Anafora: razlika između inačica
m kat |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 46: | Redak 46: | ||
'''Teško''' sluhu kada je bez uha,<br> |
'''Teško''' sluhu kada je bez uha,<br> |
||
'''Teško''' uhu kada je bez sluha. |
'''Teško''' uhu kada je bez sluha. |
||
</i> |
|||
* [[Ivan Bunić Vučić]], „Ljubav draga mene stavi” |
|||
<i> |
|||
Jedna i druga mene mami,<br> |
|||
Jedna i druga meni omili.<br> |
|||
Jedna zlatnijem svojijem prami |
|||
</i> |
</i> |
||
Inačica od 6. rujna 2006. u 18:10
Anafora (grč. ἀναφορά = nositi natrag) glasovna je figura kojom se ponavljaju riječi na početku dvaju ili više stihova.
Primjeri anafore
- Ivo Andrić, „Jadni nemir”
mi zalud zidamo toranj do neba
mi zalud skidamo Boga sa neba
mi zalud silazimo u srce zemlji
mi zalud gazimo crva pod zemljom
- Tin Ujević, „Svakidašnja jadikovka”
I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga
- Dragutin Domjanić, „Bele rože”
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.
- Antun Gustav Matoš, „Samotna ljubav”
- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli
- Antun Gustav Matoš, „Lakrdijaš”
Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.
- Ivan Bunić Vučić, „Ljubav draga mene stavi”
Jedna i druga mene mami,
Jedna i druga meni omili.
Jedna zlatnijem svojijem prami