Kolhoz: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{reflist}} +{{izvori}}) |
m Slika 442px-Kolkhozianos.jpg je uklonjena jer ju je na Commonsu obrisao Fastily |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Image:442px-Kolkhozianos.jpg|thumb|right|200px|Sovjetski [[agitprop|agitpropovski]] plakat: "Druže, pridruži se našem kolhozu!"]] |
|||
'''Kolhoz''' (ruski: ''колхоз'') je bio oblik [[poljoprivreda|poljoprivrednog]] zadrugarstva u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], koji je koegzistirao s državnim poljoprivrednim gospodarstvom [[sovhoz|sovhozom]]. Kolhoz je slogovna kratica naziva ''коллекти́вное хозя́йство'' (kolektivno gospodarstvo), dok je sovhoz kratica naziva ''советское хозяйство'' (sovjetsko gospodarstvo). |
'''Kolhoz''' (ruski: ''колхоз'') je bio oblik [[poljoprivreda|poljoprivrednog]] zadrugarstva u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], koji je koegzistirao s državnim poljoprivrednim gospodarstvom [[sovhoz|sovhozom]]. Kolhoz je slogovna kratica naziva ''коллекти́вное хозя́йство'' (kolektivno gospodarstvo), dok je sovhoz kratica naziva ''советское хозяйство'' (sovjetsko gospodarstvo). |
||
Inačica od 21. srpnja 2012. u 12:41
Kolhoz (ruski: колхоз) je bio oblik poljoprivrednog zadrugarstva u Sovjetskom Savezu, koji je koegzistirao s državnim poljoprivrednim gospodarstvom sovhozom. Kolhoz je slogovna kratica naziva коллекти́вное хозя́йство (kolektivno gospodarstvo), dok je sovhoz kratica naziva советское хозяйство (sovjetsko gospodarstvo).
Kolhozi i sovhozi
Kolhozi i sovhozi bili su dvije sastavnice socijalističkog sektora u poljoprivredi, koji je razvijan nakon pobjede Oktobarske revolucije 1917. godine, kao protuteža obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Pokret zadrugarstva u Sovjetskom Savezu je dvadesetih godina još bio naizgled spontan i dragovoljan, te se oskazivao u tri glavna oblika: TOZ (seljačka radna zadruga, gdje su i zemlja i alati ostajali u vlasništvu seljaka, ali je rad bio kolektiviziran, dok je prihod raspodjeljivan i s obzirom na vlasništvo i s obzirom na rad), artelj (poljoprivredna radna zadruga, gdje su kolektivizirani i alati i zemlja, sim kuće i okućnice, a prihod je raspodjeljivan s obzirom na tadne dane, trudodane), te seljačka gospodarska komuna (gdje je sve imanje bilo kolektivizirano, a prihod je raspodjeljivan s obzirom na potrebe pojedinaca odnosno obitelji; te su komune osnivane samo na nacionaliziranim zemljištima koja su prethodno pripadala plemićima ili manastirima[1] ). Po popisu 1929. čak 60.2 posto kolhoza činili su TOZ-ovi, 33,6 posto artelji, a samo 6,2 posto komune.[2]
Svesavezna komunistička partija (boljševika) je 1929. odlučila a 1930. počela provoditi nasilnu kolektivizaciju seoskih poljoprivrednih gospodarstava poslije koje je kolhoz postao obavezan, preuzevši aspekt državnog gospodarstva, pa je kasnijih godina bila česta praksa mijenjnja statusa kolhoza u sovhoz ili obrnuto.[1][2] Razlika je praktički ukinuta pošto je Hruščëvljevo vodstvo KPSS uvelo zajamčene plaće i za kolhoznike. Kolhoznici su sustavom putovnica bili onemogućeni seliti se u grad, a do 1969. godine su i djeca rođena u kolhozu bila obavezna ondje ostati[3][4], pa je ta vezanost za zemlju kolhoznike djelomice vratila u feudalizam.
Statistički podaci o kolhozima u SSSR
Kolhozi i sovhozi u SSSR: broj gospodarstava, prosječna veličina i udio u poljoprivrednoj proizvodnji
Godina | Broj kolhoza |
Broj sovhoza |
Veličina kolhoza u ha |
Veličina sovhoza u ha |
Udio kolhoza |
Udio sovhoza |
Udio domaćinstava |
---|---|---|---|---|---|---|---|
1960 | 44,000 | 7,400 | 6,600 | 26,200 | 44% | 18% | 38% |
1965 | 36,300 | 11,700 | 6,100 | 24,600 | 41% | 24% | 35% |
1970 | 33,000 | 15,000 | 6,100 | 20,800 | 40% | 28% | 32% |
1975 | 28,500 | 18,100 | 6,400 | 18,900 | 37% | 31% | 32% |
1980 | 25,900 | 21,100 | 6,600 | 17,200 | 35% | 36% | 29% |
1985 | 26,200 | 22,700 | 6,500 | 16,100 | 36% | 36% | 28% |
1990 | 29,100 | 23,500 | 5,900 | 15,300 | 36% | 38% | 26% |
Izvor: Statistički godišnjak SSSR, navedena godišta, Državni statistički komitet SSSR, Moskva.
Nestajanje kolhoza nakon 1991.
Poslije raspada Sovjetskog Saveza Kolhozi su posve nestali u zakavkaskim i srednjoazijskim državama, dijelom u sklopu opće privatizacije (Gruzija, Azerbajdžan itd.), dijelom državnim dekretima o njihovoj preobrazbi (Turkmenistan, Tadžikistan itd.) Opstaju u Rusiji, Ukrajini i Moldaviji, ali njihov broj i njihov udio u poljoprivredi stalno se smanjuju.
Broj kolhoza i inih poljoprivrednih zadruga u Rusiji, Ukrajini i Moldaviji 1990-2005
Rusija | Ukrajina | Moldavija | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Godina | Broj kolhoza |
Zadruge ukupno |
Broj kolhoza |
Zadruge ukupno |
Broj kolhoza |
Zadruge ukupno |
1990 | 12,800 | 29,400 | 8,354 | 10,792 | 531 | 1,891 |
1995 | 5,522 | 26,874 | 450 | 10,914 | 490 | 1,232 |
2000 | 3,000 | 27,645 | 0 | 14,308 | 41 | 1,386 |
2005 | 2,000 | 22,135 | 0 | 17,671 | 4 | 1,846 |
Izvori:
- Za Rusiju: Poljoprivreda u Rusiji, statistički godišnjak, Državni statistički komitet, Moskva, navedena godišta.
- Za Ukrajinu: Rethinking Agricultural Reform in Ukraine, IAMO, Halle, Njemačka.
- Za Moldaviju: Tablice zemljišne bilance, Državna agencija za zemljišni katastar, Chisinau, navedena godišta.
Izvori
- ↑ Семчик В.И., Кооперация и право, Naukova Dumka, Kijev (1991)
- ↑ Серова Е.В., Сельскохозяйственная кооперация в СССР, Agropromizdat, Moskva (1991).
- ↑ Caroline Humphrey, Karl Marx Collective: Economy, society and religion in a Siberian collective farm, Cambridge University Press, Cambridge (1983), p. 14.
- ↑ Leonard E. Hubbard, The Economics of Soviet Agriculture, Macmillan, London (1939), p. 275.