Jeanne Moreau: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rubinbot (razgovor | doprinosi)
m r2.5.4) (robot Dodaje: zh:Jeanne moreau
TjBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (robot Dodaje: gl:Jeanne Moreau
Redak 70: Redak 70:
[[fi:Jeanne Moreau]]
[[fi:Jeanne Moreau]]
[[fr:Jeanne Moreau]]
[[fr:Jeanne Moreau]]
[[gl:Jeanne Moreau]]
[[he:ז'אן מורו]]
[[he:ז'אן מורו]]
[[hu:Jeanne Moreau]]
[[hu:Jeanne Moreau]]

Inačica od 2. kolovoza 2012. u 05:09

Jeanne Moreau
Jeanne Moreau
Jeanne Moreau na San Sebastian Film Festivalu 2006.
Rođenje 23. siječnja 1928., Pariz, Francuska
Zanimanje glumica, scenaristica i redateljica
Godine rada 1949. -
Suprug Jean-Louis Richard (1949. - 1951.)
Teodoro Rubanis (1966.)
William Friedkin (1977. - 1979.)
Važniji filmovi Dizalo za stratište (1958.)
Jules i Jim (1962.)
Eva (1962.)
Dnevnik jedne sobarice (1964.)
Viva María ! (1965.)
Nevjesta u crnom (1968.)
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja 1928.) je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-englesko-irskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. 1947. debitira u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u Comédie-Française. Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

Jeanne Moreau i Juliette Binoche

Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.

Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera, i Marguerite Duras. Bliska je prijateljica Sharon Stone. Orson Welles svojevremeno nazvao ju je najznačajnijom glumicom na svijetu.

Izabrana filmografija

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jeanne Moreau