i epska književnost.

U doba narodnog preporoda u 19. stoljeću, Vuk Stefanović Karadžić je preveo Novi zavjet na srpski narodni jezik i proveo reformu srpskog jezika i pravopisa. Time je udaren temelj srpskoj književnosti novijeg vremena. Najznačajniji srpski pjesnici 19. stoljeća bili su Branko Radičević, Đura Jakšić i Jovan Jovanović Zmaj. U 20. stoljeću primat imaju prozni pisci: Miloš Crnjanski, Dobrica Ćosić, Danilo Kiš, Borislav Pekić i Milorad Pavić, mada ima i vrijednih pjesničkih dostignuća: Milan Rakić, Jovan Dučić, Desanka Maksimović, Miodrag Pavlović i Vasko Popa.

Glazba

Srpske gusle

Srbija ima dugu tradiciju folklora i narodne glazbe. Ples grupe plesača, pod imenom kolo, je najomiljeniji vid folklora u Srbiji i razlikuje se od regije do regije. Najpopularnija kola su Užičko kolo i Moravac.

U 19. stoljeću i ranije, karakteristični narodni instrumenti su bile gusle i frula, dok su u Vojvodini korištene tambure i gajde. Danas je glavni instrument u novokomponiranoj narodnoj glazbi harmonika. Popularni su i trubački orkestri. Festival trubača u Guči je središnja manifestacija ove vrste glazbe. Najpoznatiji trubači Srbije su: Fejat Sejdić, Bakija Bakić i Boban Marković.

Vrijeme turske vladavine ostavio je traga u glazbi cijelog Balkana, pa tako i Srbije. U zadnjih nekoliko godina razvijen je trend kombiniranja narodne glazbe i orijentalnih utjecaja i dance glazbe pod imenom turbo-folk. Mnogi današnji srpski pjevači su popularni na ovim područjima, kao na primjer: Lepa Brena, Željko Joksimović, Dragana Mirković i Svetlana Ražnatović-Ceca.

U zabavnoj i pop glazbi, velike zvijezde srpske estrade bili su: Đorđe Marjanović, Lola Novaković i Sedmorica mladih. Još uvijek su aktivni i omiljeni Đorđe Balašević i Zdravko Čolić. Srbija ima i pobjednicu na Izboru za pjesmu Eurovizije, Mariju Šerifović.

Rock grupe su se pojavile u Srbiji krajem 1960-ih. Veliku popularnost su postigle grupe Novog vala 1980-ih: Idoli, Električni orgazam i Ekatarina Velika. Iz tog vremena i danas su aktivni: Riblja čorba, Bajaga i instruktori, Van Gogg i Partibrejkers.

Kazalište i filmska umjetnost

Joakim Vujić je osnivač suvremenog srpskog kazališta. On je osnovao "Knjažesko-srbski teatar" u Kragujevcu 1835. godine. Značajni srpski pisci kazališnih djela bili su Jovan Sterija Popović i Branislav Nušić. U Beogradu se od 1967. održava međunarodni festival suvremenog teatra BITEF. Tradicionalno najkvalitetnije kazališne scene u Srbiji su "Narodno pozorište u Beogradu", "Atelje 212", "Jugoslovensko dramsko pozorište" i "Srpsko narodno pozorište" u Novom Sadu.

Srpska filmska umjetnost je jedna od vodećih kinematografija istočne Europe. Prije Drugog svjetskog rata u Srbiji je proizvedeno 12 filmova. U poslijeratnom razdoblju, na međunarodnoj sceni su se istakli redatelji: Aleksandar Petrović, Dušan Makavejev, Slobodan Šijan, Goran Paskaljević, Dušan Kovačević, Goran Marković i dr. Najnagrađivaniji srpski filmski redatelj je Emir Kusturica koji je između ostalog i dobitnik dvije Zlatne palme na festivalu u Cannesu.

Među glumcima se ističu Čiča Ilija Stanojević, Žanka Stokić i Dobrica Milutinović. Danas su najpoznatiji glumci Milena Dravić, Velimir Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Bora Todorović i Sergej Trifunović.

