Bolivija

Republika Bolivija República de Bolivia
Grb Zastava Grb
Himna Bolivianos, el hado propicio
Položaj Bolivije
Glavni grad	La Paz,1) Sucre
Službeni jezik	španjolski, kečua i ajmara
Državni vrh
- Predsjednik	Evo Morales
- Predsjednik Vlade	Evo Morales
Neovisnost	Od Španjolske, 6. kolovoza 1825.
Površina	27. po veličini
- ukupno	1.098.580 km2
- % vode	1.4 %
Stanovništvo	85. po veličini
- ukupno (2000)	8.586.443
- gustoća	8/km2
Valuta	boliviano (100 centava)
Pozivni broj	591
Vremenska zona	UTC -4
Internetski nastavak	.bo
1) La Paz je sjedište vlade, Sucre službeni glavni grad

Republika Bolivija je država u Južnoj Americi. Graniči sa Brazilom na sjeveru i istoku, Paragvajem i Argentinom na jugu, te Čileom i Peruom na zapadu. Zapadni dio zemlje je planinsko područje Anda, a istočni nizinski pripada amazonskom slivu pokrivenom kišnim šumama.

Povijest

Među prvim indijanskim kulturama na području današnje Bolivije razvila se Tiwanaku kultura uz južnu obalu jezera Titicaca, u 2. stoljeću prije Krista. Unatoč razvijenim arhitektonskim i poljoprivrednim umijećima ova je kultura nestala oko 1200. Otprilike istovremeno nastaju kulture Moxos u istočnim ravnicama i Mollos u sjevernom dijelu zemlje, koje nestaju prije početka 13. stoljeća. Oko 1450. u ovo područje prodiru Inke i pripajaju ga vlastitom carstvu, sve do španjolskog osvajanja 1525.

Tijekom španjolske kolonijalne vlasti ovo se područje naziva "gornjim Peruom" i pod upravom je potkralja u Limi. Bolivijski rudnici srebra donose bogatstvo kolonizatorima. Kao radna snaga služe porobljeni Indijanci.

Otpor kolonijalnoj vlasti počinje u vrijeme Napoleonskih ratova zbog kojih je oslabio španjolski utjecaj. Iako je neovisnost proglašena 1809. trebalo je proći 16 godina sukoba prije uspostave republike, 6. kolovoza 1825. Slabost i politička podijeljenost dovode do gubitka obalnog područja u ratu s Čileom (1879–1883). Bolivija ostaje bez izlaza na more i jedino joj visoka cijena srebra na svjetskom tržištu omogućuje djelomičan napredak i stabilnost. Početkom 20. stoljeća vodeće mjesto u izvozu dobiva kositar.

Loši životni uvjeti većine stanovništva, uglavnom domorodačkog podrijetla primoranog na težak rad primitivnim načinima, te poraz u ratu s Paragvajom (1932–1935) označavaju prekretnicu u politici i početak uspona revolucionarnog pokreta.

Nacionalni Revolucionarni Pokret (MNR) dobiva izbore 1951. Vlast im uskraćuje pobjedu, pa MNR podiže uspješnu revoluciju 1952. i pokreće temeljite promjene: poljoprivrednu reformu, obrazovanje i nacionalizaciju najvećih rudnika. Međutim, to je i početak razdoblja političkih neslaganja i smjena političkih i vojnih vlasti (hunte), obilježeno kršenjem ljudskih prava, korupcijom, ekonomskom krizom i trgovinom droge.

Zaokret počinje 1993. liberalizacijom gospodarstva i "kapitalizacijskim" programom kojim su investitori (uglavnom strani) dobili 50% vrijednosti važnih poduzeća uz obvezu kapitalnih ulaganja. Provode se i antikorupcijski i socijalni programi. Najveću opreku naporima za oporavak gospodarstva predstavljaju uzgajivači koke - sredinom 1990ih Bolivija je među najvećim svjetskim dobavljačima kokaina. Višegodišnjim naporima specijalnih policijskih postrojbi smanjena je prizvodnja droge.

2001. dolazi do novih protesta zbog vladinog pokušaja privatizacije svih izvora vode (prema savjetu Svjetske banke) što je dovelo do ogromnog povećanja cijene pitke vode u nekim područjima (grad Cochabamba). Ovakav potez naišao je na opravdano protivljenje već i ovako siromašnog stanovništva. Bolivija i dalje ostaje pod pritiskom pogrešnih političkih poteza, socijalnih nemira i rastuće zaduženosti.

Gospodarstvo

Bolivija je trenutno u razdoblju dugoročnih gospodarstvenih promjena usmjerenih ka održavanju stabilnih cijena i stvaranju uvjeta za ekonomski rast. Najveće promjene odnose se na privatizaciju brojnih javnih poduzeća i poticanje poduzetništva.

Najveći izvozni resursi su kositar, zlato, nakit i proizvodi od drveta. Poljoprivreda napreduje uz primjenu modernih načina obrade tla, a najviše se izvozi soja. Na trećem mjestu je korištenje rudnih bogatstava. Posljednjih godina počeo je izvoz velikih količina prirodnog plina u Brazil.

Trgovina sa susjednim državama je u porastu, iako SAD ostaju najveći trgovinski partner.

Stanovništvo

Uz Gvatemalu i Peru, Bolivija je treća država Latinske Amerike s više od polovice stanovništva indijanskog podrijetla. 33% stanovništva čini narod Kečua, 30% Aymara, 25% mestici (mješanci europskog i indijanskog podrijetla) i 12% Europljani (Nijemci, Talijani, Baski i drugi, a ima i nešto potomaka hrvatskih iseljenika).

Od ostalih manje brojnih indijanskih naroda treba spomenuti etničke grupe Chiquitano i Guarani.

Vjera većine stanovništva je katolička, a ostatak su uglavnom protestanti.