Vinko Šepić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Vinko Šepić''' ([[Rukavac]], [[Opatija]], [[1. siječnja]] [[1870.]] - [[Banja Luka]], [[1945.]]), bio je hrvatski učitelj, prosvjetni djelatni, publicist i [[hrvatski narodni preporod u Istri|preporoditelj istarskih Hrvata]]. Zaslužnik je za razvitak hrvatskog školstva na Istri i stručnog tiska. |
'''Vinko Šepić''' ([[Rukavac]], [[Opatija]], [[1. siječnja]] [[1870.]] - [[Banja Luka]], veljača [[1945.]]), bio je hrvatski učitelj, prosvjetni djelatni, [[publicist]], [[dječja književnost|pisac za djecu]] i [[hrvatski narodni preporod u Istri|preporoditelj istarskih Hrvata]]. Zaslužnik je za razvitak hrvatskog školstva na Istri i stručnog tiska. Pisao je pedagoške i političke članke te članke za djecu. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
Tijekom rata intenzivirao je svoju djelatnost, osobito nakon što je donesena [[Svibanjska deklaracija]] 1917. kad se po Istri širio t.zv. Svibanjski pokret prikupljanja potpisa za tu Deklaraciju. |
Tijekom rata intenzivirao je svoju djelatnost, osobito nakon što je donesena [[Svibanjska deklaracija]] 1917. kad se po Istri širio t.zv. Svibanjski pokret prikupljanja potpisa za tu Deklaraciju. |
||
Kad je Italija političkim igrama, izdajstvom i smicalicama došla u posjed Istre poslije 1918., Šepić je nastavio djelovati. 1920. je radio neka se ponovo ujedine hrvatska učiteljska društva i glasila s Istre, Narodna prosvjeta i Hrvatska škola. To mu je uspjelo te je spajanjem tih dvaju društava 1920. nastalo Društvo jugoslavenskih učitelja Istre koje je on vodio. Uređivao je i Učiteljski list. Budući da su talijanske vlasti još agresivnije nastavile talijanizirati Istru, a zaneseni borac za hrvatstvo Istre Šepić im je kao takav smetao, zamjerio se [[fašizam|fašistima]] koji su proganjali svaku trunku hrvatstva na Istri. Bio je prisiljen zauvijek otići od onamo |
Kad je Italija političkim igrama, izdajstvom i smicalicama došla u posjed Istre poslije 1918., Šepić je nastavio djelovati. 1920. je radio neka se ponovo ujedine hrvatska učiteljska društva i glasila s Istre, Narodna prosvjeta i Hrvatska škola. To mu je uspjelo te je spajanjem tih dvaju društava 1920. nastalo Društvo jugoslavenskih učitelja Istre koje je on vodio. Uređivao je i Učiteljski list. Budući da su talijanske vlasti još agresivnije nastavile talijanizirati Istru, a zaneseni borac za hrvatstvo Istre Šepić im je kao takav smetao, zamjerio se [[fašizam|fašistima]] koji su proganjali svaku trunku hrvatstva na Istri. Bio je prisiljen zauvijek otići od onamo. 1923. je prisilno umirovljen. 1927. su zabranjena sva hrvatska i slovenska glasila. 1929. je morao u [[emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku|emigraciju]] u Hrvatsku zajedno s brojnim istarskim Hrvatima da ne bi doživio šikaniranja kao što su prošli [[Ivan Cukon]] i ostali zagriženi [[hrvatski narodni preporod u Istri|hrvatski preporoditelji]]. Pobjegao je ilegalno u Kraljevinu Jugoslaviju. Reaktivirao se kao učitelj. Predavao je u Lepovoj Vasi i Podgoraču. Umirovio se 1935. godine. Povremeno je pisao u glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine ''Istri''. |
||
Umro je u Banjoj Luci veljače 1945. godine. |
|||
Šepića je njegovo cjelokupno životno djelo uvrstilo u istaknutog borca hrvatskoga narodnog preporoda Istre. |
Šepića je njegovo cjelokupno životno djelo uvrstilo u istaknutog borca hrvatskoga narodnog preporoda Istre. |
||
Objavljivao je u učiteljskim listovima, časopisu za djecu Naša nada, tjedniku Istarska riječ te glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine ''Istra''. |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
| Redak 23: | Redak 27: | ||
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1918.-1945.)]] |
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1918.-1945.)]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]] |
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski pisci za djecu]] |
|||
Inačica od 8. lipnja 2012. u 16:33
Vinko Šepić (Rukavac, Opatija, 1. siječnja 1870. - Banja Luka, veljača 1945.), bio je hrvatski učitelj, prosvjetni djelatni, publicist, pisac za djecu i preporoditelj istarskih Hrvata. Zaslužnik je za razvitak hrvatskog školstva na Istri i stručnog tiska. Pisao je pedagoške i političke članke te članke za djecu.