Kulturna baština UNESCO-a

• 1979. - Grad Stari Ras, manastir Sopoćani i Petrova crkva (najstarija crkva u Srbiji)
• 1986. - Manastir Studenica
• 2004. - Manastir Dečani
• 2006. - Manastir Gračanica, Pećka patrijaršija i crkva Bogorodica Ljeviška
• 2008. - Gamzigrad kod Zaječara

Sport

Novak Đoković nakon osvajanja Australian Opena

Iako je u geografskim okvirima Srbija mala zemlja s malim brojem stanovništva, srpski predstavnici u sportu su jako uspješni na međunarodnim natjecanjima. Još za vrijeme SFRJ srpski predstavnici davali su veliki doprinos skoro svim nacionalnim reprezentacijama. Srbija je davala velike predstavnike u košarci, nogometu, rukometu, vaterpolu te u mnogim pojedinačnim sportovima. Srbija je danas jedna od sportskih velesila u vaterpolu (trenutni europski i bivši svjetski prvaci), košarci (bivši svjetski i europski prvaci), odbojci, kao i u tenisu gdje su čak četiri tenisača/tenisačice bili prvi na ATP i WTA listama: Novak Đoković, Jelena Janković i Ana Ivanović u pojedinačnoj konkurenciji, te Nenad Zimonjić u igri parova. Novak Đoković je trenutno najbolji tenisač na svijetu. Jedan od najuspješnijih plivača današnjice je Milorad Čavić, a od atletičara ističu se dugoprugašica Olivera Jevtić i skakač u vis Dragutin Topić. Višestruka osvajačica odličja s velikih natjecanja je i bivša olimpijska prvakinja u streljaštvu Jasna Šekarić.

Državni praznici

Hram Sv. Save u Beogradu

Datum	Naziv	Opaska
1. i 2. siječnja	Nova godina
7. siječnja	Pravoslavni Božić
14. siječnja	Julijanska Nova godina	nije neradni dan
27. siječnja	Dan Svetog Save	radni dan, ali nije nastavni dan
15. veljače	Dan državnosti	Dan vojske Srbije
	Veliki petak
	Uskrs
	Uskrsni ponedjeljak
1. i 2. svibnja	Praznik rada
9. svibnja	Dan pobjede
28. lipnja	Vidovdan

Zanimljivosti

• Asteroid s brojem 1564 nosi ime Srbija - otkrio ga je Milorad B. Protić
• Srbija uzgoji oko jednu trećinu svjetskih malina i jedna je od vodećih zemalja u izvozu smrznutog voća. Frikom, najveći proizvođač smrznute hrane u Srbiji nalazi se u većinskom vlasništvu Agrokor grupe iz Zagreba.

Galerija fotografija

Gradovi

• 
  Trg Republike u Beogradu
• 
  Središte Valjeva
• 
  Središte Niša

Priroda

• 
  Đerdapska klisura na Dunavu
• 
  Đavolja varoš kod Kuršumlije
• 
  Pančićeva omorika, endemska vrsta s planine Tare
• 
  Zlatiborska planina

Kultura

• 
  Felix Romuliana, rimska palača kod Zaječara
• 
  Bijeli anđeo, freska iz manastira Mileševa
• 
  Gimnazija u Srijemskim Karlovcima

Narodni običaji

• 
  Vlaška folklorna grupa iz doline Timoka
• 
  Đuveč, tradicionalno jelo

Religija

• 
  Hram svetog Save u Beogradu
• 
  Džamija u Prizrenu
• 
  Sinagoga u Subotici
• 
  Rimokatolička crkva u Futogu

Literatura

• natuknica Srbija u Knjizi o svjetskim činjenicama eng. The World Factbook koju izdaje Središnji obavještajni zavod SAD-a
• Atlas Srbije, Monde Neuf, 2007.
• Republički zavod za statistiku Republike Srbije
• Vlada Republike Srbije, statistički podatci

Vanjske poveznice

• Srpska kraljevska obitelj

Vanjske poveznice Vlade Srbije

• Vlada Republike Srbije
• Narodna skupština Republike Srbije
• Kancelarija za priključivanje EU
• Narodna kancelarija Predsjednika Srbije
• Narodna Banka Srbije
• Kancelarija za statistiku Vlade Srbije
• Institut za zaštitu kulturnog bogatstva
• Europski pokret u Srbiji

Portal:Europa

Ostali projekti

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Srbija
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Srbija
	Zajednički poslužitelj sadrži atlas Srbije
	Wječnik ima rječničku natuknicu Srbija