Idrija: razlika između inačica
m r2.7.2+) (robot Dodaje: xmf:იიდრიია |
povijest i slike |
||
Redak 49: | Redak 49: | ||
| bilješke = |
| bilješke = |
||
}} |
}} |
||
'''Idrija''' ([[njemački]]:''Idria'', [[talijanski]]: ''Idria'') je grad i središte [[Općina Idrija|istoimene općine]] u zapadnoj [[Slovenija|Sloveniji]]. Grad Idrija već stoljećima svoje postojanje duguje rudnicima [[živa|žive]], nekad najbogatijim na svijetu, koji su danas pred zatvaranjem zbog finacijske neisplativosti. |
'''Idrija''' ([[njemački]]: ''Idria'', [[talijanski]]: ''Idria'') je grad i središte [[Općina Idrija|istoimene općine]] u zapadnoj [[Slovenija|Sloveniji]], [[Primorska]]-[[Goriška (regija)]]. Grad Idrija već stoljećima svoje postojanje duguje rudnicima [[živa|žive]], nekad najbogatijim na svijetu, koji su danas pred zatvaranjem zbog finacijske neisplativosti. Kako su upravo u Idriji Europljani ponovno otkrili živu 1490. godine, te su sačuvani dijelovi nekada najvećeg kompleksa za vađenje žive na svijetu, Idrija je 2012. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] pod nazivom "Baština žive", zajedno sa [[Španjolska|španjolskim]] rudarskim gradom [[Almadén]]om. |
||
[[Datoteka:AntonijevRov-Idrija.jpg|mini|lijevo|<center>Antonijev Rov, glavni ulaz u rudnik i rodna kuća slovenskog inžinjera [[Stanko Bloudek|Stanka Bloudeka]]]] |
|||
==Zemljopis== |
==Zemljopis== |
||
Idrija se nalazi na zapadu Slovenije u pokrajini [[Primorska|Primorskoj]] i statističkoj regiji [[Goriška (regija)|Goriškoj]]. Grad se smjestio na gornjem toku rijeke [[Idrijica|Idrijce]], podno planine [[Javornik (Slovenija)|Javornik]], na nadmorskoj visina od 335 m. |
Idrija se nalazi na zapadu Slovenije u pokrajini [[Primorska|Primorskoj]] i statističkoj regiji [[Goriška (regija)|Goriškoj]]. Grad se smjestio na gornjem toku rijeke [[Idrijica|Idrijce]], podno planine [[Javornik (Slovenija)|Javornik]], na nadmorskoj visina od 335 m. |
||
==Povijest== |
|||
[[Datoteka:Gerwerkenegg1.JPG|mini|lijevo|<center>Dvorac Gerwerkenegg u srcu Idrije]] |
|||
Idrija danas vjerojatno ne bi postojala da u 15. stoljeću na ovom području nije otrkiven vrlo bogat izvor žive. Legenda kako ju je otkrio seljak Škafar ulijevajući vodu iz bunara u kantu, vidjevši neki sjaj u vodi. Pokušavši ponijeti kantu otkrio je da je tako teška da je nije mogao ni maknuti. Otišao je u Škofja Loki i tamo su otkrili kako je riječ o živi. |
|||
U Idriji se počela iskapati ruda žive u posljednjem desetljeću 15. stoljeća a do 1508. godine pronađene su velike žile rudače, najveće na svijetu. Naglim bogaćenjem mjesta došlo je do izgradnje Crkve sv. Trojstva (sagrađena u 16. st.), a 1527. godine i Idrijskog dvorca ''Gewerkenegga'' koji nikada nije služio za obranu, nego kao dom vlade. God. 1575., rudnik u je cjelini došao pod upravu [[Austrija|austrijske vlade]], koja ga je posjedovala sve do 1918. god. U to vrijeme je rudarenje žive modernizirano, a izgrađene su i visoke peći za ispaljivanje rude i pumpe za crpljenje vode iz rudnika. Rudnike su koncem 17. i početkom 18. stoljeća, za vrijeme [[Napoleon]]a, kratko okupirali [[Francuzi]]. |
|||
U drugoj polovici 18. stoljeća Idrija je imala najbolje organiziranu zdravstvenu uslugu u današnjoj Sloveniji. Tada su rudari mogli kopati živu više od tri godine. U Idriji je, između ostalih, radio i [[Giovanni Antonio Scopoli]] (1732.-1788.), koji je napisao prvu knjigu o Kranjskoj flori, ''Flora Carniolica'', ali i [[Hacquet Balthasar]] (1739.-1815.), čija je knjiga ''Oryctographia Carniolica'' temelj slovenske [[geologija|geologije]] i [[mineralogija|mineralogije]]. |
|||
Grad se poslije francuske okupacije polako stabilizirao i doživio je najbolje godine neposredno prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Tijekom rata rudnici su stagnirali, a nakon rata dolazi pod [[Italija|talijansku vlast]], tijekom kojeg razdoblja propada. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], ugovorom iz 1947. godine, Idrija je postala dio [[SFRJ|Jugoslavije]], i započela je posljednja modernizacija rudnika brojnim strojevima i rotacijskim pećima. Rudnik se počeo zatvorati 80-tih godina 20. stoljeća, kada je vrijednost žive pala na burzi, zbog čega je uslijediloa masovno napuštanje industrije žive. |
