Zdenko Runjić

Spomen-zvijezda Zdenku Runjiću na Hrvatskoj ulici slavnih na opatijskom šetalištu

Zdenko Runjić (Slavonski Brod, 26. listopada 1942. - Krapinske Toplice, 27. listopada 2004.), jedan od najvećih hrvatski skladatelja zabavne glazbe 20 stoljeća.

Runjići su iz Labina u kaštelanskoj Zagori, no zbog ratnih okolnosti i opće gladi na jugu, njegova se majka sklanja u istočnu panonsku Hrvatsku, gdje mali Zdenko dolazi na svijet. Po oslobođenju 1945. obitelj se vraća u Split, gdje Runjić završava osnovnu i srednju tehničku školu. Na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu 1967. godine diplomirao je elektroniku. Službeno ne posjeduje glazbeno obrazovanje. Od 1960. do 1976. godine, te od 1979. do 1992. godine bio je glazbeni urednik Radio Splita, od 1970. do 1974. godine bio je direktor nakladničke kuće MEI-INTERFEST (koja je publicirala ploče Splitskog festivala), a od 1988. do 1992. bio je umjetnički direktor Festivala zabavne glazbe u Splitu. Od 1993. osniva i vlastiti glazbeni festival "Melodije hrvatskog Jadrana", smotru naših najvećih hitova, koja se 2003. ponovo vraća na matičnu splitsko-festivalsku pozornicu na Prokurativi, pod okrilje Splitskog festivala, čiji je Runjić direktor naredne dvije godine. Njegove melodije svih ovih godina pjevao je mali, ali odabrani krug samo velikih pjevača. Najznačajniji su: Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, Josipa Lisac, Ibrica Jusić, Goran Karan, Meri Cetinić, "Novi fosili", "Magazin", Doris Dragović, Jasna Zlokić i drugi. Najveću suradnju ostvario je s Oliverom Dragojevićem za kog je napisao nešto manje od 200 pjesama, dok ih je ukupno napisao oko 700.

Dobitnik je mnogobrojnih priznanja. Samo tijekom suradnje s Oliverom Dragojevićem na festivalu Split osvojio je 23 prve nagrade, od kojih 12 nagrada publike, te 11 nagrada stručnog ocjenjivačkog suda. Runjićeva pjesma "Galeb i ja" smatra se jednom od najljepših pjesama uopće kod nas, a njegova "Skalinada" postala je neslužbena himna grada Splita i cijele Dalmacije.

Zdenko Runjić je bio i uspješan poduzetnik, a njegova izdavačka kuća "Skalinada" vrlo je brzo postala zapažena nakladnička kuća u Hrvatskoj, koja je osim festivalskih nosača zvuka "Melodija Jadrana" publicirala i "Tonikine" izvođače Tončija Huljića.

Godine 1998. nagrađen je Porinom za životno djelo.

27. listopada 2004. Runjić je umro od moždanog udara dok se oporavljao od posljedica srčanog udara u Krapinskim Toplicama. Iza njega je ostao veliki opus pjesama, koje njegova kćerka Ivana Runjić redovito prezentira publici u sklopu "Runjićevih večeri" u Splitu, često u novim i zanimljivim izvedbama i aranžmanima.