Životopis
Rodio se 1870. god. u Rukavcu (Opatija). U Kopru je išao u učiteljsku školu. Službovao je diljem poluotoka Istre: Boljunu, Juršićima, Klani. Najduže je učiteljevao u Buzetu, dvadeset godina (1903.-1923.), gdje je postao i ravnateljem.
Napisao je mnoštvo publicističkih i stručnih radova.
Spada u skupinu najznamenitijih Istrana svog vremena koji su branili, čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremena talijanizacije Istre: Juraj Dobrila, Matko Brajša, Viktor Car Emin, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Antun Kalac, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Dinko Trinajstić, Tone Peruško, Zvane Črnja, Božo Milanović... Karakteriziralo ih je da su bili članovima Matice hrvatske:[1] Bio je jednim od glavnih osnivača i rukovoditelja 1. siječnja 1906. Hrvatskog učiteljskog društva Narodna prosvjeta za Istru u Pazinu i časopisa koji je nosio isto ime. Iz Narodne se prosvjete poslije odvojila manja skupina klerikalaca predvođena Josipom Bačićem, koja je osnovala klerikalno društvo i glasilo Hrvatsku školu. Šepić se protivio podvajanju Hrvata na toj osnovi. Oba su lista nakon nekog vremena prestala izlaziti.
Tijekom rata intenzivirao je svoju djelatnost, osobito nakon što je donesena Svibanjska deklaracija 1917. kad se po Istri širio t.zv. Svibanjski pokret prikupljanja potpisa za tu Deklaraciju.
Kad je Italija političkim igrama, izdajstvom i smicalicama došla u posjed Istre poslije 1918., Šepić je nastavio djelovati. 1920. je radio neka se ponovo ujedine hrvatska učiteljska društva i glasila s Istre, Narodna prosvjeta i Hrvatska škola. To mu je uspjelo te je spajanjem tih dvaju društava 1920. nastalo Društvo jugoslavenskih učitelja Istre koje je on vodio. Uređivao je i Učiteljski list. Budući da su talijanske vlasti još agresivnije nastavile talijanizirati Istru, a zaneseni borac za hrvatstvo Istre Šepić im je kao takav smetao, zamjerio se fašistima koji su proganjali svaku trunku hrvatstva na Istri. Bio je prisiljen zauvijek otići od onamo. 1923. je prisilno umirovljen. 1927. su zabranjena sva hrvatska i slovenska glasila. 1929. je morao u emigraciju u Hrvatsku zajedno s brojnim istarskim Hrvatima da ne bi doživio šikaniranja kao što su prošli Ivan Cukon i ostali zagriženi hrvatski preporoditelji. Pobjegao je ilegalno u Kraljevinu Jugoslaviju. Reaktivirao se kao učitelj. Predavao je u Lepovoj Vasi i Podgoraču. Umirovio se 1935. godine. Povremeno je pisao u glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine Istri.
Umro je u Banjoj Luci veljače 1945. godine.
Šepića je njegovo cjelokupno životno djelo uvrstilo u istaknutog borca hrvatskoga narodnog preporoda Istre.
Objavljivao je u učiteljskim listovima, časopisu za djecu Naša nada, tjedniku Istarska riječ te glasilu hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine Istra.
Izvori
- ↑ Matica hrvatska Andrija Tunjić: Zrcalo hrvatstva u Istri, Vijenac broj 421, 22. travnja 2010.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
