Kabuki (jap. 歌舞伎) je vrsta tradicionalnog japanskogkazališta u obliku igrane drame; nastalo krajem 16. i početkom 17. stoljeća (Edo period); oslikava tadašnje političke i društvene promjene u zemlji, povijesne događaje, moralne konflikte u ljubavnim odnosima i sl. Nasuprot starijim umjetničkim oblicima kao što je no kazalište, koji su bili rezervirani za aristokraciju, kabuki je bio popularan među siromašnijim stanovništvom.
Kada je Tokugawa Ieyasu 1603. godine dobio titulu šoguna, u Japanu je otpočeo period jake vojno-centralizirane države i potpune izolacije. Ipak, Japan je uspio iskoristiti takvo stanje u pravcu razvijanja umjetnosti, u kazališnoj Kabuki i Bunraku drami, a u slikarstvu Ukiyo-e (drvorez u boji).
Glumci koriste staromodni jezik koji sve teže razumiju čak i današnji Japanci. Pri tome govore monotonim glasom, praćeni tradicionalnim japanskim instrumentima.