Vespazijan: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
RedBot (razgovor | doprinosi)
m r2.5.2) (robot Mijenja: zh:韦斯巴芗
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: diq:Vespasian
Redak 36: Redak 36:
[[da:Vespasian]]
[[da:Vespasian]]
[[de:Vespasian]]
[[de:Vespasian]]
[[diq:Vespasian]]
[[el:Βεσπασιανός]]
[[el:Βεσπασιανός]]
[[en:Vespasian]]
[[en:Vespasian]]

Inačica od 25. srpnja 2012. u 02:48

Vespazijan

Tit Flavije Vespazijan (lat. Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus), (17. studenog 9. - 23. lipnja 79.) rimski car, posljednji iz plejade careva koji su vladali 69. (Godina četiri cara) i jedini među njima koji se duže zadržao na vlasti. Bio je rimski vojskovođa za vrijeme cara Nerona. Vojska ga je proglasila carem dok je bio gušio ustanak u Judeji. Kada je proglašen carem, prepustio je gušenje ustanka svome sinu Titu. Nakon dolaska za vlast, svoje sinove je proglasio cezarima, a sina Tita je uzeo za suvladara. Dao je latinsko građansko pravo stanovnicima Hispanije. Napunio je državnu blagajnu koju je ispraznio Neron, a dio novca je uložio na gradnju Koloseja u Rimu (dovršili sinovi). Prema legendi prije smrti je izjavio da se osjeća kao da postaje bog, aludirajući na rimsko postmuhno proglašavanje careva bogovima.

Ploča s natpisom cara Vespazijana nedavno je pronađena na pročelju građevine amfiteatra u sklopu rimskog vojnog logora u Burnumu, današnjem selu Ivoševci kraj Kistanja. Neukrašena monumentalna natpisna ploča cara Tita Flavija Vespazijana u vidu tabulae ansatae, načinjena je od znatno kvalitenijeg vapnenca nego što je to slučaj sa samom zgradom amfiteatra. Taj natpis nedvojbeno s određenom sigurnošću omogućuje datiranje lokaliteta odnosno, vjerojatno, jedne od njegovih građevinskih faza gradnje amfiteatra. Od jednakog značaja ujedno je i očitovanje posebnog interesa cara Vespazijana za područje Burnuma, jer se time naznačuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju tamošnjih javnih građevina u svrhu carske promidžbe i propagande. Iz dotičnog natpisa možemo restituirati i iščitavati službeno carevo ime u standardiziranoj formi, formalne titulature, funkcije i nomeklature vezane uz samu ličnost-osobu cara. Isto tako možemo saznati da je dotična građevina nedvojbeno carska donacija, budući da ime cara stoji u nominativu (nominativus casus). Drugim riječima, formulacija nedvojbeno upozorava da je investitor radova u amfiteatru bio sam car, a znakovito je da je upravo tada u logoru boravila legija koja nosi počasni naziv Vespazijanova gensa – Flavia, koji je jedino car mogao udijeliti. Car promicatelj rimskih običaja, među koje su spadali i različiti spektakli u amfiteatru, nije se oglušio o molbe „njegove“ legije i poklonom jedne takve građevine olakšao je tešku legionarsku službu u dalmatinskom zaleđu. Monumentalni Vespazijanov natpis pronađen na pročelju južnog ulaza datira dovršetak izgradnje u godinu 76./77., odnosno, nedvojbeno datira građevinu amfiteatra ili jednu od njezinih građevinskih faza u 76./77.godinu poslije Krista na temelju navoda titule narodnog tribuna. Budući da je Vespazijan bio donator ovoga amfiteatra, to pokazuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju javnih građevina. Poznato je da je u Rimu potaknuo obnovu hrama na Kapitoliju, pa novoga foruma, a za njegove vladavine počinje i izgradnja čuvenog Koloseja. S druge strane, pak, izgradnja amfiteatra ukazuje na prosperitet rimske provincije Dalmacije u kojoj je civilno naselje Burnum imalo status municipija.


Literatura

  • Marin Buovac: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar 2007.