Dvojina: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{reflist}} +{{izvori}}) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 15: | Redak 15: | ||
Slično pravilo postoji i u [[Ruski jezik|ruskom]] i nekim drugim slavenskim jezicima. |
Slično pravilo postoji i u [[Ruski jezik|ruskom]] i nekim drugim slavenskim jezicima. |
||
== Vidi == |
|||
*[[brojevi (vrsta riječi)]] |
|||
== Bilješke == |
== Bilješke == |
Inačica od 5. kolovoza 2012. u 06:18
Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku[1], a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.
Dvojina u hrvatskom
U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:
- za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
- za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
- za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.
Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.
Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.
Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).
Slično pravilo postoji i u ruskom i nekim drugim slavenskim jezicima.
Vidi
Bilješke
- ↑ Matasović 2008, str. 177
Literatura
Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7