Hrvatski biblijski prijevodi

Najstariji prijevodi dijelova Biblije na hrvatski jezik su lekcionari i evanđelistari iz XIV. stoljeća. Pokušaji prijevoda cjelovite Biblije uslijedili su početkom XVI. stoljeća, a do prvih tiskanih cjelovitih prijevoda na hrvatski jezik dolazi tek u XIX. stoljeću.

Prijevodi lekcionara i evanđelistara

Fra Bernardin Splićanin: Pistule i Evanyelya (Lekcionar), 12. ožujka 1495. Najstarija datirana tiskana latinična knjiga na hrvatskom narodnom jeziku, oblika splitske čakavštine

Najstariji je "Korčulanski lekcionar", manji fragment iz XIV. st. pisan latinicom slijedi prvi tiskani Lekcionar Bernardina Splićanina (Venecija, 1495.), te više drugih lekcionara u kasnijim stoljećima: "Novo istumacenye Pisctolaa i evangelyiih priko svega godiscta" Ivana Bandulavića (Venecija, 1613.), Lekcionar Nikše Ranjine (Dubrovnik, 1508.), Lekcionar Bartola Kašića (Rim, 1641), kajkavski lekcionari Antuna Vramca "Postila po nedelne dni" i "Postila pod godovne dni" (Varaždin, 1586.), Sveti evangeliomi Nikole Krajačevića (Graz, 1694.) i mnogi drugi do najnovijega hrvatskog lekcionara Red čitanja, I-VIII (Zagreb, 1969.-1975.).

Protestantski prijevodi Biblije

U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. Stjepan Konzul Istranin i Anton Dalmatin preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563.; ćirilicom, Tübingen, 1563.). Stari zavjet u cjelini preveli su J. Juričić i J. Cvečić, ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564.).

Prijevodi ostali u rukopisu

Bartol Kašić preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski štokavski-ijekavski jezik, latinicom, Dubrovnik, 1630.), ali ga nije objavio zbog protivljenja Kongregacije za širenje vjere (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). Stjepan Rosa preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751.), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup Matija Karaman. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika Mihovila Jurjetovića Ivakića (1794.), Poljička Biblija (vjerojatno 1768.), cjeloviti prijevod Biblije Antuna Sovića (Zagreb, 1929.-1932.), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).

Rukopis Kašićeva prijevoda "Biblije"

Prijevodi cjelovite Biblije

Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac Petar Katančić, Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i Ivan Matija Škarić, Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858.-1861.). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma Vuka Karadžića i Đure Daničića objavili su Bogoslav Šulek (Zagreb, 1877.) i Milan Rešetar (Zagreb, 1895.). Josip Stadler preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895.-1907.) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti Valentin Čebušnik , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913.). Potom slijede: Franjo Zagoda, Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938.); Ivan Evanđelist Šarić, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); Ljudevit Rupčić, Novi zavjet (Sarajevo, 1961.); Bonaventura Duda, Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962.). Veliki prevodilački pothvat je Zagrebačka Biblija Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i Jure Kaštelan), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968.), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je Tomislav Dretar 1998. u Bruxellesu prevevši s francuskog Ekumenski prijevod Biblije.

Prijevodi pojedinih dijelova Biblije

U novije doba dijelove Svetog pisma prevode: B. Duda i Jerko Fućak, Novi zavjet (Zagreb, 1973. i dalje); Tomislav Ladan, dijelovi Novog zavjeta (Sarajevo 1985. i dalje); Silvije Grubišić, cijeli Stari zavjet pod naslovom "Hrvatska Biblija", I-VIII (Chicago, 1975.-1984.)

Kajkavski prijevodi

Maksimilijan Vrhovac predložio je početkom 19. stoljeće prijevod Biblije na kajkavski. Sljedeće knjige su bile prevedene:

• Antun Vranić: Arfa Davidova (Psalmi) i Lamentacije proroka Jeremije iz 1816. i 1820. godine
• Ivan Nepomuk Labaš: Knjiga Jobova
• Ivan Rupert Gusić: Evangeliumi, Djela Apostolska, Poslanice Rimljanima i Korinćanima te Otkrivenje (1821.)
• Ivan Birling: Poslanica Filipljanima
• Stjepan Korolija navodno preveo je cijeli Novi zavjet i Tomaš Mikloušić bio je također važna osoba u Vrhovčevom planu.

Po smrti biskupa Ignac Kristijanović probao je nastaviti prijevod kajkavske Biblije. Kristijanovićovi prijevodi su bili:

• Mudrosti (1840.)
• Tobija (1846.)
• Judita (1846.)
• Ivanove poslanice (1847.)
• Knjiga o Ruti (1848.)
• Jona (1848.)
• Petrove poslanice (1849.)
• Jakovljeva poslanica (1850.)
• Judina poslanica (1850.)
• Evanđelja
• Psalmi
• Mudre izreke
• Propovjednik
• Sirah
• Djela Apostolska
• Poslanica Rimljanima
• Poslanice Korinćanima

U 21. stoljeću glumac Vid Balog preveo je Novi Zavjet na kajkavski, koji je još u rokopisu.

Gradišćanski prijevodi

Kratki prijevodi Biblije na gradišćanskohrvatskom jeziku su bili već u 18. stoljeću (Horvaczko Evangyelye, 1732.). 1812. godine Matijaš Laáb preveo je cijeli Novi Zavjet (Novi Zakon). Rukopis je sada u Zagrebu. 1952. godine su pripremili Martin Meršić i Ivan Jakšić gradišćanski Novi Zakon, kasnije i Psalme. Štefan Geošić klimpuhski farnik radi prevesti Stari zavjet na standardni hrvatski Hrvata iz Gradišća.

Vanjska poveznica

• Biblija na hrvatskom
• Biblija na hrvatskom - prijevod Šarić
• Hrv. franjevačka provincija Sv. Ćirila i Metoda Kronologija hrvatskih prijevoda Biblije