|||
==Stanovištvo== |
==Stanovištvo== |
||
Redak 73: | Redak 81: | ||
{{Predložak:Gradovi u Sloveniji}} |
{{Predložak:Gradovi u Sloveniji}} |
||
[[Kategorija:Gradovi u Sloveniji]] |
[[Kategorija:Gradovi u Sloveniji]] |
||
[[Kategorija:Svjetska baština u Europi]] |
|||
<!-- interwiki --> |
<!-- interwiki --> |
Inačica od 31. srpnja 2012. u 15:53
Idrija | |
---|---|
Glavni gradski trg | |
Koordinate: 46°0′N 14°1′E / 46.000°N 14.017°E | |
Država: | Slovenija |
'Pokrajina:' | Primorska |
'Regija:' | Goriška |
Općina | Idrija |
Površina | |
- Ukupna | 14.55 km2 |
Visina | 334.5 m |
Stanovništvo (2002.) | |
- Grad | 5.878 |
Poštanski broj | 5280 Idrija |
Službena stranica www.idrija.si | |
Zemljovid | |
Idrija (njemački: Idria, talijanski: Idria) je grad i središte istoimene općine u zapadnoj Sloveniji, Primorska-Goriška (regija). Grad Idrija već stoljećima svoje postojanje duguje rudnicima žive, nekad najbogatijim na svijetu, koji su danas pred zatvaranjem zbog finacijske neisplativosti. Kako su upravo u Idriji Europljani ponovno otkrili živu 1490. godine, te su sačuvani dijelovi nekada najvećeg kompleksa za vađenje žive na svijetu, Idrija je 2012. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi pod nazivom "Baština žive", zajedno sa španjolskim rudarskim gradom Almadénom.
Zemljopis
Idrija se nalazi na zapadu Slovenije u pokrajini Primorskoj i statističkoj regiji Goriškoj. Grad se smjestio na gornjem toku rijeke Idrijce, podno planine Javornik, na nadmorskoj visina od 335 m.
Povijest
Idrija danas vjerojatno ne bi postojala da u 15. stoljeću na ovom području nije otrkiven vrlo bogat izvor žive. Legenda kako ju je otkrio seljak Škafar ulijevajući vodu iz bunara u kantu, vidjevši neki sjaj u vodi. Pokušavši ponijeti kantu otkrio je da je tako teška da je nije mogao ni maknuti. Otišao je u Škofja Loki i tamo su otkrili kako je riječ o živi. U Idriji se počela iskapati ruda žive u posljednjem desetljeću 15. stoljeća a do 1508. godine pronađene su velike žile rudače, najveće na svijetu. Naglim bogaćenjem mjesta došlo je do izgradnje Crkve sv. Trojstva (sagrađena u 16. st.), a 1527. godine i Idrijskog dvorca Gewerkenegga koji nikada nije služio za obranu, nego kao dom vlade. God. 1575., rudnik u je cjelini došao pod upravu austrijske vlade, koja ga je posjedovala sve do 1918. god. U to vrijeme je rudarenje žive modernizirano, a izgrađene su i visoke peći za ispaljivanje rude i pumpe za crpljenje vode iz rudnika. Rudnike su koncem 17. i početkom 18. stoljeća, za vrijeme Napoleona, kratko okupirali Francuzi. U drugoj polovici 18. stoljeća Idrija je imala najbolje organiziranu zdravstvenu uslugu u današnjoj Sloveniji. Tada su rudari mogli kopati živu više od tri godine. U Idriji je, između ostalih, radio i Giovanni Antonio Scopoli (1732.-1788.), koji je napisao prvu knjigu o Kranjskoj flori, Flora Carniolica, ali i Hacquet Balthasar (1739.-1815.), čija je knjiga Oryctographia Carniolica temelj slovenske geologije i mineralogije.
Grad se poslije francuske okupacije polako stabilizirao i doživio je najbolje godine neposredno prije Prvog svjetskog rata. Tijekom rata rudnici su stagnirali, a nakon rata dolazi pod talijansku vlast, tijekom kojeg razdoblja propada. Nakon Drugog svjetskog rata, ugovorom iz 1947. godine, Idrija je postala dio Jugoslavije, i započela je posljednja modernizacija rudnika brojnim strojevima i rotacijskim pećima. Rudnik se počeo zatvorati 80-tih godina 20. stoljeća, kada je vrijednost žive pala na burzi, zbog čega je uslijediloa masovno napuštanje industrije žive.
Stanovištvo
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Idrija je imala 5.878 stanovnika.
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Idrija |
|